Kockičicin iBlob

U Bridgendu policija i stručnjaci pokušavaju otkriti što je prouzročilo brojna samoubojstva među mladima u tom mjestu. Radi li se o fenomenu ili samo o hiru?

Početkom ovoga tjedna policija u Bridgendu, gradiću u južnom Walesu, pronašla je još jedno tijelo mlade osobe koja je počinila samoubojstvo. 19-godišnja Angie Fuller umrla je objesivši se u svojoj sobi, ali policija vjeruje da Angien slučaj nije povezan s ostalih 13 samoubojstava koja su se u tome mjestu dogodila u samo godinu dana.

Svjesna raširenosti i broja samoubojstava, policija je krenula u opširnu istragu kojom je utvrdila da je bar sedam samoubojstava povezano vjerujući da imaju posla s fenomenom koji psiholozi definiraju kao “samoubilačku zarazu”.

Za slučajeve u Bridgendu policija je ustanovila da je bar šestero mladih ljudi, koji su počinili samoubojstvo u posljednjih godinu dana, kopiralo prvu žrtvu te da su bili povezani preko socijalne internetske stranice Bebo koju za razliku od Facebooka i MySpacea uglavnom rabe britanski tinejdžeri.

Stvar prestiža

Posljednja se iz te skupine 17. siječnja ubila 17-godišnja Natasha Randall koja nije davala apsolutno nikakve naznake da je nesretna, imala je širok krug prijatelja i uspješno se školovala na pedagoškoj akademiji. Tijekom iduća dva dana, nakon što se Natasha objesila u svojoj sobi, još su se dvije 15-godišnjakinje pokušale ubiti, a policija je posjetila roditelje ukupno 20 Natashinih prijateljica pozivajući roditelje da svoje kćeri drže na oku.

Natasha je djevojka koja je počinila samoubojstvo, a prije nje se od siječnja prošle godine do danas ubilo 12 mladih muškaraca iz Bridgenda i okolice. Tijekom prosinca Natasha je bila na sprovodu posljednje žrtve, svoga dobroga prijatelja, komu je na memorijalu na Bebo web stranici ostavila i vrckavu posvetu. Policija je svoju istragu usredotočila na kompjutor mrtve djevojke i pokušava povezati dosadašnje smrti.

Sve dosadašnje žrtve imaju velike memorijalne stranice na Bebou i južnovelška policija strahuje da je upravo u tome stvar – da su samoubojice mislili da je cool imati memorijalnu stranicu koja je stvar prestiža među prijateljima.

Sredina bez perspektive

Kritičari ove teorije kažu da to možda jest slučaj, ali da južni Wales već ionako ima znatno veći broj samoubojstava zbog čega je već osnovana radna skupina koja uskoro treba objaviti svoje nalaze zašto se u tome kutku Britanije ubija čak 35 posto više nego u Engleskoj.

Očuh jedne od žrtava, 19-godišnjeg Davida Dillinga, rekao je da ne vjeruje da je riječ o imitatorskim samoubojstvima već da je problem u depresivnosti i bezperspektivnosti života u dijelovima Walesa koji je nekada živio od rudarstva, a danas, pogotovo u manjim sredinama, mladeži ne nudi gotovo nikakvu budućnost. Na akciju poziva i čovjek koji je utvrdio uzroke smrti svih 14 mladih koji su se ubili u posljednjih godinu dana. Mrtvozornik Phillip Walters kaže da je to problem s kojim se pod hitno moraju pozabaviti i političari.

Samoubilačka zaraza

Walters ujedno sumnja da je riječ o fenomenu “samoubilačke zaraze” i kaže da je logično da su se mladi međusobno poznavali ili da su znali jedni za druge jer se radi o maloj sredini. No, upravo se u takvim sredinama te “zaraze” najčešće i pojavljuju, tvrdi američka psihologinja Madelyn Gould sa Sveučilišta Columbia. Tijekom svog istraživanja otkrila je 53 zone “zaraze” unutar Sjedinjenih Država i pokušala otkriti koji su zajednički elementi koji bi mogli definirati taj fenomen.

Za svoje istraživanje Gouldova je odlučila uzeti slučajeve u kojima ima tri do 11 žrtava, svi stari od 13 do 20 godina i svi su se morali ubiti tijekom godine dana od prve žrtve. Kaže da je dosadašnjim istraživanjem otkrila malo zajedničkih točaka, osim spomenute tendencije da se događaju u manjim sredinama.

Kaže da je otkrila da je ukupno 1 do 5 posto svih tinejdžerskih samoubojstava u Americi dio ovog fenomena, što godišnje brojku samo u SAD-u dovodi između 100 i 200 mrtvih mladih ljudi. Profesorica Gould tvrdi da u širenju te “zaraze” posebno važnu ulogu imaju mediji. Što više mediji nekom samoubojstvu pridaju veće značenje, prostora i što se više detalja objavljuje, to je vjerojatnije da će slijediti više samoubojstava, tvrdi Gouldova.

‘Patnje mladog Werthera’

Prvi samoubojica kroz medije postane gotovo uzorom i poticajem za ostale osjetljive pojedince. Drugi je problem što se u medijima često pojednostavljuju razlozi koji su doveli do samoubojstva i žrtva je često portretirana kao netko običan, veseo, koji nije davao nikakve znakove da će si oduzeti život. Gouldova kaže da su istraživanja potvrdila hipotezu da veliko medijsko pokrivanje neke priče povećava broj samoubojstava u području koje taj medij obuhvaća.

Taj broj dodatno raste kada samoubojstvo izvrši poznata osoba, a jedan od najpoznatijih primjera koji je potaknuo “zarazu” jest pjevač Nirvane, Kurt Cobain koji se ubio 5. travnja 1994. Zbog nesumnjive medijske veze s brojem smrti u “samoubilačkoj zarazi” različite države imaju različita medijska pravila o izvještavanju o samoubojstvima.

U Norveškoj, naprimjer, smatraju da samoubojstvima ne treba uopće davati prostora, a u Turskoj, primjerice, kažu da se prema takvoj priči treba odnositi kao prema svakoj drugoj, ali ne preporučuju da se prikazuju fotografije žrtava. U Britaniji se o samoubojstvima izvještava veoma umjereno, s izuzetkom tabloida koji iskopaju znatno više podataka, ali i takvi mediji pokazuju više takta nego u mnogim drugim slučajevima smrti.

“Samoubilačka zaraza” ili “suicide cluster” fenomen je, međutim, koji postoji znatno dulje od pojave masovnih medija. Jedan od prvih slučajeva bilo je objavljivanje Goetheova djela “Patnje mladog Werthera” 1774. godine. Nakon duge neuzvraćene ljubavi, glavni junak ubije se pištoljem, a ubrzo nakon objavljivanja knjige zamijećen je porast broja mladih muškaraca koji su na isti način skončali svoj život.

Prijatelji nisu iznenađeni

To je rezultiralo zabranom knjige na nekoliko mjesta, što je psihologa Davida Phillipsa, koji je istraživao ovaj problem, nagnalo da 1974. godine taj fenomen nazove i Wertherov efekt. Profesorica Gould kaže da američki Centar za kontrolu zaraznih bolesti (CDC) među svojim uputama ima jednu za borbu protiv širenja samoubojstava.

Pod jedan, kaže CDC, treba osnovati koordinacijsko tijelo u kojemu će sudjelovati svi sektori zajednice koji su izloženi mogućoj opasnosti. Drugo, treba odmah krenuti u “kontrolu štete”, odnosno smanjiti senzacionalizam da bi se izbjeglo glorificiranje žrtava. I treće, treba identificirati moguće buduće žrtve i odmah, i njima i široj zajednici, uključujući dobre prijatelje i rodbinu samoubojice, ponuditi psihijatrijsku pomoć i savjetovanje.

U današnjem je svijetu, međutim, problem što tradicionalni mediji ne moraju ni pisnuti o nekome događaju, a da se o njemu ionako dozna preko interneta. Većina žrtava serije samoubojstava u velškom Bridgendu na Bebo internetskoj stranici imalo je memorijalne stranice s posvetama čiji je ton zabrinuo psihologe i školske stručnjake koji vjeruju da tinejdžeri zapravo nisu svjesni da je smrt zauvijek i da im buduća popularnost, jednom kad su mrtvi, neće značiti ništa niti od nje mogu imati ikakve koristi.

U slučaju Bridgenda jedna je novinarka zabrinuto izvijestila da možda ostatak države živi u šoku od tamošnje serije samoubojstava, ali da lokalni tinejdžeri nisu iznenađeni. Jedna od znanica Natashe Randall kaže da joj je možda samo dosadio život: “Ovdje je užasno depresivno živjeti. Nemamo što raditi i nikada nećemo dobiti pristojan posao. Najbolje čemu se možemo nadati jest punjenje polica u lokalnom supermarketu”.

Djeca u Bridgendu sama kažu da piju, “dime”, uzimaju ekstazi i stupaju u spolne odnose od trinaeste godine. “Kombinacija droge, pića i dosade života u Bridgendu izvrne mozgove mladih ljudi toliko da misle da će samoubojstvo napokon biti nešto uzbudljivo”, kaže jedna lokalna tinejdžerica. Upravo je iz toga jasno da nema lakih odgovora na to zašto si netko mlad i zdrav oduzme život, niti lakih rješenja.

Fenomen:
1. Web stranica posvećena jednoj od samoubojica Natashi Randall koja se ubila 17. siječnja. Dva dana nakon što se objesila u svojoj sobi, još dvije 15-godišnjakinje pokušale su se ubiti.

2. Liam Clarke s Natashom Randall. Poput svoje prijateljice, Liam se također objesio. Natasha je nakon njegovo sprovoda otvorila stranicu na internetu na kojoj su njegovi prijatelji ostavljali posvete.

3. Posljednja žrtva, Angie Fuller, na slici je s prijateljem koji ju je pronašao. No, policija njezino samoubojstvo ne povezuje s ostalima iako se, kao i većina, objesila u spavaćoj sobi.

4. Za Bridgend kažu da je depresivan grad u kojem se nema što raditi