Baš bi mi lepo stajala jedna… lobanja…


Niš – Očuvanje jedinstvenog spomenika Ćele-kule, u koju je turski Huršid-paša uzidao glave srpskih ustanika palih u bici na Čegru 31. maja 1809. godine, ozbiljno je ugroženo. Ako se ne preduzmu ozbiljnije mere zaštite, Ćele-kula će ostati bez lobanja, kojih je nekada bilo 950, a sada svega 59!

Do pre četiri godine, Ćele-kula je bila zaštićena staklenim zvonom: istoričar Milan Ranđelović, koji ovde odnedavno radi kao vodič, kaže da ne zna zašto je zvono uklonjeno, ali se nada da će uskoro biti uspostavljen neki efikasan sistem zaštite.

– Odmah nakon izgradnje, Ćele-kula je dobila kultni, svetački značaj. Da bi simbolično umanjile patnje srpskog naroda, Nišlije su vadile lobanje i sahranjivale ih po hrišćanskim običajima. Narod je, međutim, odnosio lobanje i delove lobanja i iz drugih razloga. Nerotkinje su uzimale čestice kostiju, da bi dobile porod, majke su ih uzimale da zaštite decu od uroka – otkriva u razgovoru za „Politiku” Ranđelović.

Spremačica Slađana Milojević, koja u spomen-kompleksu Ćele-kule radi već 18 godina, kaže nam da posetioci uzimaju delove lobanja i prodaju ih kao suvenire, čak i u inostranstvu. Nose ih kao amajlije, verujući da će im doneti sreću, ili ih koriste u magijske svrhe.

– Sada su posete ređe nego ranijih godina, pa se lobanje manje oštećuju, ali, od kada je uklonjeno staklo, ponovo su nadohvat ruke. Pre dve godine nestala je jedna lobanja, svuda smo je tražili, ali nismo uspeli da je pronađemo. Primetila sam i da lobanje trunu same od sebe – priča Slađana Milojević, zadužena za održavanje Ćele-kule.

M. Momčilović


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Facebook comments:

  1. Nema komentara.
(neće biti objavljena)


  1. Za sada nema trekbekova.