Cosmu se prigovara da stalno piše o seksu, pogotovo o ženskom orgazmu. Međutim, antropolog Donald Symons u knjizi “Evolucija ljudske seksualnosti” kaže: “Ženski orgazam izaziva zanimanje, debate i polemike, potiče na stvaranje ideologija, tehničkih priručnika, znanstvene i popularne literature samo zato što toliko često izostane. Muški egzistira s monotonom učestalošću i uglavnom je zanimljiv onima koji su u njega direktno ‘upleteni’. Muškarcima.”
Naime, pokraj svih priručnika, seksualnih pomagala i govora o predigri, postigli i ostalim akcijama, mnogo žena i dalje ne doživljava orgazme pri snošaju – i toga se, bez razloga, srame. Ta androcentrična, muškarcu prilagođena, formula seksa – eventualna predigra plus snošaj bez dodatne stimulacije klitorisa, koji završava njegovim orgazmom – već stoljećima je glavno mjerilo i definicija seksualnih odnosa. Ženska se seksualnost tome jedino mogla prilagoditi (čitajte: zatomiti, zanijekati) ili biti proglašena prljavom, čak i bolesnom.
Zavirili smo stoga u knjigu Rachel P. Maines “Tehnologija orgazma: histerija, vibrator i žensko seksualno zadovoljstvo” i otkrili mnogo zanimljivosti iz povijesti koje se, nažalost (ili na sreću, ako vibrator “vozite” s guštom), i danas u određenoj mjeri odražavaju na naš seksualni život.
Doktor Živago
Zamislite scenarij: Živčani ste, moglo bi se čak reći – histerični. Jedini seks koji vam se nudi je nutravan, hvala, doviđenja, a masturbaciju vam zabranjuje moral. Utegnuti u uski korzet, hvata vas omaglica čim počnete čitati “Madame Bovary” jer vam se ubrza puls i disanje, a i “dolje” vas obuzme neka čudna toplina…
Ali, gospođa K. vam je rekla za sjajnog doktora koji pruža usluge po popularnoj cijeni. K njemu odlazi barem dva puta mjesečno na genitalnu masažu. A ako ne može doći na red, jer “gospon doktor je jako popularan, znate”, pozove kući babicu koja ju je nedavno porodila. Mirisnim uljima ona joj istrlja genitalno područje i ubrzo postiže “histerični paroksizam”, a sve se odmah čini ljepšim i boljim. I koža joj je zategnutija, kune vam se gospođa K. Usto, dvaput godišnje ide u toplice i na hidromasažu. “Da, znate, imaju tamo razne vrste tuševa koji pozitivno utječu na histeriju i neurasteniju… jeste za još čaja?”
Histerične žene
Histerija je ženska bolest od koje je tijekom povijesti bolovalo više od polovice ženske populacije (riječ je, naravno, o zapadnom svijetu), a najranija definicija potječe iz Hipokratovih djela iz 5. i 4. stoljeća prije Krista. Smatralo se, naime, da maternica putuje po ženinu tijelu, a kad dođe u prsa, počne je gušiti pa pacijentica teško i ubrzano diše, osjeća nesvjesticu, nervozu, pati od nesanice, zadržava tjelesnu tekućinu, osjeća pritisak u abdomenu, stežu joj se mišići, sve je iritira, nema volje za hranom ni seksom (barem ne u braku).
Galen, poznati liječnik iz 2. stoljeća, smatrao je da je histerija posljedica seksualne prikraćenosti kod iznimno strastvenih žena – međutim, “često se može zapaziti i kod djevica, opatica, udovica, a djelomično i kod udanih žena”. Terapija? Udaja za neudane, seks za udane, a u najgorem slučaju – mjesna babica.
Postoje čak i opisi tehnike te recepti za ulje za genitalnu masažu s tamjanom, ljiljanom, muškatnim oraščićem… Mnogi su veliki i i slavni liječnici pisali o tome, spominjući i impotentne te lijene muževe kao uzrok problema. Znam da ćete odmah odmahnuti rukom i reći: mračni srednji vijek! Ali činjenica je da su upravo od srednjeg vijeka pa do 17. stoljeća žene bile zadovoljnije nego ikad prije (barem prema pisanim izvorima) i poslije.
U srednjem su vijeku, naime, ljudi vjerovali da je za začeće potreban ženski orgazam – po mogućnosti prije nego što muškarac ejakulira kako bi maternica bolje primila sjeme. Postojali su čak i spisi koji su savjetovali muškarce kako da to postignu. Ali povijest pišu pobjednici, kako kažu, tako da je žensko zadovoljstvo ubrzo ponovno palo u zaborav.
Tko može “bez ruku”
Jedna bivša šul-kolegica nedavno mi je priznala da nikada nije doživjela orgazam sa svojim mužem. A deset je godina u braku. “Pa … kako?” zamucala sam – “…zar mu nisi mogla objasniti… pa možeš se i ti sama… za vrijeme… khm…”, a ona je samo hladnokrvno i praktično rekla: “Ma, ne da mi se komplicirati: odglumim orgazam, a poslije uzmem svog plavog delfina!”
Naime, istraživanja seksologa Shere Hite i Alfreda Kinseyja pokazuju da između 50 i 70 posto žena ne može doživjeti orgazam pri pukom snošaju ili, da se malo našalimo, “bez ruku”. A ta brojka upadljivo koincidira s brojem žena oboljelih od histerije u 19. stoljeću… Ili neurastenije. Ili frigidnosti, kako se svojedobno definirala ženina nemogućnost da doživi vrhunac (histerični paroksizam) pri penetraciji. A histerija i neurastenija bile su psihičke posljedice toga. Naravno, nitko nije pomišljao da nešto nije u redu s prevladavajućim stavom, a ne s više od pola ženskog stanovništva. Bilo je lakše žene proglasiti bolesnima i ubirati lovu na liječenju…
Da vam danas ginekolog ponudi genitalnu masažu, mogli biste ga tužiti! Međutim, tada je liječnikova riječ bila zakon, a seksom se ionako smatrala samo penetracija. Štoviše, više je buke podigao speculum, instrument s ogledalcem na kraju kojim se koriste ginekolozi, nego prvi model vibratora.
A dajte, recite, kome je odlazak giniću i guranje speculuma donijelo ugodu? I još zamislite da vas polegne na stol i privuče neku gigantsku spravu koja izgleda kao fotonski top za razbijanje čestica i to vam nacilja na klitoris pa stoji tamo i čeka da doživite “paroksizam”, brišući monokl i nezainteresirano gledajući po ordinaciji? A onda vam naplati i kaže da pozdravite gospodina supruga… Dok zatvarate vrata, iznutra čujete: “Sljedeća, molim!”
Jupi, tehnologija napreduje!
Jedna od prvih tehnoloških inovacija bila je pila na vodeni pogon… Ne znamo kako je izgledala, ali zvuči zanimljivo. Inače, voda se tradicionalno koristila za izazivanje vibracija u genitalnom području, no iako je jedini pritisak dolazio od snage gravitacije, javna su kupališta uvijek bila vesela, puna smijeha i radosti. Sada znamo i zašto.
Opat Abbe Sant Pierre još 1734. godine izmislio je spravu koju je nazvao tremoussoir (treskavac), ali nije poznato kako je izgledala. Histerija se liječila i parenjem (kratak naglasak na a) ljekovitim biljkama. Jedna od naprava izgledala je kao šuplji dildo, penis s rupicama koji drži vaginu otvorenu dok pacijentica sjedi ili čuči iznad kuhala s kojeg dopiru isparenja.
A kad smo već kod kupki, znate one soli za kupanje s natpisom Dr. Kneipp? E pa dotični je otac Sebastian Kneipp početkom 19. stoljeća “ženske bolesti” liječio nekom vrstom vodenog topa koji nalikuje na one kojima se rastjeruju demonstranti – moram reći da bih morala biti prilično očajna (histerična, neurastenična) da dopustim da mi netko uperi mlaz ledene vode! Kao što znate, mačkice ne vole vodu, ali u nuždi vrag i muhe ždere, govorila je moja baka. Šteta što više nije živa da je pitam je li imala nekog svog doktora…
Nedugo zatim Europom i Amerikom zavladala je prava… histerija – svi su trčali u toplice! Bilo je i nešto muških mušterija, ali više od 80 posto bile su žene! Prije hidroterapije bili su ih dužni upozoriti na začudne posljedice: nekontroliran smijeh, plač, drhtanje nogu itd. Zvuči poznato?
Luda vožnja Orient Expressom
U međuvremenu je vlak postao glavno prijevozno sredstvo, iako je većina ljudi još putovala kočijama ili jahala konje, a u modu je ušao i bicikl. Pitate se kakve to ima veze? Recimo samo da jedna moja prijateljica nakon brazilske depilacije obožava voziti bicikl…
Ja sam godinama hodočastila na hipodrom, ali ne mogu reći da mi je jahanje ikad donijelo seksualnu ugodu. No, treba imati na umu vrijeme i kontekst kada su već ionako sputani viktorijanci zabrijali da bi jahanje ženu moglo inspirirati na masturbaciju pa se više nije blagonaklono gledalo na jahačice.
Ali žene su doskočile i tome – izmišljeno je sedlo na kojem se moglo čedno jahati postrance. S druge strane, ako ste ikada sjedili na pramcu male barke u tankom badiću ili bez njega, možda biste mogli povezati zašto su liječnici u 19. stoljeću histerične pacijentice slali na duga putovanja vlakom…
Bilo da su prvi vlakovi doista dobro vibrirali ili da su liječnici bili u talu s nekim ekvivalentom HŽ-a, nove tehnologije donosile su nova rješenja u borbi protiv opasnih ženskih bolesti. A svi znamo da muškarci vole praktična rješenja…
Dobre vibracije
Izum našeg zemljaka Nikole Tesle nije u domove donio samo svjetla nego i dobre vibracije. Ubrzo su uspjeli proizvesti i vibrator na baterije koji je, doduše, izgledao kao motorna pila priključena na akumulator traktora, ali barem su liječnici mogli odmarati ručice! A ne, drage moje, nemojte misliti da ste mogle kupiti vibrator i tek tako zaobići dr. Živaga i društvo. Masturbacija je grešna i štetna, a od nje se može dobiti, pogađate, neurastenija i histerija!
Dr. Kelogg, potpisnik istoimenih kukuruznih pahuljica, bio je veliki zagovaratelj galvanske struje u liječenju “oboljelih” žena – smatrao je da su kontrakcije u zdjelici ljekovite i na tu temu održao predavanje na Međunarodnom elektrotehničkom kongresu 1904. godine. Ne znamo je li pahuljice pržio pomoću prototipova vibratora, ali njegov katalog terapeutskih sprava iz 1909. sadržavao je “vibracijsku stolicu, vibracijsku prečku, aparat za vibriranje torza (poput modernih sprava u teretanama), aparat za udaranje i gnječenje i elektromehanički centrifugalni vibrator”.
Kad je svaka kuća dobila struju, bilo je teško zadržati vibrator u rukama liječnika pa se tako jedan od prvih reklamirao u ženskom časopisu za vezenje: “Liječnici se slažu da bi svaka obitelj trebala imati električnu bateriju u kući”, a pokraj toga je bio crtež naprave s elektrodama za sve moguće tjelesne površine i/ili otvore… Vibrator je ušao u domove, a časopisi su se punili reklamama – međutim, bile su lišene svake seksualne konotacije.
Jedan moderni izum – film – stao je na rep proizvodnji i prodaji vibratora za kućnu upotrebu. Naime, čim je izmišljen film, počeli su se snimati i pornići. I dvije tehnologije ujedinile su se na veselje gledateljstva. I na tragediju žena, naravno, jer više se nije mogla prikriti prava funkcija vibratora te je prodaja počela vrtoglavo padati… sve do šezdesetih godina i seksualne revolucije. Ostalo je – povijest.
Zeko i potočić
Sjetite se samo epizode “Seksa i grada” kada se Charlotte zakači na “zečića”… naravno da sam je stjecajem okolnosti gledala s ocem svoga dragoga koji je urlao od smijeha, a ja sam crvenjela i gnijezdila se u fotelji… Vibrator je danas općeprihvaćen, možete ga kupiti čak i u drogerijama, stoji pokraj kondoma. Nema više crvenjenja po seks-shopovima u društvu prijateljica… šteta! Bilo je zabavno… Ali, zato sad imamo internet.
Eto, nedavno sam kupila Glamour set prijateljici za rođendan. Preko interneta, klik vamo, klik tamo, dan kasnije dostavljač joj je donio diskretno umotan paket sa spravom koja ima nastavke što izgledaju kao kuglageri, pegla za kosu, štapni mikser, usisivač, a možda se negdje krije i bebifon. Uglavnom, ako ga i ne koristi, dobro smo se nasmijale pogađajući čemu sve to služi. A sada je još našla i dečka.
Nadajmo se da dotični zna da je seks i poljubac, pogled, prošaptana riječ, dodir po kosi, a ne samo penetracija. I da su žene možda seksualno jaaako složena bića, ali muškarac kojemu je stalo do ženskog zadovoljstva zna da će mu se uloženi trud višestruko vratiti. I pritom ne mora izmišljati sprave na vodu, paru i struju, sve što mu treba ionako mu je već u rukama.
Don Juan de Marco rekao je još davno (a ja se sjećam jer ga je glumio Johnny Depp – ipak je taj film super izum) – žena je kao glazbeni instrument. Treba samo znati svirati. A ako ne znate svirati, nemojte kriviti ženu. Pustite nas da vam nešto odsviramo, a vi slušajte i učite!
Autor: Rujana Jeger, globus.hr
#1 by zubic vila on februar 15th, 2011
Sam naslov je dovoljan za bombastičnu marketinšku kampanju nekog rumunjskog proizvođača, a ako baš i hoćete može i ovako: „Naše baterije nećete isprazniti prvih 60 godina upotrebe.“
http://www.gricni.com/baterije-vjecnosti