Reporter Jutarnjeg u Chicagu na grobu Alphonsea Caponea, slavnog mafijaša čija popularnost nije ugasla ni 60 godina nakon njegove smrti.
Na obalama jezera Michigan Enrico Fermi izradio je prvi nuklearni reaktor, Walt Disney zamislio je svoje slavne animirane likove, Michael Jordan odigrao povijesne utakmice u dresu Bullsa, Benny Goodman naučio svirati klarinet, a Oprah Winfrey i danas snima najpoznatiji svjetski televizijski show.
Pa ipak, na Chicago će vas nepogrešivo asocirati samo jedno zloglasno ime – Al Capone. Rođeni Newyorčanin, u Chicagu je živio tek desetak godina, stvorio je svoje kriminalno carstvo na krijumčarenju alkohola tijekom prohibicije i nikad nije bio ni najmoćniji, ni najbogatiji američki mafijaš, ali je ipak stekao kultni status i postao personifikacija kriminalca diljem svijeta čak i 60 godina nakon nimalo glamurozne smrti.
U Las Vegasu je danas nemoguće pronaći bilo kakav trag Bugsyja Siegela, čovjeka koji je životom platio svoj san o luksuznom zabavištu za odrasle usred pustinje. New York bježi od bilo kakvog spomena Luckyja Luciana, osnivača moderne američke mafije, kojeg je magazine Time svrstao među 20 najutjecajnijih ljudi 20. stoljeća.
NOĆ VJEŠTICA Netko se na grobu sjetio ostaviti bundevu, a zatekli smo još novčanicu od jednog dolara, svježe i suho cvijeće, malo ukrasno strašilo i cigare
Iako vlasti Chicaga suzbijaju uspomenu na Caponea, građani se nisu odrekli svog zloglasnog sugrađanina. Na njegovom posljednjem počivalištu na groblju Mount Carmel u zapadnom predgrađu Chicaga i danas se može naći svježe cvijeće, kovanice i kutije cigareta.
Dan prije blagdana Svih svetih posjetili smo obiteljsku grobnicu Caponeovih, gdje su osim Alphonsea pokopani njegovi roditelji, koji su u Ameriku stigli 1894. godine iz okolice Napulja, te njegova braća i sestra. Ispod brižljivo uređenog spomenika s obiteljskim prezimenom, na urednoj travnatoj površini smještene su ploče s imenima pokojnika. Na onoj najposjećenijoj je jednostavan natpis “Alphonso Capone, 1899 – 1947, My Jesus Mercy”.
Na Noć vještica netko se legendarnom mafijašu sjetio ostaviti bundevu, a zatekli smo još novčanicu od jednog dolara, svježe i suho cvijeće, malo ukrasno strašilo te križ od grančica. Očito je da štovatelji Caponeova lika i djela nisu malobrojni, no nismo uspjeli doznati posjećuju li Mount Carmel njegov sin Albert (rođen je 1918. godine i navodno živi na Floridi) i njegove četiri unuke.
Za razliku od grobnice, Caponeova kuća u južnom dijelu Chicaga djeluje nenastanjena. Uščuvana i prostrana katnica od crvene cigle bila je dom Caponeovih do Alovog odlaska u zatvor 1932. godine, prvo u Atlantu, a potom u čuveni Alcatraz. Na ulazno zvono, ispod kojeg nije bilo prezimena stanara ili vlasnika, nitko nije otvarao vrata, a samozatajni su bili i današnji susjedi.
Možda su baš ti Caponeovi sugrađani prije 20 godina pokrenuli inicijativu da se njegova kuća proglasi nacionalnom baštinom (čime bi dobila status kakav, primjerice, uživa zgrada američkog Kongresa u Washingtonu), koju je tadašnji gradonačelnik srezao u korijenu.
Ostale dvije građevine u Chicagu čvrsto vezane za Caponeovu karijeru, hotel Lexington i garaža u kojoj se dogodio poznati “Pokolj na Valentinovo”, danas više ne postoje. U spomenutom hotelu od 1928. do 1931. godine bio je smješten Caponeov stožer, dočaran u nekoliko scena hollywoodskog filmskog hita “Nedodirljivi” (The Untouchables) Briana De Palme s Kevinom Kostnerom, Robertom De Nirom i Seanom Conneryjem u glavnim ulogama. Međutim, nakon propasti Caponeovog carstva (na vrhuncu moći zarađivao je današnjih 100 milijuna dolara godišnje) počeo je propadati i Lexington, da bi 1995. godine konačno bio srušen.
Službeno ne postoji dokaz da je Capone sudjelovao u “Pokolju na Valentinovo”, u kojem su 14. veljače 1929. godine ubijena šestorica suradnika Georgea Morana, Alovog glavnog suparnika u podzemlju Chicaga. Jasno je, međutim, da se veliki boss želio riješiti konkurencije, ali je Moran slučajno ipak izbjegao smrt. Garaža u kojoj se zločin dogodio srušena je 1967. godine (danas je na tamo umirovljenički dom).
Caponeova zvijezda počela je tamniti upravo nakon “Pokolja na Valentinovo”. Novine su tom događaju dale nacionalno značenje i tjednima objavljivale fotografije okrvavljenih tijela iznakaženih mecima, koje tadašnja američka javnost nije mogla mirno podnijeti. Nekoliko mjeseci kasnije Chicago Tribune objavio je popis “Nacionalnih neprijatelja”. Caponeovo ime bilo je na prvome mjestu.
Ubrzo mu je za petama bio kasnije podjednako slavni agent Ureda za prohibiciju Eliot Ness. Budući da su propale sve optužnice za ubojstva i druga teška nedjela, Ness je Caponea uspio izvesti pred sud zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Osuđen je na 11 godina zatvora, izvanredno visoku kaznu za relativno blago kazneno djelo. Capone je iz zatvora izašao 1939. godine, narušena zdravlja, slomljena duha i izgubljenih pozicija više nikad nije uspio povratiti nekadašnju moć.
CAPONEOV IMIDŽ
Ljubitelj opere i jazza
Povjesničari i Caponeovi biografi ne daju jednoznačan odgovor na pitanje – kako je i zašto takav ozloglašeni kriminalac i ubojica uspio steći i zadržati gotovo romantični robinhoodovski imidž u javnosti.
U vrijeme prohibicije (zabrane točenja alkohola), inače omražene u javnosti, te sloma na burzama i Velike depresije Capone je otvarao javne kuhinje za siromašne građane, pokrenuo i financirao program podjele mlijeka po lokalnim školama. U sjeni njegovih nedjela ostaje njegova sklonost umjetnosti, ponajprije operi, sportu, te tada modernim zvukovima jazza.
Istodobno brutalan i nježan, očarao je svoju okolinu i medije duhovitim, širokogrudnim i plejbojevskim karakterom i načinom života.
CAPONEOVA KRONOLOGIJA
1899. – rođen u New Yorku
1913. – izbačen iz škole zbog udaranja učitelja
1918. – oženio Mae Josephine Coughlin i dobio sina Alberta
1919. – doselio se u Chicago
1925. – postao boss chicaške mafije
1929. – naredio «Pokolj na Valentinovoľ
1930. – proglašen «Nacionalnim neprijateljem broj 1′
1931. – osuđen na 11 godina zatvora
1939. – izašao iz zatvora i povukao se na Floridu
1947. – umro od sifilisa, sahranjen na groblju Mount Olivet u Chicagu
1950. – njegovi posmrtni ostaci preneseni na groblje Mount Carmel
Komentari