Manuel Elizalde, potomak jedne od najbogatijih filipinskih obitelji, poznati playboy, 70-ih je izmislio pleme iz kamenog doba, a zatim, kad je prevara otkrivena, pobjegao… Novi detalji poznatog skandala.
U ljeto 1971. godine, dok je u jugoistočnoj Aziji bjesnio krvavi rat, u tropskoj kišnoj šumi na Filipinima otkriveno je miroljubivo pleme Tasaday koje je živjelo kao u kameno doba. Goli ili odjeveni u oskudne suknjice od orhidejina lišća, pripadnici plemena spavali su u pitoresknim špiljama te se hranili voćem, korijenjem i insektima. Govorili su nerazumljiv jezik, vodili su ljubav a ne rat, te postali simbol izgubljenog raja. O njima su pisani članci u vodećim svjetskim magazinima, snimani dokumentarci i pisane knjige. A onda, 1986. godine dva su radoznala novinara spoznala da pripadnici plemena Tasaday žive u drvenim kućama, nose traperice i govore prepoznatljivim lokalnim dijalektom…
Ovoga ljeta navršilo se 40 godina od lansiranja priče o plemenu Tasaday, jedne od najvećih prijevara u znanosti, a nova knjiga baca novo svjetlo na cijeli slučaj. Ta je prijevara snažno utjecala na antropološka istraživanja urođeničkih plemena. Glavni junak priče bio je Manuel Elizalde, potomak jedne od najbogatijih filipinskih obitelji. Sin Filipinca i Amerikanke, Manuel Elizalde obrazovao se na Harvardu te imao reputaciju playboya.
Novo pleme
Krajem šezdesetih godina na Filipinima je postao poznat po svom angažmanu za prava urođenika, najprije kao građanin, a zatim i kao ministar u vladi diktatorskog predsjednika Ferdinanda Marcosa. Elizalde je bio na čelu PANAMIN-a, vladine agencije koja se brinula o pravima manjina. Iako je mnogima bilo neobično da se notorni playboy bavi pravima manjina, Elizaldeova briga o urođeničkim plemenima sezala je do te mjere da su on i njegova supruga usvojili 50 djece podrijetlom iz manjinskih skupina.
U lipnju 1971. godine Elizalde je posjetio otok Mindanao gdje je počela sječa jedne od najgušćih tropskih šuma. Mjesec dana kasnije u medijima je objavio da je na tom otoku otkrio 24 pripadnika nepoznatog i izoliranog plemena koje je živjelo kao u kameno doba. Pleme je nazvano Tasaday, što bi u prijevodu značilo “plemeniti divljaci”.
Ubrzo su postali medijska senzacija: National Geographic posvetio im je naslovnicu, a američki novinar John Nance i knjigu “The Gentle Tasaday”. Fotografirati se s Tasadaycima postala je stvar prestiža pa su pleme posjetili brojni političari i celebrityji, uključujući pilota Charlesa Lindbergha, bogataša Johna Rockfellera IV. i glumicu Ginu Lolobrigidu. Stidljivi i nepristupačni Tasadayci tako su postali globalne zvijezde. No, u travnju 1972. godine predsjednik Marcos, na Elizaldeovu sugestiju, proglasio je područje gdje su živjeli Tasadayci rezervatom koji su mogli posjetiti samo odabrane osobe. Nekoliko godina kasnije pristup plemenu potpuno je zabranjen. Dok je prostor bio otvoren za posjetitelje, pleme je posjetilo 11 antropologa, ali nijedan od njih nije na otoku Mindanao proveo više od šest tjedana. Unatoč medijskoj i znanstvenoj euforiji, neki su antropolozi od samog početka sumnjali u autentičnost plemena.
Najveća prijevara
Skeptici su tako kao jednu od prvih stvari uočili da nigdje u džungli nema kostiju preminulih Tasadayaca, iako nakon smrti nisu pokapani nego su ostavljani pokriveni lišćem. Nadalje, Tasadayci su tvrdili da su cijelo vrijeme živjeli u džungli i špiljama, a nigdje nije bilo tragova otpada. Jedan od lingvista spoznao je da Tasadayci imaju u svom jeziku riječ krov, što je bilo neobično za ljude koji žive na razini kamenog doba.
Kada su neki znanstvenici izrazili želju da bolje upoznaju Tasadayce, Manuel Elizalde je odlučno odbio, pravdajući to opasnošću od štetnih utjecaja civilizacije, a na ulazu u njihov rezervat postavio je vojnu stražu. Istodobno, od filantropa je prikupljao novac kako bi pomogao Tasadaycima, ali i ostalim manjinama.
No, 1983. godine Elizalde je bio primoran napustiti Filipine jer se sukobio s diktatorovom suprugom Imeldom Marcos. Sa 35 milijuna dolara prikupljenih za zaštitu urođeničkih plemena i haremom filipinskih djevojaka pobjegao je u Kostariku. Kada je 1986. godine svrgnut diktator Marcos, švicarski novinar i antropolog Oswald Iten i njegov filipinski kolega Joey Lozano uputili su se u rezervat Mindanao kako bi napravili reportažu o intrigantnom plemenu o kojem se već dulje vremena nije pisalo.
Autor: Tanja Rudež
Komentari