Kockičicin iBlob

Nekad najveći diler droge na Istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država danas je šutljivi starac od 78 godina. Kazna mu je smanjena nakon što je prokazao policajce. Osvete se, kaže, ne boji.

ZAGREB – Za nekoga tko se smatra odgovornim za smrt većeg broja ljudi nego što ih u Hrvatskoj godišnje strada na cestama i tko je iza rešetaka pomogao strpati 100-tinjak korumpiranih policajaca, Frank Lucas, nekada “državni neprijatelj broj 1” – čiji su lik i djelo nedavno portretirani u filmu “Američki gangster” – ne trudi se živjeti osobito povučeno i u tajnosti.

Iako njegova lokacija i telefonski broj nisu baš javna stvar (“Živim negdje u SAD-u, ali vam sigurno neću otkriti svoju adresu”), Lucas daje intervjue, gostuje u televizijskim emisijama i, čini se, uživa u novostečenoj pozornosti medija.

Siromaštvo i smrt

S pravim “Američkim gangsterom” Jutarnji list u kontakt je stupio telefonski, a s njim smo razgovarali uz malu asistenciju njegove glasnogovornice Desiree – da, on ima i glasnogovornicu! – koja je ponavljala dijelove njegovih odgovora koje je malo teže razumjeti. A takvih je mnogo. Jer, Frank Lucas je čovjek u godinama (na “kontu” ih ima 78), njegov je glas dubok i hrapav, priča brzo, priča malo, i povrh toga još mumlja. Teško ga je razumjeti, a ne pomaže ni to što ni silna desetljeća života u New Yorku nisu izbrisala njegov “country-boy” naglasak. Na kraju svake rečenice, kao neki nenamjerni “tik”, ponavlja uzrečicu “Yes, Sir”, s razvučenim izgovorom, onako kako su to njegovi preci vjerojatno govorili u nekim mračnijim vremenima američke povijesti. Dio neke druge, isto tako mračne, povijesti je i Lucas.

Američki gangster Frank Lucas, nekada neprijatelj države broj 1, o kojem je nedavno u Hollywoodu snimljen hit-film, govori o svom životu i filmu
Siromaštvo i smrt, to je bilo sve za što je znao od rođenja, i s takvim naslijeđem već je sa 16 godina iz malenoga mjesta La Grange u Sjevernoj Karolini otišao u New York, u Harlem, za koji su mu rekli da je “obećana zemlja”. Grešan život, kriminal, osvrtanje preko ramena, svakodnevni strah za goli život (premda neće nikada priznati da se ičega bojao), pa onda “šihte” po zatvorima, iz kojih je taj nekada najveći diler droge na Istočnoj obali SAD-a, koji je u zlatno doba zarađivao po milijun dolara dnevno, izašao siromašan kao “crkveni miš”.

- Operušali su me do gole kože – počinje priču Lucas. – Sve sam stavio u jednu banku na Kajmanskim otocima, zapravo to je učinio moj odvjetnik, sve je stavio u istu košaru, prokleta budala. Opljačkali su me. Nisam imao za kutiju cigareta kad sam izašao iz ćuze – priča Frank Lucas.

Za sve one koji nisu pogledali film Ridleyja Scotta koji će uskoro u Hrvatskoj izaći na DVD-u, Lucas je kriminalnu karijeru počeo kao “štitonoša” “Bumpyju” Johnsonu, svojednobno najpoznatijem kriminalcu Harlema. Bumpyjevom smrću počeo je Lucasov uspon koji može zahvaliti vrlo jednostavnom unapređenju strategije posla, koji je ustrojio po svim pravilima bilo koje legalne trgovine.

Mali crnac s juga

“Prodaj robu kvalitetniju od konkurencije, i prodaj je po jeftinijoj cijeni”, bila je njegova deviza, a to mu je pošlo za rukom tako što je robu, u ovom slučaju heroin, kupovao izravno od proizvođača u jugoistočnoj Aziji. No, pravi “šlag na tortu” bio je način transporta u SAD. Naime, Lucas je iskoristio rat u Vijetnamu i drogu švercao u lijesovima američkih vojnika. Moralno dvojbeno, u najmanju ruku.

- Kajem se zbog svojih djela. Jako žalim zbog nekih stvari koje sam napravio. Radio sam ono što sam morao da preživim. Puno puta sam rekao da sam htio biti bogat, ‘bogat kao Donald Trump’, ali nisam se mogao nadati nikakvu poslu. Mali crnac s juga. Nisam mogao dobiti posao na Wall Streetu ni da čistim zahode, morao sam nešto raditi za život. Kad sam odslužio prvu kaznu i izašao iz zatvora, odmah sam se vratio u igru, i kod prvog posla su me uhitili. Poslije to više nisam radio, bio sam već prestar. Neko sam vrijeme radio s naftom, na tome sam dobro zaradio – govori Lucas, koji je posljednjih godina prikovan za invalidska kolica.

Na naše pitanje je li stvarno ubio svojega rivala na ulici, usred bijela dana, pred desecima svjedoka, kao što je to prikazano u jednoj od dojmljivijih scena u filmu, Lucas se hvata za brojke.

- Rekao sam vam već da je potpuno točno 75 posto filma. Sve one priče da je točno samo jedan posto su glupost, obična glupost. To je moj život, ja sam ga živio, i znam što sam radio. Tako da mi uvijek ostaje tih drugih 25 posto. A, ako i jesam to napravio, to vam sigurno nikada ne bih priznao – diplomatski objašnjava čovjek nekada poznat kao “Superfly”. Pametnome dosta jer Lucas jako dobro zna zašto ne želi otvoreno priznati takvo nedjelo: prema zakonu Savezne države New York, za ubojstvo – zastare nema. U nekim drugim prigodama bio je, međutim, mnogo pričljiviji.

Ubojstvo pred svjedocima

Adresa i telefonski broj Franka Lucasa danas su tajni, ali nakon Scottova filma on daje intervjue, gostuje u TV emisijama i, očito, uživa u novoj situaciji
Naime, novinara magazina New York, s kojim se nedavno prošetao ulicama kojima je nekada vladao, odveo je i do mjesta gdje je ustrijelio čvojeka s nadimkom Tempo. Protiv Tempa osobno nije imao ništa, ali toga krupnog mladića svi su se pribojavali i etiketirali kao najopasnijeg tipa u Harlemu. Lucas je pucao u njega četiri puta, zato da bude taj koji je ubio najopasnijeg i najjačeg čovjeka u kvartu i dobije poštovanje. I da, bilo je to pred mnogim svjedocima, i da, bilo je usred dana, i ne, nije trpio nikakve posljedice. Zašto nije?

- Davao sam mnogo novca policajcima. Vidite, zarađivao sam užasno mnogo novca i morao sam ih potplaćivati, ali to je na kraju postalo tako ludo, cifra se popela do milijun dolara tjedno! To nitko ne može izdržati, to se ne može dugo vremena plaćati. Ni Donald Trump to ne bi mogao izdržati, to je užasno puno novca – zaključuje sjetno.

Na pitanje je li se bojao osvete policajaca koje je “otkucao” u zamjenu za smanjenje kazne, uvrijeđeno odgovara: “Nikada se nisam ničega bojao!”

Inače, Lucas je danas u izvrsnim odnosima s Richiejem Robertsom, policajcem koji ga je uhitio (u Scottovu filmu glumi ga Russell Crowe). Roberts je čak bio kum Lucasovu sinu. No, da su državne institucije ostavile gorak okus u Lucasovim ustima, pokazuje i odgovor na pitanje koga smatra današnjim državnim neprijateljem broj jedan u Americi.

- Poreznike – ispaljuje kao iz topa uz grohot.

Film “Američki gangster”, kojim je Lucas, usput rečeno, vrlo zadovoljan, kao i načinom na koji ga je utjelovio Denzel Washington, govori da je za Lucasov pad kriva jedna – bunda.

Naime, Superfly je uspio živjeti “ispod radara”, svojim nenametljivim stilom života nije se isticao kao većina drugih velikih dilera. U svom ormaru imao je na desetke krznenih bundi, ali ih nikada nije nosio. A onda je jednom odlučio odjenuti jednu od njih. Na boksački meč došao je noseći na sebi omanji čopor činčila, i – to je bilo to.

- Točno je, to je bio razlog što su me “snimili”. Zašto sam navukao tu bundu? Postoji puno razloga za to, ali nemamo dovoljno vremena da vam to sada objašnjavam. Recimo da je jedan od glavnih razloga to što sam htio biti najbolje odjeveni “mačak” tamo. I bio sam – kaže Lucas, koji, dakle, ne živi u New Yorku, ali i dalje obožava grad kojim je nekada, praktički, vladao. No, na pitanje sviđa li mu se više Velika Jabuka danas ili ona iz njegovih zlatnih vremena, Lucas ne dvoji ni sekunde.

Mičem klince od droge

- New York je fenomenalan grad, kad god dođete, bit će vam odlično. Taj grad je fantastičan. Ali, velika je razlika u odnosu na moje vrijeme, teško je to objasniti, ali sve je drukčije. Na primjer, tada je bilo vodstva, danas klinci ne znaju što bi trebali raditi, nemaju primjere, uzore.

Pogledajte samo filmove u pet sati popodne, to je totalni kaos. U moje doba bilo je puno bolje – kaže Superfly, uz neizbježno “Yes, Sir”…

Premda mu to nismo baš povjerovali “na prvu”, Frank Lucas tvrdi da zna za Hrvatsku (nije baš uvjerljivo zvučao kada je naše “Croatia” shvatio kao – “Ray Charles”).

Nije, naravno, nikada bio u Lijepoj Našoj, štoviše, nikada nije prešao Atlantski ocean, ali bi, kaže, volio doći kada bi ga netko pozvao. Lucas je, naime, sada angažiran u svojoj udruzi “Frank Lucas youth foundation” i u njezino ime drži govore mladima.

- Pomažem klincima da se maknu od nasilja i droge. Volio bih doći k vama na jedan dan, malo porazgovarati s vašim klincima, mislim da im imam mnogo toga reći – zaključuje Frank Lucas, američki gangster, državni neprijatelj broj 1.