Nepoznati detalji oko najvažnije teorije o postanku vrsta otkrivaju se uoči obilježavanja 150. godišnjice njezina predstavljanja u londonskom Linnean Societyju.
Teorija, koju je pokojni Stephen Jay Gould opisao kao “najveću ideološku revoluciju u povijesti znanosti”, a Richard Dawkins okarakterizirao kao “najvažniju ideju koja se dogodila ljudskom umu”, prvi put je javno predstavljena u ljeto 1858. godine u londonskom Linnean Societyju. No, kao i kod svakog velikog znanstvenog prodora, i u pozadini ovoga događaja mnogo je nepoznatih detalja.
Pet godina plovidbe
Priča počinje u rujnu 1830. kada se 21-godišnji teolog Charles Darwin sastao s Robertom Fitzroyem, kapetanom broda HMS Beagle, koji je tražio kompanjona na putovanju oko svijeta. Iako su bili različitih svjetonazora, kapetanu se svidio mladić te je odlučio s njim dijeliti kabinu na brodu.
U međuvremenu, mladi je Darwin “skršio” otpor svoga oca, poznatog liječnika koji je smatrao da bi se njegov sin trebao posvetiti svećeničkoj karijeri. Pet godina plovidbe na brodu Beagle izmijenilo je Darwinov život. Pronašao je velik broj fosila koji su ga uvjerili da je Zemlja vrlo stara, vidio je tropske šume, različita podneblja, floru i faunu.
Spoznao je da na otocima žive brojne vrste slične onima na kopnu, a ipak različite jer su se prilagodile novim uvjetima života. Kada se 1836. vratio u Englesku, počeo je razvijati svoje ideje, a 1838. napisao je nacrt teorije evolucije putem prirodnog odabiranja. Zatim je puna dva desetljeća razrađivao svoju teoriju i tko zna kad bi je objavio da 18. lipnja 1858. nije dobio pismo Alfreda Russela Wallacea, nepoznatog 35-godišnjeg prirodoslovca koji se tada nalazio u Maleziji.
Početkom te godine Wallace je “pokupio” malariju i dok je tjednima bespomoćan ležao, razmišljao je o bolesti i smrti te kako ona ograničava rast populacije. Razmišljao je i o novijim otkrićima koja su ukazivala na to da je Zemlja jako stara. I upravo tada nastupio je “Eureka” trenutak. Dok se borio s groznicom, Alfred Russel Wallace je došao na ideju evolucije putem prirodnog odabiranja.
Svoje je ideje “istresao” na papir i zatim ih poslao Charlesu Darwinu, koji je slovio kao renomirani prirodoslovac. Wallaceovo pismo teško je pogodilo Darwina. Punih 20 godina razvijao je teoriju evolucije i sada je prijetila opasnost da neki anonimac ima prvenstvo otkrića.
Duboko uznemireni Darwin napisao je pismo svojim prijateljima, botaničaru Josephu Hookeru i geologu Charlesu Lyellu. Njih dvojica su zatim 1. srpnja 1958. organizirala istodobno predstavljanje Darwinova i Wallaceova rada u Linnean Societyju na Piccadillyju.
Prvo predstavljanje
Bila je to neubičajena prezentacija znanstvenog istraživanja jer tamo nije bio nazočan nijedan od dvojice protagonista. Wallace se još uvijek nalazio u Maleziji dok je Darwin bio u svojoj kući u Kentu i sa suprugom Emmom oplakivao 19-mjesečnog sinčića Charlesa koji je dva dana ranije preminuo od šarlaha. Obiteljske tragedije nisu bile rijetkost u obitelji Darwin jer je troje od desetero djece Charlesa i Emme, inače njegove sestrične, umrlo u ranom djetinjstvu.
Prvo javno predstavljenje teorije evolucije nije se posebno dojmilo članova Linnean Societyja. Štoviše, nekoliko mjeseci kasnije kada je pisao osvrt o aktivnostima Linnean Societyja njegov je predsjednik Thomas Bell zaključio da 1858. nije obilježilo “nijedno od izvanrednih otkrića koja odjednom revolucionariziraju znanost”. No, dobri poznavatelji Darwinova života i rada poput genetičara Steva Jonesa, autora bestselera “Jezik gena” i “Y: Porijeklo muškarca”, tvrde da je ljeto 1858. bila prekretnica za velikog prirodoslovca.
- Wallaceovo pismo pokrenulo je Darwina. On je razvlačio 20 godina i radio bi još 20 da nije spoznao da je netko na njegovu tragu – izjavio je Jones za Observer. Nakon što je njegov rad prvi put predstavljen u javnosti, Darwin je marljivo prionuo na pisanje da bi završio svoje epohalno djelo “Podrijetlo vrsta” koje je naposljetku objavljeno 1859.
Knjiga “Podrijetlo vrsta”, čija će se 150. obljetnica obilježiti iduće godine kad i 200 godina rođenja Charlesa Darwina, odmah je privukla pozornost intelektualne javnosti i počela je žustra rasprava. Baš kao što je danas Richard Dawkins nemilosrdan u obrani teorije evolucije, i u Darwinovo doba postojali su njegovi pit bulovi, već spomenuti Hooker i Lyell te posebno agilni Thomas Huxley.
Nedokazane teorije zavjere
U međuvremenu, Alfred Russell Wallace bio je zaboravljen. Ostao je u Maleziji do 1862., a Darwinu je prepustio promidžbu teorije evolucije. Za razliku od Darwina, koji je potjecao iz dobrostojeće i ugledne obitelji, Wallace je bio sin osiromašenog odvjetnika, a svoj put kroz život krčio je na razne načine.
Samouk, jer je zbog financijske oskudice nekoliko puta prekidao školovanje, najprije je radio kao tesar, geodet i učitelj da bi se naposljetku strastveno posvetio prirodoslovlju. Inspiriran prijašnjim putovanjima Alexandera von Humboldta i Charlesa Darwina, 1848. uputio se u svoju prvu ekspediciju u Brazil da bi u Amazonskoj prašumi skupljao kukce i ostale životinje kako bi ih kasnije prodavao kolekcionarima u Engleskoj.
- Wallace je bio čovjek vrijedan divljenja, no kao znanstvenik nije bio dorastao Darwinu – ustvrdio je slavni prirodoslovac David Attenborough. Iako većina znanstvenika ima slično mišljenje, neki autori poput Arnolda Brackmana, Roya Daviesa i Johna Langdona Brooksa, tvrde da je Darwin bio beskrupulozni oportunist i intelektualni lopov koji je ukrao Wallaceove ideje.
Oni tvrde da je Darwin dobio Wallaceovo pismo nekoliko tjedana ranije nego što je tvrdio te da ga je iskoristio za svoje djelo “Porijeklo vrsta”. No, te su tvrdnje ostale samo na razini teorije zavjere.
Teorija bi imala drugačiji utjecaj
Alfred Russel Wallace je, također, bio jedan od ranih socijalista, zagovornik ženskih prava i zemljišne reforme. On je, k tome, bio zagovornik spiritualizma. Da nije bilo Darwina, ideja prirodnog odabiranja koju bi promovirao Wallace imala bi drukčiji utjecaj na razvoj društva, smatraju povjesničari znanosti. Neki smatraju da su Walleceovi stavovi zapravo bliski onome što propovijeda teorija inteligentnog dizajna.
- Wallace je vjerovao da je evolucija ponekad vođena višom silom. On je smatrao da prirodno odabiranje ne može objasniti prirodu ljudskog uma i tvrdio je da na čovječanstvo utječu sile koje su ga izvukle izvan životinjskog svijeta – rekao je prof. Jim Endersby, povjesničar znanosti sa Sveučilišta Sussex.
Komentari