Konstantin Veliki (274 -337)
Početkom 4. stoljeća, u Rimskom Carstvu kršćani su već bili izuzetno prošireni, kako teritorijalno, tako i u raznim slojevima društva. Mnogi su kršćani zauzimali ključne položaje u državnoj upravi i ostalim viđenijim mjestima u društvu, premda su se izlagali opasnosti progona. Kako im je rastao broju i uticaj, tako su postajali sve agresivniji i netolerantniji prema mnogobošcima, pa je stalno prijetila opasnost od sukoba i građanskog rata. Pošto ih predhodni Rimski carevi nisu uspjeli zaustaviti represivnim mjerama, Konstantin je, da bi vratio mir u carstvo, priznao kršćanstvo ravnopravnom državnom religijom.
Odluka je bila čisto pragmatična, Konstantin je bio i ostao visoki svećenik višebožačke religije, iniciran u sve nijanse znanja (kao i njegova majka koja je imala veliki utjecaj na njega pa je vjerojatno sve ovo bila njena ideja, a možda i ideja nekog drugog svećenika). Da bi uspostavio kontrolu nad novom religijom, za nosioce je odabrao najprimitivnije i najnetolerantnije jednobošce, koji su pod njegovim nadzorom i pod uputama visokih mnogobožačkih svećenika, napisali drugi dio Svete knjige nove religije, tj. preradili tekstove starih religija, a u sam vrh nove crkve postavio svećenike starih religija (kao dodatnu mjeru osiguranja), koji su, naravno, zahvaljujući znanju i iskustvu, ubrzo potpuno preuzeli kontrolu nad zajednicom i 325. na saboru u u Nikeji, proglasili Isusa Krista za boga (218 – ˝za˝, 2 – ˝protiv˝). Bivši bogovi su nazvani anđelima i demonima, bivši heroji svecima. Dan Gospodnji je prebačen iz subote u nedjelju (Sunday) – dan štovanja Sunca. I tako je jednobožačka religija postala prikriveno višebožačka i pretvorba je uspješno izvršena. S obzirom da je podsvijest (osnovni program), svake civilizacije religija (ideologija), Konstantin je ovim činom stvorio novu civilizaciju.
Ignacije Loyola (1491 – 1556)
Španjolski plemić, u sukobu s Maurima ranjen topovskom kuglom u obje noge. U toku liječenja i oporavka doživljava čudesne vizije i postaje hodočasnik, mistik i svetac.
˝Don Huan je napomenuo da mi ne moramo biti učenici vračeva da bismo pokrenuli svoje skupne tačke. Ponekad, zahvaljujuci prirodnim iako dramatičnim okolnostima, kao što je rat, siromaštvo, stres, zamor, bol, bespomoćnost, čovekova skupna tačka pravi odredeno kretanje. Kada bi ljudi koji su se našli u takvim okolnostima bili sposobni da usvoje ideologiju vračeva, rekao je don Huan, oni bi bili spremni da do najviše tačke doteraju to prirodno pokretanje bez ikakvih problema. I oni bi tražili i našli izuzetne stvari.˝
Upravo se to dogodilo Lojoli. I ne samo to. Metoda koju je koristio je bila predana, fanatična, gotovo ritualna molitva, puna emocija. Iz njegovih opisa je jasno da je mnogo puta vidio ljudski kalup, za kojeg je mislio da je Bog. Njegovi uvidi su, za običnog čovjeka, fascinantni.
Španjolska inkvizicija ga, kao i sve takve, koji bi mogli ugroziti postojeći model raspodjele moći budno drži na oku. Pošto je u to vrijeme Crkva bila u krizi, dobiva dozvolu za osnivanje novog Crkvenog reda – Družbe Isusove. Red je Lojola, sukladno svojim uvidima, organizirao kao vojnički: hijerarhija, efikasnost, siromaštvo članova, obrazovanje, poslušnost.
I sam Crowley kaže da je ovaj red, uz Assasine, najefikasnija organizacija koja je postojala, a za koju on zna. Organizaciju ovog reda preuzima i sama Katolička crkva i mnoge druge crkve i organizacije, što dovodi i do novog ustroja same Zapadne civilizacije, koji se zasniva na nemilosrdnoj hijerarhiji, efikasnosti, discipliniranom radu i stalnom obrazovanju.
Ako je Konstantin otac Zapada, Lojola je otac reformiranog, modernog, nemilosrdnog kapitalističkog svijeta, današnjeg sustava obrazovanja i znanosti. Lojola nije kao sredstvo pomicanja skupne točke koristio nikakve posebne obrede, već samo fanatičnu molitvu. Bio je razuman, nemilosrdan, prodoran, skroman, fanatičan.
Aliester Crowley(1875 – 1947)
Nakon što je Kostantin ˝priznao˝ i uredio novu religiju ova je ojačala i u žestokoj bitci za moć između vračeva koji više nisu bili ni sjena svojih predhodnika, poslala stare religije tamo odakle je i sama došla – u katakombe. Hramovi su preuređeni, spisi pokradeni ili zapaljeni, blago opljačkano, moć i utjecaj preuzeti. Svećenici starih religija su se povukli u tamu i nastavili organizirano djelovati tokom slijedećih vjekova. U borbi za moć, njihove organizacije su se raspadale, ponovo sakupljale, sklapale nova savezništva, kao i njihovi protivnici uostalom. Kao njihovi nasljednici danas se tituliraju masoni, iluminati, …
Dok su se niži svećenici i mase čitavo vrijeme ogorčeno borile, ne razumijevajući suštinu, viši svećenici su po potrebi, u stalnoj unutrašnjoj i vanjskoj bitki za moć, položaj i utjecaj, prelazili s jedne strane na drugu ili istovremeno bili na obje. Mnogi svećenici, biskupi, pape bili su masoni, mnogi masoni veliki vjernici, … Zanimljivo je da se vrh Rimokatoličke crkve, na čelu sa papom, jednom godišnje sastaje sa masonskim vodstvom.
Nitko nije tako dobro razumio suštinu onog što se dešava na Zapadu kao Crowley:
˝Sasvim je prirodno to što vam se čini da je, površno gledajući, mala razlika između Novog Zakona i kanona Anarhije; i vi pitate, „Kako bi se Zakon mogao primjeniti u slučaju dva dječaka koji žele jesti istu naranču?“ No kako naranču može jesti (najviše) samo jedan dječak, očito je da je jedan od njih u zabludi ako smatra za prijeku potrebu svoje Volje jesti je. Pitanje se rješava na stari dobri način: boreći se za nju. Pri tome mi zahtijevamo da borba bude viteški izvedena s dužnim poštovanjem hrabrosti poraženog. „Kao braća se borite!“ Postoje mnoge osobe koje su po prirodi robovi koji nemaju odvažnost za borbu, koji se svi pasivno predaju pojedincu dovoljno jakom da ih tlači. Takove osobe ne mogu prihvatiti Zakon. Također, Knjiga Zakona propisuje: „Robovi će služiti.“ Ali moguće je za nekog tko je slučajno rob dokazati svoje gospodstvo putem borbe protiv tlačitelja, baš kao i sad, no on ima dodatnu priliku u našem sistemu u tome što se njegovo htijenje nadgleda brižnim okom naših nadležnih, i njegova smjelost se nagrađuje prijemom do ranga majstorstva. Također, njemu će se omogućiti fair-play.˝
Danas je druga strana ponovo akumulirala moć dovoljno veliku da kršćanstvo ponovo vrati u katakombe.
I jedna i druga strana su imale uspona, kriza, padova. U jednoj takvoj, Engleski arisokrat i pjesnik Aliester Crowley je dobio svoju priliku. Ono što je za kršćane bio Lojola, za drugu stranu je bio on.
Počeo je s yogom, meditacijom, vrlo talentiran i obrazovan, shvatio je suštinu, iskazao velike sposobnosti i karizmu. Želja za moći ga je poslala na stranputicu: radi bržeg napretka počeo je koristiti rituale. Dolazi u kontakt s anorganskim bićima koji mu prenose znanje, ali u vrlo zamršenom, skrivenom obliku i vrlo dvosmisleno. Crowley postaje kao i njegovi učitelji: mračan, opčinjen moći, samovažan.
Vrlo uspješno je dopunio stare i konstruirao nove rituale, povezao nove znanstvene i stare magijske metode. Moć ga je zaslijepila, radi bržeg napretka počeo je koristiti droge, vjerojatno i sve vrste ritualnog sexa i žrtvovanja. Sve njegove postavke i znanje je vrhunsko, znao je i za problem samovažnosti, ali joj je ipak podlegao. Umro je potpuno potrošen, ovisan o drogi i alkoholu Posljednje riječi: ˝Ništa mi nije jasno, strah me je.˝
„Mudrost govori; budi jak!“
„Ali nadvisi! nadvisi!“
„Budi jak, o čovječe!
Žudi, uživaj u svim stvarima čula i naslade:
ne boj se da će te se bilo koji Bog zbog toga odreći.“
„Zakon snažnih:
to je naš zakon
i radost svijeta.“
„Čini što ti je volja bit će cijeli Zakon.“
„Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.“
„Budite stoga izvrsni;“
„Riječ Grijeha je Ograničenje. O čovječe! ne odbij svoju ženu, ako ona hoće! O ljubavniče, ako ti je volja, napusti! Nema spone koja može sjediniti razdvojene osim ljubavi: sve ostalo je prokletstvo. Prokleto! Prokleto neka bude eonima! Pakao.“
Adolf Hitler(1889 – 1945)
Nepoznati Njemački kaplar sjedi u rovu u I svjetskom ratu i odjednom u glavi čuje glas: ˝Makni se odatle!˝. Hitro se sklanja, a na mjesto na kojem je prije bio pada bomba. Čovjek je čudan suborcima: ne pije niti puši, vegetarijanac je, seksualno apstinira, vječito je sam i usredotočen. Na kraju rata leži u bolnici zbog sljepila uzrokovanog bojnim otrovima i ponovo čuje glas: ˝Ustani i spasi Njemačku!˝.
Poslije rata njegovu energiju i karizmu uočavaju Njemački masoni, primaju ga u Veliku ložu Thule i obučavaju. Počinje njegov politički uspon pa njegov talent uočavaju i ˝braća˝ s druge strane Atlantika i znatno mu financijski pomažu, nadajući se da će ovaj talentirani ˝brat˝ reformirati civilizaciju na način koji bi im donio još više moći.
Hitler nikada nije donosio odluke; kada se pojavio problem, šetkao bi šumom dok u glavi ne bi čuo glas koji bi mu rekao šta da radi. Ali njegovi anorganski prijatelji imali su svoje planove (˝njam – njam˝), pa je stvar krenula i završila kako su oni htjeli.
Efikasnost njegove simbolike i rituala, njegova energija i moć manipulacije su neviđeni u novije doba. Manipulirao je nevjerovatnim brojem ljudi. Pošto nije poznavao nikakve metode oporavka energije, morao je koristiti narkotičke koktele da bi sve to izdržao. Poslije govora na paradama-ritualima bio je potpuno iscrpljen, paraliziran. Zdravlje mu je propadalo, sve više se gubio i da mu nije ponestalo vremena vjerojatno bi završio kao Crowley.
8.3.Rekapitulacija
Nije mi bila namjera napraviti povijesni prikaz, nego pokazati kuda vodi zloupotreba moći, korištenje prečica – rituala i droga, kao i energetsko zaplitanje s drugim bićima. Rijetko koji Faust uspije nadmudriti Mefista. Rituali služe da iz nas izvuku onu količinu energije i njenu usredotočenost koja nam je inače nedostupna. Droge, žrtvovanja, itd. samo pospješuju učinkovitost. Ako nemamo efikasne načine energetskog oporavka završit ćemo kao iscrpljeni, ludi starac.
8.4.Moć Zapada
Nakon čitanja Kastanedinih knjiga kao i nekih sličnih, prirodno mi se nametnulo pitanje: ako je magija nezapadnjaka tako moćna, a Zapad je nema ili je njegova magija manje efikasna, kako ih je Zapad uspio pokoriti?
Vuk je prirodno biće, pas je mutant. Vuk je oprezna, uravnotežena životinja, bori se samo kad mora, slobodan je, luta prirodom i uživa u postojanju. Pas je sputan, dresiran, uvjetovan načinom nagrada – kazna, boji se svog gospodara, ovisi o njemu, da bi dobio njegovu pohvalu ili nagradu dovest će i sebe u krajnju opasnost (borbe pasa). Vuk ga doživljava kao svog ludog brata koji je izgubio svoju suštinu, ne razumije ga. Što se desi kada čopor pasa napadne par vukova? Oni bježe i izbjegavati će borbu dok kod mogu. Nemaju ponos i nemaju šta braniti i uopće ne razumiju zašto ih ovi napadaju. To, naravno ne razumiju ni psi. Oni se samo bore za gospodarevo uvažavanje i nagradu. To je važnije od prolijevanja krvi, od opasnosti po vlastiti život.
Čovjek Zapada je pas, čovjek koji je mutirao. Njegova energetska ravnoteža je narušena, većina energije mu je usmjerena ka glavi. Zbog toga povremeno dolazi do eksplozija u njegovoj energiji, koja prirodno teži uravnoteženju. Te eksplozije dovode do jačanja spolne želje ili do želje za nasiljem. Vrlo neuravnoteženi pojedinci su te dvije želje stopili u jednu.
Pojačana spolna želja dovodi do pojačanog razmnožavanja i dobijete prenaseljen prostor , što dovodi do sve više interakcija, a ove do sve više energetskih eksplozija. Stvar postaje opasna; jedini izlaz je osvajanje novih prostora. Prvi idu ljudi koji su odlučni, nasilni, siromašni, nemaju što izgubiti. I brojem znatno nadmašuju starosjedioce. I stalno pristižu novi. Uz sve to su išle i danas poznate metode ˝zavadi pa vladaj˝, laži i prevare.
Starosjedioci su uravnoteženiji, ne vide svrhu beskonačnom ratu koji slijedi, ne razumiju motive ni ludost onih koji dolaze, povlače se i na kraju mire sa sudbinom.
Čovjek Zapada je najrutiniraniji, najmehaničniji od svih ljudi. Čovjek – robot, ideološki modificirani organizam koji je izbačen iz ravnoteže i kao takav je izbacio iz ravnoteže i sve ostale ljude i izvršio ono za što je i programiran: ˝Plodite se, množite, napućita svijet i podložite ga sebi.˝ (Biblija)
Nova vrsta koja je istisnula ili promijenila (zarazila) starije vrste koje su davale slabiji ˝urod˝.
Ali nitko nije platio tako visoku cijenu kao čovjek Zapada – radeći, a ne znajući što radi i za koga radi. Ako su Letači Orlovi ljubimci, onda su ljudi Zapada Letačevi ljubimci (trenutno). A za uzvrat, za prodanu dušu su dobili Letačevu magiju, sposobnost manipuliranja ovim svijetom – tehnologiju, nauku, čelik.
Naša čarolija je bila razmnožavanje + čelik. Drugi narodi su ovo razumjeli i izbačeni iz ravnoteže, potpuno očajni, odgovorili su na isti način – razmnožavanjem. Zakasnili su jer su Zapadanjaci upotrijebili sofisticiraniji ali i još ubojitiji poklon: programiranje.
Kada su vračevi Zapada shvatili da Afriku ne mogu zadržati vojno jer je domicilno stanovništvo brojem i odlučnošću nadmašilo njihove sluge, učinili su sljedeće: uzeli su na silu odeređeni broj Afričke djece, zatvorili ih u crkvene škole, izolirali ih i počeli obrazovati po Zapadnom modelu: čitanje, učenje napamet, fizičko kažnjavanje, isticanje superiornosti Zapadne civilizacije. I na taj način su odgojili prvu generaciju crnih Zapadnjaka. Nakon školovanja uvodili su ih postupno u vlast, naučili ih igri koju treba igrati, a na kraju se formalno povukli i prepustili im vođenje bivših kolonija. Naravno, uz potpisivanje određenih ugovora. Obični ljudi su pomislili da je stigla slobada. Ali novi vladari, iščupani iz svojih korijena su imali samo jedan uzor: moćnog bijelog predatora. I igra se nastavila na isti način, sofisticiranije i uspješnije nego prije. Isto se desilo i u drugim djelovima svijeta. Isto se dešava i sada i kod nas.
Hitler i Crowley su mislili da je riječ o rasnoj superiornosti bijelog čovjeka. Ali kada su Japanci, Kinezi i Azijski tigrovi uklopili programe bijelog čovjeka u svoje tradicionalne (fanatizam, odanost zajednici) nadmašili su svoje uzore.
Cilj programa je upravo podjela, svrstavanje u bojne redove, suprotstavljene strane i na taj način se problem ne može riješiti.
Izlaz: deprogramiranje praktički cijelog ˝mutiranog˝ ljudskog roda.
Izvedba: u ovim uvjetima nemoguća.
Na ovu temu ima jedan interesantan dio u knjizi ˝Tibet˝od A.D. Neel (skraćeno, smisao sačuvan):
˝Mnoštvo ljudi je došlo da bi ih dotakao Dalaj Lama. Pogled mi se zaustavio na čovjeku
koji je sjedio na zemlji, pomalo sa strane. Njegova kuštrava kose bila je omotana oko glave kao turban a nosio je dobrano poderanu redovničku odjeću. S ciničnim izrazom je promatrao gomilu.
Bio je to putujući naljropa (onaj koji je postigao savršenu presvjetlost) koji živi po špiljama, praznim kućama ili pod drvećem.
Tražila sam rečenicu kojom bi probila led, kada se neobični čovjek počeo smijati i upitao mog prevodioca, misleći na mene:˝Šta ovaj idiot radi ovdje?˝.
Nisam se iznenadila jer neki yogini imaju naviku vrijeđati onoga tko im priđe.
˝Zašto si ismijavao mnoštvo koje je došlo tražiti blagoslov od Dalaj Lame?˝
˝Napuhani od osjećaja vlastite važnosti i važnosti onoga što rade, insekti lete u smeću.˝- promrmlja naljropa.
˝Jeste li vi lišeni svih prljavština?˝
˝Onaj koji se pokušava izvući, tone još dublje. Ja se u tome valjam kao svinja, probavim to i pretvorim u zlatnu prašinu, u potok čiste vode. Oblikovati zvijezde iz psećeg govna je veliki posao.˝
˝Zar ti vjernici nisu u pravu kada žele iskoristiti nazočnost Dalaj Lame i dobiti njegov blagoslov?˝
˝Da bi blagoslov djelovao, onaj koji ga daje mora imati moć da ono što propovijeda i prenese na drugoga. Zar bi Dalaj Lami bili potrebni vojnici da se bori protiv Kineza ili drugih neprijatelja kad bi on posjedovao takvu moć? Zar tada ne bi mogao protjerati bilo koga iz svoje zemlje i okružiti Tibet nevidljivom zaštitom koju nitko ne bi mogao proći?˝
Htjela sam otići pa sam mu preko prevodioca pokušala dati nekoliko rupija da mu se nađu na putu. Odbio je, govoreći da je već dobio više hrane nego što može nositi.
Prevodilac je inzistirao i napravio nekoliko koraka naprijed namjeravajući mu ostaviti novac.
A onda sam ga ugledala kako tetura, pada unazad i udara leđima o zid kao da je silovito gurnut. Kriknuo je i uhvatio se za stomak.
Naljropa je ustao i napustio sobu.
˝Osjećam se kao da sam dobio strašan udarac.˝- rekao je prevoditelj.
Ovdje je sadržan konačni odgovor: većina starih vidovnjaka (vračeva) su korištenjem rituala transformirali svoju osobnu moć u društvenu, moć nad ljudima. Iz generacije u generaciju osobna moć im je sve više slabila, znanje se gubilo i deformiralo, suština je malo po malo izgubljena. Poneseni svojom prividnom moći (društvenom, a ne više osobnom) nisu više bili sposobni odhrvati se opasnostima od ljudi koji nisu pod njihovom kontrolom. Još jedno upozorenje kuda vodi upotreba rituala i zaplitanje u bitke za društvenu moć.
Ima još jedna stvar: domorodački vračevi na drugim kontinentima su bili iznenađeni kada su utvrdili da ˝vradžbine˝ koji su tako uspješno djelovale na njihove sunarodnjake, nemaju gotovo nikakav utjecaj na većinu bijelaca! O tome u poglavlju o energiji.
Komentari