On vrijedi 14 milijardi USD droge godišnje. Zato se ispod njega svejedno iznajmljuju rupe i tuneli po kojima vagoni prevoze robu ili ljude
Puno je ljudi ostavilo svoje kosti na ovom polju koje je presječeno dugačkom i visokom graničnom ogradom koju Britt Craig nadgleda danonoćno. Umirali su ilegalni imigranti koji bi se izgubili u pokušaju prelaska granice između Meksika i Amerike i koje ni granična policija, niti Craig koji patrolira uz ogradu kao običan građanin, nisu uspjeli uhvatiti.
Ali ovaj put Britt Craig, visoki Amerikanac tetoviranih ruku i s crnim povezom preko oka koje je izgubio u Vijetnamu, ima nelagodan osjećaj da bi on mogao biti sljedeći. Jer on je vidio ljude koji su prije dva mjeseca ubili njegova prijatelja, graničnog policajca po imenu Robert Rosas, s četiri metka u leđa i četiri u glavu. I oni su vidjeli njega.
- Mogu shvatiti da kriminalci koji švercaju ljude ili drogu zapucaju na policajca kad ih uhvati u kriminalu. Ali ovi su ljudi prešli granicu samo da bi ubili policajca. Zadnja četiri hica bila su u glavu, znači da su ga svjesno ‘dovršili’. Za pripadnike meksičkih narkokartela tipično je da ubijaju policajce sa svoje strane granice i tako stvaraju strah i kaos u vlasti.
Nije mi svejedno kad vidim da sada tu metodu počinju koristiti i s američke strane granice – govori Britt Craig dok se vozimo uz granični zid i prolazimo pokraj mjesta gdje je policajac Robert Rosas pronađen mrtav.
Tu su američka zastava, cvijeće i posteri s obiteljskim fotografijama. Britt Craig bio je posljednji koji ga je vidio živog. Zapravo, on je agenta Rosasa i uputio na ubojice. Craig je s jedne uzvisine vidio dvoje ljudi kako se provlače kroz ogradu i pozvao graničnu policiju. Bilo mu je čudno što su ti ljudi također gledali – u njega.
- Imao sam osjećaj kao da poručuju: što nam možeš? Kad je odlazio, agent Rosas mi je rekao: ‘Uhvatit ću ih i javit ću ti što je bilo’. Ali, nakon par minuta čuo sam pucnje u daljini, u mraku. Kad sam ugledao svjetla helikoptera i policijskih automobila, znao sam da se nešto loše dogodilo – priča Britt Craig.
Granica između Meksika i Amerike dugačka je 3141 kilometar. Od toga je na 554 kilometra Amerika sagradila ogradu, zid koji sprečava ilegalni prolazak imigranata, droge i oružja. Britt Craig kao građanin, dragovoljni graničar, patrolira na dijelu granice blizu grada Campo u Kaliforniji.
Ako ste ilegalni migrant koji je proputovao dobar dio Srednje ili Južne Amerike i dokopao se Tijuane, meksičkoga grada koji služi kao usko grlo za prebacivanje u SAD, najbliže neurbano područje na kojem ćete pokušati prijeći granicu je Campo. Isto vrijedi i ako ste švercer droge, koja u Ameriku danas većinom stiže upravo iz smjera Meksika. Procjenjuje se da je vrijednost kokaina, amfetamina i marihuane koji kroz Meksiko ulaze u SAD veća od 14 milijardi dolara godišnje.
- Toliko se puno novca vrti oko droge i šverca ljudi da postoje rupe ispod zida koje se iznajmljuju. Platiš ‘vlasniku’ rupe i imaš ekskluzivno pravo na korištenje! Čuo sam da su ‘vlasnici’ umirovljeni pripadnici meksičke vojske – govori Craig dok pokazuje rupe koje su nakon ubojstva Rosasa betonirane.
- Postoje i tuneli koji su sagrađeni toliko sofisticirano da su gotovo kao rudnici: dugački su, duboki i imaju tračnice po kojima mali vagoni prevoze robu ili ljude – nastavlja.
Od siječnja 2007., kad je meksički predsjednik Felipe Calderon objavio rat narkokartelima, u nasilju povezanom s drogom do danas je ubijeno 9903 ljudi. Ubojstva u Tijuani (prošle godine više od 700) brutalna su. Leševi su pronađeni u raznim oblicima: bez glave i jezika, kastrirani, umočeni u sumpornu kiselinu…
Forenzičari koji rade za policiju u Tijuani kažu da svaki stil mučenja ima svoju poruku. Ako je ubijeni pronađen bez jezika, znači da je previše pričao. Ako su nekome odrezani prsti, znači da je nekoga prokazao. Ako je kastriran, znači da je spavao sa ženom pogrešnog čovjeka. Koja je poruka rezanja glave? Forenzičari smatraju da je samo riječ o pokazivanju moći, ali Britt Craig vjeruje da je poruka mnogo dublja.
- Meksički narkokarteli često razvijaju svoju pseudoreligiju. Dive se Aztecima koji su vladali Meksikom od 14. do 16. stoljeća i žele
obnoviti mitsko indijansko carstvo na američkom jugozapadu. Odrubljivanje glava povezano je s tim vjerovanjima. To je više od kriminala. To je ludilo – smatra Craig.
Bolesnici u patroli
Ljudi u Meksiku, a i poneki u Americi, reći će vam da je ludilo obostrano i da ljudi poput Craiga, koji je pripadnik organizacije Minuteman Project, djeluju izvan zakona, gotovo kao naoružana milicija. Minuteman Project posljednjih pet godina okuplja građane koji su, zbog nesposobnosti američke vlade da spriječi ilegalne prelaske granice, odlučili sami patrolirati granicom, mnogi od njih s oružjem u rukama.
Prije dvije godine na YouTubeu se pojavila snimka na kojoj jedan pripadnik Minutemana “ubija” ilegalnog imigranta, ali kasnije je otkriveno da je to bilo odglumljeno: drugi pripadnik Minutemana glumio je imigranta i nije bio pogođen. Svejedno, film je razotkrio da u redovima Minutemana ima bolesnih ljudi.
Craig se, međutim, ne čini takvim. Zvuči iskreno kad kaže da pištolj Beretta koji nosi zataknut u hlače služi samo za njegovu zaštitu. Nikad nije uhitio ilegalnog imigranta – on promatra, uočava i obavještava graničnu policiju koja zatim uhićuje. Craig kaže da to radi jer zna da čini pravu stvar. Kao građanin vidi da problemi na granici s Meksikom predstavljaju opasnost za SAD i da nema resursa da se taj problem riješi.
On ga pokušava pomoći riješiti. Teško je zamisliti paralelan primjer u nas. Najsličniji bi možda bio kad bi u Hrvatskoj grupa građana odlučila patrolirati granicom – da bi spriječila kriminalce s dvostrukim državljanstvom u bijegu u BiH.
Smanjen broj ilegalaca
Craig kaže da je u 4 godine patroliranja granicom pomogao policiji da uhiti oko 1000 ilegalaca – što je kap u moru od 12,5 milijuna ilegalaca, koliko ih je živjelo u Americi 2007. Sada se procjenjuje da ih je oko 11 milijuna.
- Pitam se kako dvije tisuće ljudi koji rade u graničnoj policiji mogu zaustaviti dva milijuna ljudi i drogu u vrijednosti od 14 milijardi dolara godišnje u prelasku granice. To je kao da na parkiralište baciš pet milijuna dolara u vrećici. Koliko trebaš policajaca kako bi spriječio ljude da grabe taj novac? Bez fizičke barijere koja će ih zaustaviti, to je nemoguće.
Zato sam pobornik gradnje zida duž cijele granice – kaže Craig. Zid koji SAD gradi prema Meksiku civilizacijska je sramota, posebno kada ga gradi zemlja čiji je bivši predsjednik prije nekoliko desetljeća u Berlinu uzviknuo “Srušite ovaj zid”. Ali, mnogi Amerikanci smatraju ga korisnim. Obama ne pokazuje namjeru ukloniti ga.
Američka vojska u Meksiku
- Zid je sagrađen kako bi vlada ostavila dojam da nešto poduzima. Smanjio je broj prelazaka, ali je povećao broj smrtnih slučajeva prilikom prelaska granice jer su ilegalni imigranti prisiljeni kretati se kroz pustinje u kojima se lako izgube i umru od gladi i žeđi – kaže Pedro Rios iz organizacije American Friends Service Comittee, koja štiti ljudska prava ilegalaca.
S Riosom razgovaram u parku u San Diegu u kojem se održava prosvjed meksičkih imigranata koji u Americi žive bez dokumenata i – premda idu u škole i imaju poslove – žive u strahu da će ih zasutaviti policajac, tražiti dokumente i deportirati. Dan kasnije, od Jima Gilchrista, osnivača organizacije Minuteman Project, slušam suprotan stav: on smatra da bi zid trebalo sagraditi duž cijelih 3000 km granice, a ako ni to ne bude riješilo problem – treba poslati američku vojsku u Meksiko.
- Meksiko je u središtu globalnog narkokriminala. Otkako smo ubili Escobara prije 15 godina i obezglavili kartel Medelin u Kolumbiji, sve se preselilo u Meksiko. Posljednje dvije godine predlažem da pošaljemo američke komandose u mini invaziju na narkokartele u Meksiko – kaže Jim Gilchrist. Meksički predsjednik poslao je 45.000 svojih vojnika u Tijuanu, Juarez i druge pogranične gradove da pomognu riješiti problem koji korumpirane lokalne vlasti i policija nisu u stanju riješiti.
Posljednjih godina snimljeno je nekoliko filmova o meksičkim narkokartelima. “Traffic” je najpoznatiji, “Babel” je prikazao očaj Meksikanaca koji kroz pustinju ilegalno prelaze granicu, novi nastavak filma “Brzi i žestoki” odvija se u tajnim tunelima kroz koje superbrzi automobili prevoze drogu iz Meksika u SAD…
Ali Luis Ituarte, umjetnik iz Tijuane koji vodi art centar Casa del tunel pokraj graničnog zida u kvartu Colonia Federal, na pameti ima jedan drugi film koji, po njemu, najbolje dočarava život u Tijuani. “Bande New Yorka”.
- U tom filmu vidi se kakvo je divlje mjesto bio New York krajem 19. st. Tijuana je danas u toj fazi. Jedan moj prijatelj zabrinut je jer njegova kći, tinejdžerica, mašta o tome da se uda, ne za glazbenika, glumca ili doktora, nego za gangstera – govori Luis Ituarte. Njegov art centar ne zove se slučajno Casa del tunel. Prije godinu dana otkriven je tajni tunel koji je iz te kuće vodio do susjednog parkirališta u SAD-u.
Pola susjedstva je znalo da tunel postoji, ali šutjeli su. Vlasnik kuće, navodno, nije imao pojma što se događa jer je kuću iznajmio. Nakon što je policija otkrila i zabetonirala tunel, Ituarte je iznajmio kuću i preobrazio je u umjetnički centar. Pitam ga kakva je budućnost Tijuane. Kako će grad preplavljen drogom, prostitucijom, ubojstvima i otmicama, kojih je više samo u Bagdadu, pronaći put iz vrtloga zla?
Novi koncept Tijuane
- Treba nam koncept novoga grada – kaže Ituarte i pokazuje 20-ak kuća u kvartu Colonia Federal koje je njegov art centar pomogao umjetnički urediti. Na jednoj od njih umjetnici su naslikali portret vlasnika kuće Victora Plate, koji je uvjeren da sliči Alu Pacinu. I odjednom, pred tom kućom, Ituarteova ideja novoga grada ima smisla.
U gradu u kojem je odrubljivanje glave najveći oblik pokazivanja moći, jedan ubogi stanovnik dao je naslikati svoju glavu preko cijele kuće. Čak i ako je izgubi u ovom opasnom gradu, njegova glava ostat će tu zauvijek.
Četiri narkokartela ratuju za kokain
Meksički narkokarteli od sredine devedesetih godina kontroliraju gotovo sav promet kokaina iz Južne Amerike u SAD (a i dobar dio Europe), a osim kokainom, trguju i heroinom i metamfetaminom koji se proizvode u Meksiku. Na “tržištu” postoje četiri narkokartela, od kojih svaki ima – ili je barem imao, dok se nisu upustili u međusobni rat na svim frontovima – svoju rutu za Ameriku. Teksaška ruta pripada Zaljevskom kartelu, kalifornijska Tijuanskom kartelu (također poznat i kao kartel braće Arelano-Felix), rutu kroz New Mexico kontrolira kartel iz Juáreza, a rutu kroz Arizonu navodno kontrolira kartel iz Sinaloe, meksičke savezne države uz obalu Pacifika. Navodno su se brojna ubojstva dogodila zbog ratova između tih kartela za prevlast u trgovini, posebno između kartela iz Tijuane i kartela iz Sinaloe, koji su nastali kao dvije frakcije kartela iz Guadalajare nakon što je šef toga velikog kartela Miguel Galardo završio u zatvoru (odakle je nastavio voditi poslove). Meksički karteli sastavljeni su dijelom od bivših pripadnika elitnih vojnih jedinica. Poznata je grupa bivših vojnika Los Zetas koji djeluju u sklopu Zaljevskog kartela.
Komentari