PREPLITANJE trijumfa i tragedije, poslužilo je kao potka oko koje se tkala sudbina Kenedijevih, političke dinastije Sjedinjenih Država bez presedana. Više od pola veka uticali su na istoriju svoje zemlje, a Džon Ficdžerald Kenedi, upisao se i u listu predsednika, kao najmlađi. Smrću njegovog brata Edvarda, devetog i poslednjeg izdanka prve generacije ove legendarne porodice, okončano je jedno poglavlje američke priče.
Kenedijevi su bili magnet za moć, ali i za smrt. Prema pojedinim tumačenjima, Kenedijevi su nosili takozvani gen rizika. Izraelski genetičar Ričard Epštajn tvrdi da ih je ovo biološko nasleđe teralo da se upuštaju u rizične poduhvate, teže avanturama i bave se potencijalno opasnim aktivnostima.
Taj gen ih je, smatra Epštajn, uveo u spiralu nasilnih smrti. Edvard, poznat po nadimku Ted, senator tokom bezmalo pola veka, bio je izuzetak koji je potvrdio pravilo braće Kenedi. Jedini je od četvorice braće umro prirodnom smrću. Dvojica su ubijena u atentatima, a jedan je poginuo u Drugom svetskom ratu. Kako je plastično objasnio Džejms Sterling Jang, profesor na Univerzitetu u Virdžiniji, “većina ljudi odraste, pa uđe u politiku, a kod Kenedijevih je bilo obratno: najpre su ušli u politiku, pa tek onda odrasli”.
Tragika porodice irskih doseljenika u američki san, Džozefa Patrika Kenedija i Rouz Ficdžerald, počela je, kažu njihovi hroničari, u trenutku kad su se popeli na politički Olimp SAD i pomislili da silaska nema. Rodonačelnik dinastije, Džozef, uspeo je da izađe iz irsko-katoličkog geta u Bostonu i domogne se vašingtonskog visokog društva. To mu je pošlo za rukom uglavnom zahvaljujući ogromnom novcu, stečenom u sumnjivim bankarskim transakcijama, filmskoj industriji, trgovini nekretninama, ali i alkoholom u vreme prohibicije. Bio je blizak mafiji, što je doprinelo da porodična ušteđevina dostigne, prema nekim izvorima, i do pola milijarde dolara…
Mnogo je pomogao Frenklinu Ruzveltu tokom njegove predizborne kampanje 1932. godine, a ovaj mu to nije zaboravio. Posle nekoliko važnih položaja u administraciji, Džozef Kenedi, 1937. postaje ambasador SAD u Londonu. Položaj je, međutim, izgubio držeći se uverenja da Amerika u sudbonosnom vremenu treba da ostane po strani. Kao inteligentan čovek, brzo je shvatio da politika nije za njega. Prekasno, već se inficirao njenim virusom. Zato je spremao najstarijeg sina Džoa za Belu kuću, ali je on početkom Drugog svetskog rata, kao vojni pilot, poginuo u bici protiv nemačkih podmornica u Normandiji.
Nova tragedija zadesila je porodicu 1948. godine – u avionskoj nesreći nad Sredozemljem nestala je ćerka Ketlin. Druga ćerka, tada 23-godišnja Rozmeri, podvrgnuta je novoj metodi u hirurgiji, operaciji na mozgu. Zahvat, izveden nad najlepšom devojkom u klanu Kenedijevih na zahtev ambicioznih roditelja, bio je fatalan: posle četiri decenije vegetiranja u mentalnoj ustanovi, Rozmeri je umrla 2005. godine.
Usledila je tragedija u Dalasu, 22. novembra 1963. godine, koja je potresla ceo svet: Džon Ficdžerald Kenedi je ubijen u trenutku najveće slave i moći, dok je pored njega sedela supruga Žaklina Kenedi. Njihov sin, Džon Kenedi junior, koga su sunarodnici okitili epitetom “ikona Amerike”, nestao je kao 38-godišnjak iznad Atlantika sa suprugom i svastikom 1999. Pronađeni su samo delići prtljaga i aviona jednomotorca tipa “pajper saratoga”. Osim planinarenja, opsesija juniora, koji je od oca nasledio ime, šarm, harizmu, a, kako tvrde astrolozi, i gen smrti, bilo je – pilotiranje.
U legendu je, međutim, sin harizmatičnog oca i još upečatljivije majke, ušao 3,5 decenije ranije, kad je, kao trogodišnjak, salutirao pred kovčegom sa telom ubijenog oca. Želeo je da bude glumac, ali je, na majčin nagovor, kao i sestre Kerolajn, završio pravo i položio advokatski ispit. Pet godina radio je kao pomoćnik javnog tužioca u Njujorku. Isto toliko godina, delilo je tragični odlazak njegovog oca, od ubistva strica, Roberta Kenedija (42) na koga je, juna 1968. godine, u Los Anđelesu, izvršen atentat.
Ted Kenedi izbegao je pogibiju dvaput. Najpre je 1964. godine, za dlaku, preživeo pad aviona, kojom prilikom su poginula dva njegova saputnika, a zatim (opet) pet godina kasnije, automobilsku nesreću na putu do kuće sa burne žurke na ostrvu Čapakidik. Kola su mu sletela s mosta u vodu, njegova lepa sekretarica se udavila, a on napustio mesto nesreće i događaj prijavio
tek posle nekoliko sati. Američka javnost mu to nikad nije oprostila.
Tragedija je pratila i sledeću generaciju. Tedov sin Ed Kenedi junior kao 14-godišnji dečak oboleo je od raka i amputirana mu je noga. Dejvid Kenedi, sin njegovog brata Roberta, umro je u 28. godini od prevelike doze heroina. Stariji brat, Majkl, poginuo je na skijanju u Koloradu, 1997. godine.
Ženska strana začetnika klana Kenedijevih, Džozefova žena Rouz Ficdžerald Kenedi, međutim, doživela je stotu. Ostalo je bez odgovora kako je uspela da savlada sve nesreće – smrt dece i unučadi, njihove razvode, bolesti, alkoholizam i nebrojene skandale… Od prve generacije braće i sestara, budući da je početkom avgusta umrla Junis Kenedi Šrajver (88), danas je živa samo Džin Kenedi Smit (81).
Jedina nada da će se ipak nastaviti politički život klana Kenedijevih, polaže se u Karolinu Kenedi Šlosberg, ćerku Džona Ficdžeralda Kenedija i Žakline Buvije, koja je njihovo jedino preživelo dete. Kako je konstatovao londonski “Independent”, “baklja prve porodice američke politike prelazi u Karolinine ruke”. Ova dama, za koju se tipovalo da će, po odlasku Hilari Klinton, preuzeti funkciju senatora Njujorka (ali se u poslednjem trenutku povukla iz trke, koju je dobila Kirstin Rutnik Gilibrand), ima velike šanse da oživi dinastiju, posle njene kliničke smrti.
Tome protivureče oni kažu da je Karolina, u stvari, “nekvalifikovani politički diletant” i “samo plavokosa devojčica, koja jaše ponija na travnjaku Bele kuće”. S druge strane, neosporna je činjenica da je predsednik Barak Obama naklonjen Kenedijevima. Kako do juče Edvardu, koji je svesrdno podržao njegovu predizbornu kampanju, tako sada Karolini o kojoj prvi šef Bele kuće afroameričkog porekla misli ovako: “Ona je Kenedi, ona je žena, a već to je dovoljno političkog dobitka za našu administraciju”. I Karolina, sa svoje strane, baš kao i njen stric, podržava Obamu, zato što “oživljava veru u američki san”.
FATALNA DžEKI
KAO i njen suprug Džon Kenedi, Žaklina Buvije Kenedi Onazis, ili, kako je Amerika zvala, Džeki bila je irskog porekla, u koje se umešalo i francusko. Prokletstvo Kenedijevih, potvrdilo se tokom ovog braka, pogibijom Džona juniora i rođenjem dva mrtva deteta (1956. i 1963.). Nauka je to objasnila bakterijskom infekcijom (hlamidija), koju je Džon preneo Džeki…
Pet godina posle atentata na Džona Kenedija, Žaklina se udala se za grčkog brodovlasnika, milijardera Aristotela Onazisa, koji je od nje bio stariji bezmalo četvrt veka i zauvek izgubila pravo na zaštitu američke tajne službe. Posle razvoda od Onazisa, koji je i tokom braka češće viđan sa operskom pevačicom Marijom Kalas nego sa njom, inkasirala je 27 miliona dolara. Živela je zatim sa Morisom Tempelsmanom, oženjenim industrijalcem i dilerom dijamanata. Umrla je 1994. u 64. godini od raka limfnih žlezda.
MERILIN MONRO
NI do danas nije definitivno razjašnjeno da li su i koliko braća Kenedi imali udela u smrti Merilin Monro (36), za koju se spekulisalo da je bila njihova zajednička ljubavnica. Strogo čuvani dokument Ef-Bi-Aj-a iz 1964. godine, koji je pre dve godine otkrio australijski glumac i pisac Filip Mor, bacio je novo svetlo na tu, jednu od najpoznatijih svetskih teorija zavere. U njemu se navodi da je Džon Kenedi obećao Merilin da će se razvesti od Džeki i oženiti se njome, ali kad je glumica shvatila da ju je lagao, počela je da mu preti ne samo da će razglasiti da su u vezi, nego i da će otkriti tajne planove o napadu na kineska nuklearna postrojenja, koje joj je predsednik izlanuo u krevetu. Zaverenici su, navodno, iskoristili sklonost emocionalno nestabilne glumice da skreće pažnju javnosti na sebe lažnim pokušajima samoubistva, pa su je opskrbili smrtonosnom količinom tableta…
OBAMA ODAO POSLEDNJU POŠTU EDVARDU KENEDIJU
BOSTON (Tanjug) – Američki predsednik Barak Obama naznačio je u svom govoru na pogrebnoj misi održanoj u Bostonu za nedavno preminulog senatora Edvarda Kenedija da je on bio „najveći zakonodavac našeg vremena“ i „zaštitnik onih bez ičega“.
Objasnio je da je Ted Kenedi, koga je nazvao „dušom Demokratske partije“ i „lavom američkog Senata“, bio autor više od 300 zakona zbog čega se za njega može reći da je najveći zakonodavac našeg vremena, javio je Rojters.
Bazilika Naše gospe zaštitnice u Bostonu, gde se održala pogrebna misa, bila je prepuna.
Prisutna je bila američka elita, politička i umetnička.
Pored pripadnika uticajne porodice Kenedi, bili su prisutni bivši predsednici Džordž Buš, Bil Klinton i Džimi Karter, kao i oko 80 sadašnjih i bivših senatora, ali i neke od holivudskih zvezda kao što je Džek Nikolson, ili čelistkinja Jo-Jo Ma i operski pevač Plasido Domingo.
Edvard Kenedi umro je od raka mozga u utorak, u 77. godini, biće sahranjen u Vašingtonu, pored svoje ubijene braće – bivšeg predsednika Džona i Roberta.
Tokom dvodnevnog mimohoda u predsedničkoj biblioteci Džon F. Kenedi, oko 50 000 ljudi prošlo je pored njegovog kovčega.
Bazilika Naše gospe zaštitnice odabrana je za održavanje pogrebne mise jer se Edvard Kenedi tu svakodnevno molio 2003. godine dok se njegova ćerka Kara u obližnjoj bolnici borila protiv raka pluća.
Kara danas ima 49 godina.
Komentari