Australija bi mogla imati ključnu ulogu u svemirskoj utrci 21. stoljeća u kojoj se nadmetanje između SAD-a i Japana u izgradnji prvog svemirskog dizala svakog dana zaoštrava. Kako tehnologija potrebna za izgradnju fizičke veze između Zemlje i vanjskog svemira postaje stvarnost, rasprave o novoj generaciji istraživanja svemira dobile su novo, realnije značenje.
Japan je nedavno najavio kako već istražuje planove za izgradnju svemirskog dizala – veze s visokom orbitom u koju bi se mogao prevoziti teret, ali i znatiželjni turisti. Cijena za cijeli projekt je prema predivđanjima prava sitnica – 11 bilijuna yena ili oko 11 milijardi američkih dolara.
- Kao putovanje na godišnji odmor, svatko bi se mogao odvesti dizalom u svemir – izjavio je Shuichi Ono, predsjednik Japanske udruge za svemirsko dizalo.
Najava japanskih znanstvenika potresla je konturentsku znanstvenu instituciju. Američka NASA, inače tradicionalno posvećena korištenjeu raketa za dostizanje orbite, sada odjednom razmišlja o kretanju stopama Japana.
Australija bi mogla igrati glavu ulogu u izgradnji svemirskog dizala. Upravo je njena zapadna obala savršena za postavljanje zemaljske postaje dizala – mjesta gdje je veza sa svemirom usidrena u Zemlji.
Za razliku od znanstveno-fantastičnih prikaza dizala u kojem glavnu ulogu ima nevjerojatno visok toranj, moderni planovi dizala temelje se kabelu razvučenom između površine i satelita.
Jedna od lokacija, na kojoj NASA planira postaviti sidrište dizala, prema riječima Philipa Ragana, autora knjige ‘Napuštajući Zemlju svemirskim dizalom’, jest i obala australskog Pertha.
- Postoji 12 kriterija koji moraju biti zadovoljeni kako bi počela gradnja postaje. Između ostalog treba obratiti pažnju na broj oluja – objasnio je Ragan te dodao kako je druga poželjna lokacija oko 3200 kilometara južno od Havaja što više odgovara Amerikancima.
Australski je Senat prošlog tjedna podržao Raganove prijedloge i istaknuo kako će se iskustvo izgradnji naftnih platformi duž australske obale sada pokazati kao vrlo korisno, naravno, ukoliko planovi o izgradnji dizala ‘krenu naprijed’.
- Indijski ocean uz zapadnu obalu Australije pokazao se kao idealna lokacija za sidrište kabela, tanke karbonske nanocijevi koja povezuje teglenicu dizala s svemirskom postajom – stoji u izvješću Senata.
Profesor Lachlan Thompson s Melbournskog instituta za tehnologiju objašnjava kako bi Australija bila savršen partner svemirskim agencijama upravo jer njeno ogromno područje nije podijeljeno između nacija.
- Australija je zbog svoje teritorijalne jedinstvenosti savršena za suborbitalni i orbitalni turizam. Iako gradnja jednog projekta poput svemirskog dizala još nije moguća u stvarnosti, teorija ju u potpunosti podržava – ističe Thompson.
Ukoliko bi dizalo bilo izgrađeno, pružalo bi mogućnost transporta tereta do visine od čak 36 tisuća kilometara, no pitanje koje se postavlja jest – kamo dalje? Većina troškova u istraživanju svemira se proizlaze iz napora da se gravitacijske sile savladaju koristeći eksplozivne raketne motore. Svemirske misije lansirane već izvan zemljine atmosfere bile bi mnogo jeftinije što bi pak omogućilo i veće i skuplje istraživačke projekte.
Međutim, planovi za izgradnju svemirskog dizala oslanjaju se na pronalazak materijala dovoljno snažnog za stvaranje kabela iliti ‘vrpce’ rastegnute između Zemlje i svemira. Znanstvenici predviđaju da bi ‘vrpca’ trebala biti 150 puta snažnija od čelika kako bi bila stabilna.
- Napor koji kabel trpi zbog svoje vlastite težine djelomično se smanjuje u svemiru tako da to ne predstavlja problem, no opterećenje je ogromno i postaje opasno kada se dizalo počne kretati po njemu. Prvi izazov jest načiniti vlakna dovoljno s povoljnim omjerom težine i snage koja bi mogla podnijeti opterećenje bez potrebe imaju prevelik radijus koji bi otežao postavljanje. Slijedeći korak razvijanje tehnologije izrade kabela i upravo zato svi gledaju nano tehnologiju – objašnjava Thompson.
Ragan smatra da ugljična nanovlakna dovoljno snažna za dizalo mogu biti proizvedena u slijedećih pet godina što bi omogućilo izgradnju željenog projekta u slijedećem desetljeću.
- Ako netko to može učiniti, to su sigurno Japanci – ističe Ragan te dodaje kako je Japan najveći svjetski proizvođač i korisnik ugljičnih vlakana.
Nadmetanje između SAD-a i Japana još će se više ugrijati kako se tehnologija bude razvijala, a zemlja koja prva sagradi dizalo imat će 95 postotnu prednost u kontroliranju svih svemirskih aktivnosti.
Komentari