Igra je bila središnji element života ljudi još prije 4000 godina. To je otkrio rad iz područja arheologije obranjen na Sveučilištu Gothenburg u Švedskoj, u kojem se istražuje socijalni značaj fenomena igara i igranja u brončanom dobu u dolini rijeke Ind na području današnjeg Pakistana.
Nije neuobičajeno da arheolozi koji iskapaju stara naselja naiđu na nalaze povezane s igrama, no arheologija je često ignorirala takav tip otkrića. „Na njih se, primjerice, gledalo kao na znakove bezopasne razbibrige i stoga su smatrani manje važnima za istraživanje, ili ih se interpretiralo na temelju ritualnih aspekata ili kao simbole socijalnog statusa“ objašnjava autorica rada Elke Rogersdotter.
Ona je proučavala predmete povezane s igrama pronađene pri iskopavanju ruševina starog grada Mohenjo-daro u današnjem Pakistanu. Ostaci čine najveće urbano naselje iz brončanog razdoblja u dolini Inda, kulturni kompleks iz istog razdoblja kao stari Egipat i Mezopotamija. Naselje je teško interpretirati; primjerice, arheolozi nisu pronašli nikakve ostatke hramova ili palača. Stoga je bilo teško ponuditi mišljenje o tome kako se gradom upravljalo ili kako se bilo koji viši sloj društva isticao u odnosu na druge.
Studija Elke Rogersdotter pokazuje neke iznenađujuće rezultate. Gotovo je svaki treći pronalazak u ruševinama grada povezan s igranjem. To uključuje, na primjer, različite oblike kockica ili dijelova igara. Osim toga, pregledani pronalasci nisu bili posvuda razbacani. Ponavljajući obrasci otkriveni su u prostornoj rasprostranjenosti, što može upućivati na specifične lokacije na kojima su igre igrane. „Istaknuta količina pronalazaka koji se povezuju s igrama te strukturirana rasprostranjenost pokazuju da je igranje bilo važan dio svakodnevnih života ljudi prije više od 4000 godina“ kaže Elke.
„Razlog zbog kojeg su igre i predmeti povezani s igrama često bili ignorirani ili krivo interpretirani pri arheološkim iskapanjima vjerojatno je u nepodudaranju znanstvenog razmišljanja s iracionalnim fenomenom igre“ smatra Elke. „Svrha određivanja socijalne važnosti samih igara stoga, zauzvrat, preispituje ustaljene načine razmišljanja. To je instrument koji možemo koristiti kako bismo došli do interpretacija koje su bliže pojedincu. Možemo postići druge, socijalno prihvatljivije pristupe kod naselja koja je teško interpretirati.“
Izvor: University of Gothenburg
Ana Popović
Komentari