Kockičicin iBlob

ZAGREB – Fizičara Briana Coxa (40) sa Sveučilišta Manchester britanski su mediji prozvali rock-zvijezdom fizike. Razlog tomu nije samo činjenica da je godinama svirao u rock-sastavima Dare i D:Ream, nego i izvanredna gledanost BBC-jevih popularno-znanstvenih televizijskih i radijskih emisija putem kojih Cox popularizira fiziku.

Da fundamentalna znanstvena istraživanja iz fizike elementarnih čestica mogu biti zanimljiva, uzbudljiva i zabavna ovdašnjoj publici, pokazalo se na tribini “Božja čestica: Je li znanost nova religija”, koju je u utorak u Zagrebačkom kazalištu lutaka organizirao British Council, a na kojoj su uz dr. Briana Coxa sudjelovali hrvatski fizičar dr. Krešimir Kumerički te filozofi dr. Boran Berčić i dr. Davor Pećnjak.

S dr. Brianom Coxom razgovarala sam u srijedu kada su do mene, jer nisam bila na tribini, već stigle informacije da je više od dvije stotine gledatelja gotovo dva sata uživalo u izvanrednoj raspravi o “Božjoj čestici”, istraživanjima u CERN-u, ali i odnosu znanosti i religije. Pitala sam ga kako objedinjuje svoje različite interese: istraživanja u fizici, rock-glazbu i popularizaciju znanosti.

Putovanje kroz vrijeme

Mislim da to nije vjerojatno, iako moji kolege u CERN-u planiraju stvoriti minijaturnu svemirsku crvotočinu koja bi nas vratila u prošlost.
- Oduvijek me zanimala fizika. Sjećam se da sam, kad sam imao pet ili šest godina, znao da ću biti fizičar. Kad sam imao 16-17 godina, počeo sam otkrivati djevojke i glazbu, a sa 18 godina pridružio sam se bendu. No, nakon studija ponovno sam se vratio fizici – rekao je Cox koji smatra da su najveći fizičari u povijesti bili Einstein, Newton i Galileo, dok je u novije vrijeme “istu razinu genijalnosti posjedovao Richard Feynman”.

Brian Cox član je skupine za Fiziku visokih energija na Sveučilištu Manchester, a surađuje i u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) blizu Ženeve. – CERN je jedinstveno mjesto globalne komunikacije u svijetu u znanosti jer tamo rade znanstvenici iz cijelog svijeta. Uz europske, tu su i američki, pakistanski, izraelski, ruski te fizičari iz niza drugih zemalja – naglasio je Brian Cox.

Nakon 20 godina iščekivanja, planiranja i konstrukcije u CERN-u će ovoga ljeta naposljetku početi eksperimenti na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) čiji je cilj “uloviti” Higgsov bozon, poznat i po imenu “Božja čestica” jer se smatra da ostalim česticama daje masu.

- Da, ta su istraživanja uzbudljiva jer očekujemo da ćemo naći Higgsov bozon. Ako naš stroj bude radio onako kako smo zamislili, mi se nadamo da ćemo ga otkriti. No, mi ne možemo garantirati da ćemo naći Higgsov bozon, ne možemo jamčiti da ćemo išta naći. Možda ćemo otkriti nešto drugo, a to bi tek bilo uzbudljivo. Uostalom, dosadašnja istraživanja u fizici elementarnih čestica pokazala su da je često otkriveno nešto drugo, a ne ono za što je taj akcelerator bio napravljen.

Mnogi kažu da je Higgsov bozon Sveti gral fizike. Je li to i najveće pitanje moderne fizike?

Projekt LHC

Može li se novac bolje potrošiti? Svakog Britanca on košta kao pinta piva. Mislim da to nije visoka cijena za otkrivanje istina o svemiru
- Može se reći da je Higgsov bozon neka vrsta Svetog grala. Mislim da je stoga naziv Božja čestica, kako je Higgsov bozon nazvao veliki fizičar Leon Lederman, jako dobar. Mi želimo otkriti odakle česticama dolazi masa, kakvo je porijeklo mase u svemiru. No, tu su i mnogi drugi zanimljivi problemi poput pitanja od čega se sastoji 95 posto svemira. Nedavno je otkriveno da je 25 posto svemira tamna tvar, a 70 posto tamna energija. Imamo neke ideje o tome što bi mogla biti tamna tvar, a što tamna energija, i to je po meni čak i uzbudljivije od Higgsova bozona – rekao je Brian Cox.

Ako fizičari otkriju da Higgsov bozon postoji, to će biti dokaz Standardnog modela, fizikalne teorije za koju većina fizičara misli da na najbolji način opisuje materijalni svijet. – Standardni model jest fizikalna teorija koja opisuje kako 12 elementarnih čestica gradi materiju i kako se drže zajedno pomoću tri sile: elektromagnetskog, jakog i slabog nuklearnog međudjelovanja.

Problem je što u tom Standardnom modelu treba jedan ekstrasastojak, jasni mehanizam koji će česticama dati masu, a to je Higgsov bozon – pojasnio je Brian Cox.

No, u CERN-u bi moglo biti još uzbuđenja. Sudeći prema nedavno objavljenim predviđanjima ruskih matematičara Irine Arefeve i Igora Voloviča, ova bi godina mogla postati i prekretnica u povijesti jer bi se u LHC-u mogli stvoriti uvjeti za stvaranje minijaturne svemirske crvotočine, što bi subatomskim česticama moglo omogućiti put kroz vrijeme.

- Prema Einsteinovoj teoriji prostora i vremena, Specijalnoj teoriji relativnosti, ne možete putovati nazad u prošlost. Dakle, nije moguć paradoks da otputujete u prošlost prije nego što su se sreli vaši roditelji. Međutim, Opća teorija relativnosti, koja je zapravo teorija gravitacije, naizgled ipak dopušta putovanje kroz vrijeme. No, većina fizičara, uključujući i Stephena Hawkinga, smatra da gravitaciju ne razumijemo dovoljno i da će buduća teorija kvantne gravitacije pokazati da put kroz vrijeme nije moguć. Ja mislim da putovanje kroz vrijeme nije vjerojatno i bit ću jako iznenađen ako se to dogodi u LHC-u – istaknuo je Brian Cox.

Projekt LHC, čija je cijena pet milijardi eura, jedan je od intelektualno najambicioznijih, ali i najskupljih znanstvenih stremljenja današnjice. Budući da je svijet elementarnih čestica i fundamentalnih fizikalnih spoznaja većini ljudi zamršen i nerazumljv, mnogi se, a među njima i političari, pitaju ne bismo li novac uložen u CERN mogli korisnije upotrijebiti.

- Prvo, to nije skupo jer LHC nije samo projekt jedne zemlje. Primjerice, jedan od velikih pridonositelja LHC-u jest Velika Britanija. Svakog građanina Velike Britanije LHC godišnje košta kao pinta piva. Mislim da jedna čaša piva godišnje po građaninu koja se tako donira nije visoka cijena kako bismo otkrivali fundamentalne stvari o svemiru. Naravno, mogli biste reći da vas to ne zanima. Ali, osvrnite se oko sebe; sve što vidite, i mobilni telefoni i medicinska tehnologija, i električna energija, sve to dolazi iz te vrste fundamentalnih istraživanja. Zaustaviti istraživanja bilo bi ne samo glupo, nego i opasno. Fundamentalne spoznaje o svemiru važne su i za budućnost našeg opstanka u njemu. Kao što je rekao Carl Sagan, da su dinosauri imali svemirski program, oni bi i dalje bili oko nas – odlučno je naglasio Brian Cox.

Razgovor smo nastavili o odnosima religije i znanosti.

Briane, jeste li religiozni? Vjerujete li u Boga?

- Ne.

Volite li Dawkinsa?Jeste li čitali njegovu posljednju knjigu “Iluzija o Bogu”?

- Dawkins je dobar znanstvenik, ali nisam poklonik njegovih ideja. No, mislim da je ta knjiga dobra. Ja nisam antireligiozan. Mene zanima što je to što ljude čini religioznima. Mislim da je u osnovi ista motivacija koja ih potiče da budu znanstvenici. Kada pogledate u svemir i spoznate da je lijep i zanimljiv, želite saznati što više o njemu, zašto je takav kakav jest. To je važno, a kako bih to shvatio, i ja sam počeo raditi eksperimente. Primjerice, možete nagađati zašto postoji 12 elementarnih čestica i kako je postao svemir. Kako nemate odgovor, počnete raditi eksperimente kako biste spoznali više. Biti spreman reći ‘Ja ne znam’ vrlo je moćna stvar u znanosti. Recimo, reći ‘Ja ne znam kako je svemir nastao’. Kada se kaže ‘Bog je to napravio’, to je nagađanje koje nije kompatibilno sa znanstvenim načinom razmišljanja. No, motivacija je ista – ustvrdio je Brian Cox.

Pitala sam ga naposljetku može li u budućnosti znanost postati nova religija.

- Ne znam, no mogla bi postati. Naime, znanost bi mogla ponuditi odgovore na sva pitanja i oko toga se slažem s Dawkinsom. Na svako pitanje možete ponuditi odgovor ako napravite neki eksperiment ili istraživanje. Naravno, pitanje kako je svemir postao jest znanstveno. Mogao bih reći da je sve što je otkriveno u svemiru definirano znanošću – ustvrdio je Brian Cox.