Ove godine Interliber je, reklo bi se, bio zanimljiviji nego ikad. Oko nas neprekidno su jezdile kamere, davali smo izjave, snimali su se štandovi… I ne samo to, novine su prilično agilno pratile sva moguća zbivanja: promocije velikih i važnih izdanja ili u najmanju ruku, novih naslova, novih autora, novih romana, priča i pjesama, eventualnih skandala te gostovanja stranih autora.
A ima i luđaka, kao na svakom sajmu, još od onih srednjovjekovnih. Premda, luđaka je ove godine bilo manje nego inače.
No, koja je it knjiga ajma? To je, nema sumnje, “The Big Penis Book”,jedno od Taschenovih izdanja, koje uvozi VBZ. Golema knjižurina, nalik nekom srednjovjekovnom misalu, ali mnogo skarednijeg sadržaja. Nešto se i prodavala, kaže mi gospodična na štandu, no gotovo da nema muškarca koji je nije listao. To se savršeno uklapa s novim istraživanjima koja su pokazala da je solidan broj muške populacije opsjednut dužinom i širinom svog organa. Žene rjeđe listaju tu knjigu, kaže mi gospodična, čiji su glavni protagonisti, kao što vidim, Tall John, De De, Bove Love, Major Love, Bob, Leon, Eric, Outlaw, itd…
Unutra sve vrvi od penisa i njihovih brkatih i neobično odjevenih vlasnika, jer riječ je o fotkama iz sedamdesetih i osamdesetih, kad su se nosili kombinezoni i kožni lajbeci. Čovjek shvati da je moda ipak otišla naprijed od tih dana, bez obzira na sve te izlete u retro. A penisi? Najbolji su, naravno, crnački, no oni koji se vuku do koljena izgledaju poput malformacije. Nađe se i pokoji bjelački koji u gledatelja pobuđuje izvjesne estetske senzacije, iako je to dvojbeno, jer mi, žene, ne reagiramo na slike penisa kao muškarci kada vide ženske grudi i stražnjice. Zato je, pretpostavljam, odmah do Knjige velikih penisa bila smještena Knjiga velikih grudiju, na koju, nakon što u sebi konstatiraju da im je ipak premalen, muškarci prijeđu s uzdahom olakšanja.
Komentari