Ispovijest Novinarka magazina Le Point pet je godina razgovarala s Cecilijom Sarkozy i napisala biografiju na 180 stranica. Jutarnji ju je prvi pročitao i donosi najzanimljive dijelove intime bivše prve dame.
Ne volim ga više. Kad danas razmišljam o tome, pitam se kako sam ga ikada mogla voljeti… Potom šuti. Povlači se. Razmišlja o tih gotovo 20 godina koje je provela s Nicolasom. “Kakvom sam ga to ljubavlju voljela?”, pita se nakon kraće stanke.
Cecilia Sarkozy, bivša supruga francuskog predsjednika, nije uvijek tako govorila. Tog jutra, u rujnu 2007. godine, otprilike mjesec dana nakon što su se razišli i mjesec dana prije nego što su potpisali papire za razvod, dok je te riječi izgovarala novinarki i prijateljici Anni Bitton, više ga nije željela u svom životu.
Ono što nije mogla pretpostaviti ili o čemu naprosto nije razmišljala jest da će sva ta njena intimna ispovijedanja, koja su trajala punih pet godina, završiti u knjizi. Anna Bitton nekoliko je puta službeno razgovarala sa Cecilijom, a osim službenih rečenica, pažljivo je bilježila i one koje joj je Cecilia govorila u povjerenju.
BRIŽNA MAMA
Ne ponaša se pristojno. Nije dostojanstven! On je jebač! Brinula sam se o njemu gotovo 20 godina. Netko bi mu trebao reći, ja sam to radila 18 godina, i ne mogu to više činiti
Njezine intimne misli, razočaranja, nade, bijes i suze sada čita cijela Francuska. Knjiga jednostavnog naziva “Cecilia” objavljena je prošloga tjedna, a iako je bivša prva dama Francuske pokušala zaustaviti prodaju svoje neautorizirane biografije na nekih 180 stranica, govoreći kako je novinarka magazina Le Point narušila njezino pravo na privatnost, sudac je presudio da se knjiga, u međuvremenu već tiskana, smije prodavati.
Cecilia u njoj otkriva koliko je pogođena Nicolasovim ponašanjem nakon što su se razišli. “Ne ponaša se pristojno. Nije dostojanstven! On je jebač! Brinula sam o njemu gotovo 20 godina. Netko bi mu trebao reći, ja sam to činila 18 godina, i ne mogu to više činiti”, vikala je prijateljima, očima punih užasa, prije nego što je izgovorila tu prostačku riječ.
“Moja prijateljica Beatrice Stern jedina je koju Nicolas danas sluša. Nicolas nema prijatelja. Pa mora posegnuti za mojima”, izjavila je Cecilia i pokazalo se da je doista u pravu. Doznala je da se Nicolas provodi s Mathilde Agostinelli i Agnes Cromback, glasnogovornicom Prade i direktoricom francuske podružnice draguljarske kuće Tiffany. Mathilde i Agnes su bile njezine najbolje prijateljice iz svijeta jet-seta. Njih tri su bile nerazdvojne. Bez njih nije izlazila van. Uvijek su bile s njom. Uvijek su se dobro pretvarale, piše u knjizi Bitton, sve dok Cecilia nije potpisala papire za razvod. Nakon toga su je napustile. Bez riječi. No Nicolasa te dvije žene nisu napustile. Vodio ih je u New York i u karaoke barove gdje su se zabavljali do 4 sata ujutro.
“On je jebač!” opet ponavlja riječi koje su izgovarali mnogi prije nje. “To je sve što mi danas cijeli svijet govori. No ja to nisam znala. Nitko mi nikada nije dao nikakve informacije o nevjerama mojeg bivšeg muža”, uvjerava Annu Bitton, s rukom na srcu.
“Čak ni Villepin?” pita je Bitton, misleći na Dominiquea de Villepina, bivšeg francuskog premijera i Sarkozyjeva rivala, za kojeg je Nicolas sumnjao da ga je uhodio i informacije o njegovim nevjerama slao Ceciliji.
“Čak ni on”, odgovara Cecilia obrva podignutih u čuđenju. “Kad sam ga prvi put napustila, prije dvije i pol godine, njegove nevjere nisu bile razlog. Otišla sam jer sam zavoljela drugoga. Tek onda sam saznala za druge žene. Nakon što sam otišla živjeti s Richardom Attiasom u New Yorku, jezici su se raspustili. Nitko mi ništa nije želio reći prije, jer mi nisu htjeli nanijeti bol. Dobro su učinili. Danas jako patim.”
Na spomen drugih žena, opisuje Bitton, na njezinu licu se pojavljuje tuga. “Postoje kurvice koje je ševio, a kojima nije zapamtio niti ime!” No, čini se da nije odlučila što misli o njemu jer već sljedećeg trenutka, bilježi Bitton, upada u kontradikciju. “Uostalom, nitko nikada nije spomenuo ni jedno ime, ne znam je li išta od toga točno. Nikada ga nisu ulovili.”
No, Anna Bitton se potrudila i popričala i s drugim ljudima, osim sa Cecilijom. Otkrila je tako da je nekoliko dana prije inauguracije u vladu buduća ministrica pravosuđa Rachida Dati strahovala od knjige Yasmine Reza, novinarke koja je pratila Sarkozyja tijekom predsjedničke kampanje i kojoj je dopustio da o njemu napiše knjigu.
Knjiga je upravo bila u pripremi za tisak kad je buduća ministrica pravde, bliska prijateljica Cecilije Sarkozy i “njezina sestra”, kako ju je Cecilia često nazivala, doznala da je novinarka u knjizi prepričala “kako se Nicolas družio sa ženama”. No o tome nije razgovarala sa svojom prijateljicom Cecilijom. Nije, tvrdi Rachida, htjela kopati po ranama koje su ionako već boljele. Cecilia, šokirana i očito i sama dobro informirana, zahtijevala je da joj kaže istinu.
Rachida je šutjela. Šutjela je i kasnije, kada je Cecilia već napustila Nicolasa. Prije nego što je objavio svoje zaruke s talijanskom pjevačicom Carlom Bruni, francuski mediji dugo su nagađali nije li predsjednik možda u vezi upravo s Rachidom. Cecilia je također imala svojih sumnji, ali je pred prijateljima govorila da joj vjeruje. “Vjerujem da mi je ona prijateljica, vjerujem u to iskreno. Mogu me prevariti, naravno.”
BIJESNA SUPRUGA
Postoje kurvice koje je ševio, a kojima nije zapamtio ni ime! Moje prijateljice vodio je u karaoke barove i ondje se zabavljao do 4 sata ujutro
Objašnjavala je prijateljima kako je Rachidina situacija nezavidna jer je ona i njezina prijateljica i dugogodišnja Nicolasova suradnica. “Rachida je između mene i Nicolasa. Ja sam njena prijateljica. Nicolas je njezin šef. Ona ga oslovljava s ‘gospodine predsjedniče’. Govori mu ‘da, gospodine predsjedniče’ i ‘naravno, gospodine predsjedniče’. Nicolas joj postavlja pitanja o meni.
Nije joj lako. Kako bih joj pomogla, poslala sam joj SMS, koji je ona pokazala Nicolasu. Napisala sam: ‘Ti si moja prijateljica, vidjet ću te sa zadovoljstvom, ali nećemo govoriti o meni, niti o Nicolasu.’” No, kad je ove jeseni pročitala članak u magazinu Gala i vidjela fotografije, iz nje je konačno progovorila gorčina. “Sve je u Gali! Rachida i Rama (Yade) potpuno se poklekle pred šarmom predsjednika! Tako govore. Sada kad više nema prve dame, on može izlaziti sa zgodnim curama obučenima u Dior i držati ih u naručju”, čitala je Cecilia i bjesnjela.
Potom opet udara po bivšem mužu. “On je čovjek koji ne voli nikoga. Čak ni svoju djecu. Za vrijeme čitavog mog života s Nicolasom, svih 18 godina s njim, on nikada nije jeo s nama kod kuće. Ja sam jela s djecom, on je jeo usput, dok je radio. No, ne bi mogao postati to što jest da nije tako živio. On u tome ne vidi ništa čudno, ništa krivo. Nicolas je političar, on nije kao mi drugi, za njega ne vrijede ista pravila, isti moral. Za to je uspio doći tu gdje je danas”, kaže danas.
Problemi u braku počeli su kad je Sarkozy napustio mjesto ministra unutrašnjih poslova i postao predsjednik Union pour un Mouvement Populaire (UMP). Cecilia, koja mu je pomagala u političkoj karijeri, bila je nesretna u stranci, izgubljena u tom svijetu. “U toj su stranci samo pederi, macho muškarci i pederi”, rekla je. “Zlo mi je od pedera i machoa. Zašto nemamo pametnih cura u UMP-u? Znate, neke Segolene?” govorila je aludirajući na Segolene Royal, buduću rivalku svoga supruga na predsjedničkim izborima 2007.
Cecilia je bila svjesna da je mnogo žrtvovala za svoga supruga. Jean-Michel Gaillard, nekadašnji savjetnik Francoisa Mitterranda, koji je preminuo 2005., u knjizi otkriva pod kojim je okolnostima upoznao Nicolasa i Ceciliju i kakav je dojam stekao o njima.
“Upoznao sam ih u jesen 1995. Još se nisu bili vjenčali. To se dogodilo godinu poslije. No ona je uz njega već tada bila i u dobru i u zlu. Nicolas je u to vrijeme bio u dosta teškoj situaciji, ne u baš najbolji fazi svog političkog života. Cecilia je bila vrlo uglađena i rezervirana, no istodobno je i sve promatrala. Nicolas ju je pak cijelo vrijeme zapitkivao: ‘Slažeš li se, Cecilia? Što misliš, Cecilia?’ Cijelo vrijeme je zapravo tražio njezino odobravanje”, prepričao je Gaillard. Kaže kako je već tada, prije 12 godina, uočio da je Cecilia žena rijetke velikodušnosti i spremna na velike žrtve, no i da politički život nije bio život kakav je sanjala sa Sarkozyjem.
“Nicolas je bio uvjeren kako je Republika u opasnosti i kako je on jedan od onih koji je mogu podići na noge. Čovjek koji se upusti u tu vrstu misije treba pomoć najboljih. A Cecilia je bila najbolja”, rekao je.
A onda se 2005. zaljubila u Richarda Attiasa, izvršnog direktora tvrtke Publicis, čovjeka koji je organizirao lansiranje eura u Francuskoj 2000. i koji je organizirao kongrese Nicolasove stranke. Napustili su Pariz i sedam mjeseci živjeli u New Yorku. Bila je to velika ljubav, ne obična zaljubljenost. No ometale su je vijesti iz Pariza koje su stalno stizale.
“Ovih je dana udaraju glasine kako je jedna novinarka nedavno napustila muža zbog Nicolasa”, piše Bitton 2005. “Čini se da je to trajalo mjesecima”, prošaptala joj je Cecilia. “Ta je veza počela dok sam još bila s njim. No nisam znala za to”, dodala je. U New Yorku, iako zaštićena Richardovom ljubavlju, ne može se spriječiti da sluša. Ona je bila ta koja je napustila Nicolasa i otišla, no ona je i ta koju Nicolas svakodnevno zove, gnjavi je, danju i noću joj šalje SMS poruke.
Svakog su jutra provodili sate na telefonu. Govorio joj je kako jako pati. Kako je slomljen. Svidjelo joj se što govori. Osim toga, i ona ima svoje špijune koji joj dojavljuju kako je. Gledala ga je na malom ekranu, na France 3, kako joj izjavljuje ljubav pred cijelom francuskom nacijom u jesen 2005. A onda je dobila udarac. Progledala je. Sarkozy je Anne Fulda, novinarku lista Le Figaro, onu istu koja je napustila muža, počeo u javnosti predstavljati kao buduću ženu.
“Cecilia je bila bijesna kao ris”, svjedočila je njezina prijateljica Isabelle Balkany. “Vrati se večeras i, kunem ti se, moja priča s njom je gotova. Pristat ću na sve što tražiš”, rekao joj je Sarkozy kad mu je to predbacila. Natezanja su trajala, no početkom 2006. ipak se vratila. “Je li se vratila iz ljubomore ili ljubavi?” pitao je poslije prijatelj Pierre Charon. “Vratila sam se jer sam morala”, otkrila je Cecilia. “Imala sam taj užasan osjećaj obaveze”, kaže danas.
U dijelu knjige koji opisuje događaje iz 2005., Anna Bitton opisuje svoj susret sa Cecilijom u Parizu. “Naš sin Louis želi ostati sa mnom, ali Nicolas ne želi ni čuti za to. Odbija mi dopustiti da ga povedem sa sobom u New York. Ako budem živjela u New Yorku, to je velika udaljenost. Ako želim zadržati Louisa, moram ostati u Parizu. Osjećam se stisnutom. Ne želim slomiti vlastito dijete”, objašnjavala je novinarki.
U tom je trenutku zazvonio telefon. S druge strane je Richard Attias. U Parizu je, razgovaraju nježno, sretna je jer razgovara s njim. Ima osmijeh zaljubljene žene. “Richard je dobar čovjek. Volim ga, to je ljubavna priča. Richard je najbolji, vodio je Louisa na pecanje, živimo u velikoj kući na selu”, ispričala je u jednom dahu. “Jednostavan život, kakav volim”, kaže novinarki.
CECILIA O UMP-u
U toj njegovoj stranci su samo pederi i mačo muškarci. Zlo mi je od pedera i mačo tipova. Zlo. Zašto nemamo pametnih cura u UMP-u? Znate, neke Segolene?
Zašto onda razmišlja o tome da se vrati, pita je Anna Bitton. “Osjećam veliku naklonost prema Nicolasu. Ipak imamo zajednički život. Louis nam tu oboma zapravo služi kako alibi”, objasnila je. Kad se mjesecima poslije pomirila s Nicolasom, Richard je sve uvjeravao kako je to učinila zbog Louisa. Ne zbog Nicolasa, nego zbog Louisa. Kako god, Cecilia je odlučila potisnuti svoju ljubav prema Attiasu.
“Vratila sam se jer me Nicolas trebao, iako sam za vrijeme kampanje željela nestati. Bol mi se uvukla pod kožu. No bila sam prisutna. Pomagala sam Nicolasu. Jako ga poštujem”, kaže. To je ta riječ – poštovanje, komentira Anna Bitton u knjizi. To je ono što žene kažu kad više ne vole svog muškarca. Sa Cecilijine strane više nije bilo žara, no svejedno se borila protiv svih koji su im željeli loše. Boljelo ju je kad su govorili kako nema poštovanja prema njegovoj poziciji.
“Kako su to mogli govoriti? Upravo suprotno! Zbog poštovanja prema funkciji ja sam se i vratila. Osjećala sam se odgovornom!” vikala je Cecilia. Odvjetnik i bivši partner Nicolasa Sarkozyja, Arnaud Claude, u knjizi pak kaže kako je Cecilia idealna žena za muškarca koji se bavi javnim poslom – ona prati svoga muža i ne povlači se. “Kad bi barem sve supruge bile takve…” komentira Claude. No, žrtva je imala i cijenu.
Cecilia je, prema nagađanjima, htjela predati papire za razvod još u travnju 2007. Svi njezini potezi koje su veličali mediji, ističući je kao jedinu neovisnu prvu damu, zapravo su bili pozivi u pomoć. Žena koja nije otišla glasati za svoga muža na predsjedničkim izborima, žena koja je odbila proslaviti njegovu izbornu pobjedu, žena koja je napustila summit G8 jer je htjela ispeći tortu za rođendan svoje kćeri, žena koja je odbila posjetiti predsjednika najmoćnije države na svijetu, George W. Busha, zapravo je žena koja je htjela biti slobodna. Bilo joj je dosta.
“Vjerovala sam kako je hrabrost ostati uz Nicolasa, posvetiti se tom životu koji je uključivao obaveze, odreći se ljubavi života zbog obaveza. Taj drugi put dugo sam oklijevala. Htjela sam najbolje za sebe i donijela sam odluku”, ispričala je. Nakon povratka iz Libije, u ljeto 2007., gdje je pomogla da se oslobodi pet bugarskih medicinskih sestara i jedan palestinski liječnik, optuženi da su libijsku djecu namjerno zarazili HIV-om, konačno je shvatila.
Prava hrabrost više nije bila ostati uz Nicolasa, uz čovjeka kojega više ne voli. “Kod ljudi kao što je Nicolas, koji nalaze sreću u profesionalnom životu, njihov je privatni život potisnut. Moj više ne. Odlučila sam odlučiti srcem i dušom. Odlučila sam ga napustiti”, govori u knjizi. Djetinjasto, objavila mu je to iznenada i rekla: “Mogla bih to učiniti kao da nisam žena šefa države”. Bio je šokiran. Predložio je da odu u kućicu njihovih prijatelja na tjedan ili dva. No ona to nije željela. Ne više i ne s njim. “Osjećam se drukčijom od drugih. Kao da sam neka tajna, diskrecija. Ja nisam modna ikona. Slobodna sam žena, mogu činiti što hoću”, rekla je.
No razvod nije bio jednostavan. Pokazalo se da je Nicolas priličan škrtac. “Velikodušan je dok si s njim, no ako ga napustiš, gotovo je!” ispričala je novinarki. Da bi se brzo rastala, pristala je na nevjerojatno malu alimentaciju. “Morala sam se koristiti trikovima. Nije želio razvod. Rekla sam svom odvjetniku da ćemo oko detalja pregovarati kasnije”, kaže. Teško je povjerovati koliko je iznos alimentacije malen, komentira Bitton. Jako malen u odnosu na predsjednikovu plaću!
“Kako ću plaćati stanarinu s time? Čak i ako ponovno s njim pregovaram, što mogu dobiti? Tisuću ili dvije eura više! Ne mogu živjeti od toga! Djeca su skupa, jako skupa… Nicolas valjda neće dopustiti da njegov sin Louis živi pod pariškim mostovima… Je li istina da bi za fotografiju mene i Richarda mogla dobiti pola milijuna eura? Jer ako je to istina, bit ću sretna da mogu podijeliti novac s paparazzima!” zdvajala je nad svojom sudbinom.
Kad je napustila Nicolasa prvi put, nije govorila o novcu. Richard je bio uz nju, novac nije bio tema. Ovoga puta Richarda nema. Osuđena je sama na sebe, prvi put u životu.
Kad je napustila Nicolasa prvi put, nije govorila o novcu. Richard je bio uz nju, novac nije bio tema. Ovoga puta Richarda nema. Osuđena je sama na sebe, prvi put u životu. Cecilia je uvijek imala nekog muškarca, uvijek je imala muža. Danas se mora snaći sama. Toga je očito svjestan i Nicolas Sarkozy koji je prijateljima navodno u prosincu rekao sljedeće: “Ako se želi vratiti, neka požuri, poduga je lista onih koje žele zauzeti njezino mjesto”.
Prvi put kad je otišla, Cecilia je otišla s drugim i zbog drugoga. Drugi put je napustila Sarkozyja sama, zbog sebe, tjerana silom, no istina o njegovim preljubima, koju je sada znala, pomogla joj je da ga napusti. “Kad bih prihvatila neprihvatljivo, kako bih mogla ostati s njim? Ja nikada ne bih mogla, kao Danielle Mitterrand, prihvatiti dijete druge žene”, objasnila je. Stoga, otišla je iz poštovanja prema samoj sebi, ali otišla je i iz ljubavi prema Richardu Attiasu.
Mjesec dana nakon objave razvoda svakoga je dana govorila samo o tome koliko voli Attiasa. “Kad iskreno volite muškarca, i on vas voli iskreno, iako ne postoji papir na kojem se to vidi, iako postoje teškoće, onda morate živjeti tu ljubav! Ja sam si svezala ruke. Napravila sam pogrešku ostavljajući Attiasa i vraćajući se Sarkozyju. Platila sam za to”, povjerila se nekoliko tjedana nakon što je potpisala papire za razvod (15. listopada).
Zapravo, ona želi da se njezin razvod interpretira kao ljubavna izjava Richardu, iako tvrdi da ga u međuvremenu nije vidjela. On je, navodno, i ne želi vidjeti. “Teroriziraju ga. Njegova obitelj, prijatelji, svi mu govore loše o meni. Jako loše. On me se boji”, otkriva Cecilia. Zadužila je Beatrice Stern, svoju prijateljicu iz New Yorka, da pokuša s njim razgovarati. Beatrice joj je rekla kako Richardu treba vremena jer je jako sumnjičav.
“Bio je ponižen. To mi ne prestaje govoriti. ‘Ja sam ponižen.’ A za marokanskog židova to nije lako… Jako je patio zbog mene. Nekoliko puta. Vratio se u našu kuću u blizini New Yorka i mojih stvari tamo više nije bilo. Nisam se baš ponijela elegantno… Traumatiziran je. Nanijela sam mu mnogo, mnogo zla. Richard mi kaže da danas postoje dvije Cecilije. ‘Ti si dvostruka’, rekao mi je. ‘Dobro vidim da je ovaj razvod najljepša izjava ljubavi koju si mi mogla dati. No postoji i druga Cecilia. Vidio sam je. Nje se bojim’”, prepričava Cecilia.
Sada je potpuno posvećena tome da mu pruži osjećaj sigurnosti. Još se nada da će je saslušati. “Richard je osoba koju sam najviše voljela u svom životu. Vjerovala sam kako nikada više, poslije njega, neću voljeti. On je čovjek mog života, ja sam žena njegovog života”, uvjerena je Cecilia.
“Ja sam jako mistična”, otkriva novinarki na kraju knjige. “Vjerujem u sudbinu.” Da, osobito onu koja će ujediniti nju i Richarda, komentira Anna Bitton. Piše kako je Cecilia uvjerena da su ona i Attias srodne duše.
“Bog je stvorio krugove. Krug s ljudima, krug sa ženama i krug u kojem su i jedni i drugi. Onda je podijelio taj posljednji krug. Zato da bismo provodili vrijeme tražeći svoju srodnu dušu”, kaže Cecilia Anni, potpuno uvjerena u tu svoju nevjerojatnu interpretaciju Platonove teorije o srodnim dušama.
Šogorica Chantal Marchal: Cecilia je izuzetno tašta!
Cecilia je sestra mog bivšeg muža. Bila mi je kao mlađa sestra. Znam je otkako je imala šest godina, kad sam se udala za njezinog brata. U to vrijeme Cecile – tada smo je svi zvali Cecile – nije bila jako lijepa, proljepšala se tek kad je navršila 18, 19 godina. Cecile je rođena u bogatoj obitelji. Njezina je majka Španjolka, a otac joj je rođen u Rumunjskoj. Pobjegao je iz Rumunjske kad je imao 12 godina, proputovao je cijelu Europu, sve je stvorio sam, no o tome je odbijao govoriti.
Cecilia nije završila studij prava koji je upisala. Radila je s roditeljima u krznariji, a povremeno i kao manekenka. No zapravo nikada nije radila. Kako je rekla njezina majka, bila je prelijepa za to. Dok je bila mlada, upoznala je cijelu zemlju, čitav jet-set, no zapravo nije imala pravih prijatelja. Bila je previše lijepa. Udala se za popularnog televizijskog voditelja Jacquesa Martina, pomalo na nagovor majke, koja joj je rekla da se treba udati za ličnost.
Bila je dobra prijateljica s Nicolasovom prvom ženom, Marie. U Neuillyju, parovi Sarkozy i Martin, ugledni članovi zajednice, bili su jako dobri prijatelji. Cecilia je bila kuma jednom od Marieine djece, a Marie jednoj od Cecilijinih kćeri.
Sarkozy je volio lijepe žene koje su se dobro oblačile. Cecilia je imala stila. Priličan je snob, vidjela je da je Sarkozy bolji konj za utrku od Martina. Napustila je Martina 1988. godine. Napravila je veliku dramu, govoreći kako više ne može s njim. Ili je već bila sa Sarkozyjem. U to vrijeme, još sam glumila veliku sestru i otišla sam je posjetiti. Rekla mi je: “Što misliš, što da radim s ovim tipom?” U tom trenutku, Nicolas Sarkozy pozvonio je na vrata. Nije da ju ne cijenim, Cecile, no ne podcjenjujem je. Smatram je taštom.
Komentari