Stara ‘teror-ptica’ andalgalornis nije mogla letjeti, no koristila je svoju neobično veliku, tvrdu lubanju – zajedno s kljunom zakrivljenim poput jastreba – u borbenoj strategiji koja podsjeća na onu boksača Muhammada Alija.
Okretno stvorenje uzastopno je napadalo i povlačilo se, obrušavajući se preciznim udarcima poput udaraca sjekire kako bi oborilo svoj plijen, kao što je prikazano u novoj studiji objavljenoj ovog tjedna u internetskom izdanju časopisa PloS ONE dostupnom javnosti na kojoj je radila međunarodna skupina znanstvenika.
Studija je prvi detaljni uvid u predatorski stil pripadnice izumrle skupine velikih ptica koje nisu mogle letjeti, u znanosti poznatih kao phorusrhacidae, no popularno zvane ‘teror-ptice’ zbog svojih zastrašujućih lubanja i često znatnih veličina. Teror ptice razvile su se u izolaciji u Južnoj Americi, otočnom kontinentu do prije nekoliko milijuna godina, prije otprilike 60 milijuna godina i razgranale se u 18 poznatih vrsta kojima je visina dosezala do 7 stopa (2.1 metra) u slučaju vrste kelenken.
Budući da teror-ptice nemaju odgovarajućih srodnika među današnjim pticama, njihove životne navike bile su obavijene tajnom. Sada je međunarodna skupina znanstvenika uspjela provesti najsofisticiraniju studiju do danas o obliku, funkciji i predatorskom ponašanju teror-ptice koristeći CT skeniranje i napredne inženjerske metode.
„Nitko nikad nije pokušao provesti sveobuhvatnu biomehaničku analizu teror-ptice“, kaže vodeći autor studije Federico Degrange iz Muzeja de La Plata/CONICET u Argentini, koji vodi vlastito doktorsko istraživanje na temu evolucije teror-ptica. „Moramo otkriti kakvu su ekološku ulogu odigrale ove izuzetne ptice ako zaista želimo shvatiti kako su se neobični ekosustavi Južne Amerike razvijali tijekom posljednjih 60 milijuna godina.“
Teror ptica koju se proučavalo u studiji zove se andalgalornis i živjela je u sjeverozapadnoj Argentini prije otprilike 6 milijuna godina. Bila je to teror-ptica srednje veličine, visine otprilike 4.5 stope (1.4 metra i težine oko 90 funti (40 kilograma). Poput svih teror ptica, imala je relativno ogromnu lubanju (37 centimetara) s dubokim uskim kljunom naoružanim snažnom kukom poput jastreba. Koautor članka Lawrence Witmer Koledža za osteopatsku medicinu Sveučilišta Ohio provukao je čitavu lubanju andalgalornisa kroz CT skener, dajući skupini uvid u unutarnju arhitekturu lubanje. Snimke su otkrivene Witmeru, Degrangeu i koautorici članka Claudiji Tambussi, Degrangeovoj mentorici na doktorskom studiju, također iz Muzeja de la Plata/CONICET, da andalgalornis nije bila slična ostalim pticama jer je razvila vrlo tvrdu lubanju.
„Ptice općenito imaju lubanje s vrlo mobilnim kostima, što tim lubanjama omogućuje da u isto vrijeme budu lagane i jake. Otkrili smo da je andalalornis promijenila ove mobilne spojeve u krute spone. Ovaj momak imao je snažnu lubanju, naročito u smjeru od čela prema zatiljku, unatoč zanimljivo šupljem kljunu“, kaže Witmer, Chang Ying – Chien, profesor paleontologije i profesor anatomije. Evolucija ovog velikog i tvrdog koštanog oružja vjerojatno je povezana s gubitkom sposobnosti letenja kod teror-ptica, kao i s njihovim ponekad gigantskim veličinama.
Iz CT snimaka Stephen Wroe, upravitelj istraživačke skupine računalne biomehanike sa Sveučilišta New South Wales u Australiji prikupio je sofisticirane 3D inženjerske modele teror-ptica i dvije živuće vrste radi usporedbe (orla i najbližeg živućeg srodnika teror ptica, serieme). Koristeći računala i programe koje su osigurali Wroe, Degrange i Karen Moreno sa Sveučilišta Paul Sabatier u Toulouseu u Francuskoj, primijenili su pristup poznat kao konačna analiza elemenata na ovim modelima kako bi simulirali i usporedili biomehaniku zagriza prema dolje (kao kod ubojitog zagriza), povlačenja unazad vratom (kao kod komadanja plijena) i trzanja lubanjom s jedne strane na drugu (kao kod mlaćenja manjih životinja ili borbe s većim plijenom koji se opire). Prikazi u boji koje je program stvorio pokazuju plava – hladna područja gdje je količina stresa niska te bijela – vruća područja gdje količina stresa postaje opasno visoka.
Inženjerske simulacije poduprle su anatomijske rezultate dobivene CT-om. „U odnosu na ostale ptice promatrane u ovoj studiji, teror-ptica bila je dobro prilagođena za udaranje kljunom i povlačenje zbog svojeg zakrivljenog vrha kljuna“, primjećuje Wroe, „no ako bi tresla glavom s jedna strane na drugu, lubanja bi joj se zažarila poput božićnog drvca. Lubanja joj zaista uopće nije podnosila takav stres.“ Ključan dio inženjerske analize bio je određivanje koliko je andalgalornis mogla jako zagristi. Kako bi ispitali jačinu zagriza kod ptica općenito, Degrange i Tambussi radili su s čuvarima u zoološkom vrtu La Plata ne bi li postigli da seriema i orao zagrizu njihov mjerač zagriza.
„Kombinirajući sve te informacije, otkrili smo da je snaga zagriza andalgalornisa nešto slabija nego što smo očekivali i slabija od zagriza mnogih mesojednih sisavaca otprilike iste veličine. Andalgalornis je možda kompenzirala taj slabiji zagriz korištenjem svojih snažnih mišića vrata kako bi zabila svoju jaku lubanju u plijen poput sjekire“, kaže Degrange. Kad se sve zbroji, rezultati skupine daju novi uvid u stil života jedinstvenog ptičjeg predatora. Ova teror-ptica nije bila agresivni boksač i nije mogla navaljivati u borbi poput slavnog Joe Fraziera. Njezina lubanja, iako vertikalno jaka, bila je preslaba postrance, a šuplji kljun bio je u stalnoj opasnosti od katastrofalne frakture do koje bi došlo ako bi se andalgalornis previše snažno pograbila s velikim opirućim plijenom.
Umjesto toga, studija pokazuje da su se teror-ptice morale boriti elegantno, sličnije Muhammadu Aliju, koristeći neprestanu strategiju napada i povlačenja, ponavljajući dobro usmjerene udarce slične udarcima sjekire. Jednom kad bi ga ubile, plijen bi razderale u komade veličine zalogaja povlačeći glavu unatrag svojim snažnim vratnim mišićima ili bi ga, ako su mogle, progutale cijelog. Hraneći se raznolikim neuobičajenim, danas izumrlim sisavcima i natječući se s ukusom sabljozubih tobolčara, teror-ptice postale su glavni predatori u svojem okolišu. Barem jedna gigantska teror-ptica, titanis, s vremenom je naselila Sjevernu Ameriku prije otprilike dva do tri milijuna godina, no te životinje su nestale s lica Zemlje ubrzo nakon toga.
Izvor: Ohio University
Izvor: http://www.znanost.com/clanak/stara-teror-ptica-koristila-je-snazan-kljun-kako-bi-udarala-poput-brzog-boksaca#ixzz15f0bC0gI
Komentari