Pre Vijetnamskog rata, Zlatnim Trouglom – svetskim središtem u proizvodnji opijuma, su upravljali francuski obaveštajci i korzikanska mafija. Kad su se Francuzi povukli, a Amerikanci ušli u Vijetnam, trougao je prešao u ruke američkih obaveštajaca, uz malu pomoć sicilijanskih mafijaša.
Ta narko mreža je detaljno opisana u knjigama Heroinska politika u jugoistočnoj Aziji Alfreda Mekoja (Alfred McCoy: “The Politics of Heroin in S. E. Asia”), Veliki heroinski kup Henrika Krigera (Henrik Kruger: “The Great Heroin Coup”) i Prevara Sema i Čaka Đankane (Sam and Chuck Giancana: “Double-Cross”). Tada potpredsednik države, Džordž Buš je sa blagoslovom predsednika Ronalda Regana postao direktor Nacionalnog sistema za zabranu narkotika i najviši vladin funkcioner koji je lično bio uključen u „rat protiv droge“. Bivši prvi čovek DEA (agencija za borbu protiv droge), Frensis Malen Junior, nazvao je 80-tih godina Bušovo zalaganje na ovom polju „intelektualnom prevarom“ i „pasivnošću umesto aktivnosti“. Ubrzo posle tih izjava, Malen je podneo ostavku, a njegov izveštaj – u kome piše da od Nacionalnog sistema kojim rukovodi Buš nema nikakve koristi i da se, zapravo, efekat svodi na ohrabrivanje dobavljača droge – jednostavno je sklonjen. Izveštaj se ipak pojavio u julu 1985. Monika Džensen-Stivenson, producent TV emisije 60 minuta, morala je da da otkaz, jer je TV kuća CBS odbila da emituje njenu priču o tajnom tržištu droge.
Monika je napisala knjigu („Kiss The Boys Goodbye”) i objavila sve detalje (koje je iskopala) o tome kako američki agenti koriste vladine agencije koje tragaju za nestalim vojnicima iz Vijetnamskog i Korejskog rata kao masku za trgovinu opijatima iz Zlatnog Trougla. Predsednik SAD Ronald Regan je tada naimenovao teksaškog milijardera i osnivača reformske partije Rosa Peroa za predsednika Savetodavnog veća o inostranim obaveštajnim službama. Regan je postavio Peroa za specijalnog istražitelja kome je pripalo da se pozabavi ulogom američkih obaveštajaca i nestalih vojnika u Vijetnamskom ratu. Pero se ozbiljno uhvatio u koštac sa ovim zadatkom i potrošio značajnu količinu vremena i novca ne bi li saznao istinu. Dodeljen mu je specijalni pristup podacima. Postavljao je pitanja i i intervjuisao sve ljude do kojih je uspeo da dođe.
Monika Džensen-Stivenson piše: „Odnos između Buša i Peroa je krenuo nizbrdo još otkako je potpredsednik upitao Rosa Peroa kako napreduje njegova istraga. „Znaš, Džordž, ja idem okolo tragajući za zatvorenicima“, rekao je Pero, „a zapravo trošim vreme otkrivajući da je naša vlada raznosila drogu širom sveta i da je uključena u ilegalnu trgovinu oružjem. Ne mogu da dođem do zatvorenika zbog korupcije među našim sopstvenim ljudima!“ Te reči su Perou zapečatile specijalni pristup strogo poverljivim podacima. „Rečeno mi je da obustavim istragu i da se povučem“, obavestio je teksaški milijarder početkom 1987. porodice vojnika nestalih u jugoistočnoj Aziji. Dobro je dokumentovan i uvoz kokaina na veliko u SAD tokom afere Iran-kontra. Zna se da je Džordž Buš stariji preko svoje kancelarije bio u kontaktu sa mnogim igračima iz ove priče.
Takođe je bilo mnogo spekulacija o korišćenju mnogih ofšor naftnih platformi, cevovoda i drugih sredstava naftne kompanije Zapata Ofšor, za koje se smatralo da su služili za transport narkotika. Kokain i heroin se ne mogu proizvesti bez pripremnih hemikalija. Jedan od najvećih proizvođača tih hemikalija je kompanija Ilaj Lili iz Indijanopolisa u Indijani. Veliki deoničar je porodica Kvejl, a Džordž Buš stariji je bio član borda direktora. Ilaj Lili je takođe i kompanija koja je za potrebe CIA stvorila prvu sintetičku drogu – LSD. DŽORDŽ BUŠ I UBISTVO DŽ. F. K. Knjiga Rodnija Stiča, Pronevera Amerike, (Rodney Stich: “Defrauding America”) govori o prkrivenom agentu CIA sa nadimkom Pegaz, dodeljenom kontrašpijunskoj jedinici. Ta jedinica poseduje snimke razgovora o planovima da se ubije Kenedi, snimljenim prisluškivanjem telefona Dž. Edgara Huvera, nedodirljivog šefa FBI. Ljudi čiji se glasovi čuju na snimku su: Nelson Rokfeler, Alen Dals, Lindon Džonson, Džordž Buš stariji i Dž. Edgar Huver. Da li bi Džordž Buš stariji mogao da bude umešan u ubistvo Dž. F. K.?
Buš je 1963. živeo u Hjustonu, obavljajući svoje dužnosti predsednika naftne kompanije Zapata Ofšor. Porekao je da postoji pismo koje je direktor FBI Dž. Edgar Huver poslao na adresu „Gospodina Džordža Buša iz CIA“. Kad je priča o tom pismu isplivala u javnost, CIA je najpre objavila da oni nikada ne komentarišu stvari koje se odnose na zapošljavanje, ali su kasnije nevoljno priznali da se u pismu zaista pominje Džordž Buš, ali je to neki drugi Buš, a ne čovek koji se 1988. uselio u Belu kuću. Neki neustrašivi reporteri su uspeli da pronađu „drugog“ Džordža Buša, ali se ispostavilo da je taj čovek samo niži službenik koji tek šest meseci prevrće bezvredne papire za CIA. Nikada nije primio bilo kakvu međuagencijsku poruku od bilo koga iz FBI, a kamoli od Huvera lično.
Zanimljivo je i da je šifrovano ime operacije CIA koja se odnosila na iskrcavanje u Zalivu svinja (propali američki pokušaj invazije Kube) bio Operacija Zapata i da su dva pomoćna plovila koja su išla sa diverzantima nazvana Barbara (kao Barbara Buš) i Hjuston (gde su Bušovi živeli). Mnogi tvrde da je Buš stariji u to vreme bio visoko rangiran na komandnim pozicijama u CIA, da je imao sopstveni cilj i da je upravo on odgovoran za regrutovanje velikog broja Kubanaca u službu CIA. Sve do afere Iran-kontra, Feliks Rodrigez – čovek koji je uhvatio i u ime CIA ubio Če Gevaru, uvek je pre svake akcije pozivao prvo kancelariju Džordža Buša. U Realistu je u leto 1991. objavljeno sledeće: „Džordž Buš tvrdi da nije radio za CIA sve dok ga bivši predsednik Vorenove komisije (koja je istraživala atentat na Dž. F. K.) a zatim i predsednik SAD, Džerald Ford, nije postavio za direktora ove agencije 1976. Logika kaže da je to prilično neverovatno.
Naravno, Bušova dužnost kao čoveka CIA je da poriče da je bio u CIA. CIA je tajna organizacija. Niko još nije javno priznao svoje članstvo u njoj. Istina je da je Buš bio jedan od glavnih oficira CIA još pre 1961. i invazije na Kubu i da je radio sa Feliksom Rodrigezom. Buš može poricati svoju pravu ulogu u CIA 1959. godine, ali postoje podaci o invaziji u Zalivu svinja na Kubi koji otkrivaju njegovu ulogu…“ Trake od 23. juna 1972, snimljene tokom afere Votergejt, mediji su prozvali „pištoljem koji se još dimi“. Snimljen je razgovor između Niksona, tada predsednika SAD i šefa njegovog kabineta H. R. Heldmana, dok su raspravljali kako da spreče FBI da istražuje provalu CIA u Votergejt. Bili su zabrinuti da će istraga otkriti njihovu umešanost u akciju u Zalivu svinja. Heldman u svojoj knjizi Okončanje vlasti (H. R. Haldeman: “The Ends of Power”) otkriva da je Nikson uvek govorio u šiframa kad je pominjao ubistvo Dž. F. K. iz 1963. godine. Heldman tvrdi da je Nikson o tom ubistvu govorio kao o “Zalivu svinja”.
Transkript njihovog razgovora pokazuje da je Nikson raspravljao o ulozi partnera Džordža Buša, Roberta Mosbahera, kao jedne od glavnih osoba u Teksasu za prikupljanje novčanih donacija za Niksona. Stalno pominje Kubance i Teksašane. Teksašani su bili: Buš, Mosbaher i Bejker. To je još jedna direktna veza između Buša i dokaza koji povezuju Buša i Niksona sa ubistvom predsednika Džona Ficdžeralda Kenedija. MOTIVI KONSPIRACIJE Pa, zašto bi obaveštajna agencija / tajno društvo, švercovali drogu i ubili Dž. F. K? Zato što zarađuju ogroman novac i prikupljaju značajne obaveštajne podatke. Tu je i obrazloženje da je svet gadno i surovo mesto, pa ako neko želi da bude glavni u komšiluku, bolje je da bude dobro obavešten o svemu što se događa. A koji je bolji način da sazna sve nego da kandiduje sam sebe za predsednika države? Ima i onih koji teoretišu da se tajno tržište droge uklapa u planove o destabilizaciji američkih porodica i društva. Demoralizovanjem i cepkanjem na parčiće političkog tela, može se nametnuti volja ljudi iz senke pomoću taktika psihološkog rata i političke alhemije hegelijanske dijalektike.
Tekst Džejmsa Šelbija Donarda Čarobnjaštvo, seks, ubistvo i nauka simbolizma (James Shelby Downard: “Sorcery, Sex, Assassination and the Science of Symbolism”), andergraund klasik, povezuje događaje iz američke istorije sa divljim, numerološkim, veliki okultnim planom “da nas pretvore u misteriozne kibernetske zombije”. Ubistvo Dž. F. K. je, tvrdi se u tekstu, javno izvršenje okultnog rituala koji se zove ubistvo kralja, a čiji je cilj da izazove masovnu traumu i sprovede kontrolu uma američke nacionalne politike. Tokom operacja Svitanje, Povratni udar, Spajalica i drugih, hiljade nacističkih naučnika, istraživača i administratora je posle Drugog svetskog rata dovedeno u SAD. Mnogi su prokrijumčareni u zemlju uprkos direktnim, pisanim naređenjima predsednika Harija S. Trumana.
Projekat Monarh je bio nastavak programa kontrole uma nazvanog Programiranje marionete, koji je pokrenut još u nacističkoj Nemačkoj. Osnovna komponenta projekta Monarh je sofisticirana manipulacija umom i korišćenje ekstremnih trauma da bi se izazvao takozvani poremećaj višestruke ličnosti. Donard smatra da je Dž. F. K. namerno ubijen u atentatu da bi se tako najefikasnije udarilo na koheziju nacionalnog identiteta i slomila duša američkog naroda. Čak je i buka koja se podigla oko zavere kreirana namerno da bi se pokazala superiornost zaverenika i jalovost napora onih koji pokušavaju da im stanu na put. Postoje i studije koje se bave korelacijom između ubistva Dž. F. K. i naglog porasta nasilja u društvu, pada poverenja u vladu i drugih oblika društvenih zala.
RUŠENJE NACIONALNE POLITIKE Na putu od Pariza ka Frankfurtu na Majni, munja je 1785. godine pogodila kurira i ubila ga na mestu. U njegovoj torbi, pronađen je traktat Adama Vajshaupta, osnivača Iluminata, u kome je opisan dugoročni plan ovog tajnog društva da se kroz svetsku revoluciju stvori Novi Svetski Poredak. Bavarska vlada je ovo društvo stavila van zakona, njegove članove prognala i 1787. objavila detalje o zaveri Iluminata u knjizi Originalni spisi reda i sekte Iluminati („The Original Writings of the Order and Sect of the Illuminati”). Adam Vajshaupt piše: „Zahvaljujući ovom planu ćemo upravljati čitavim čovečanstvom najjednostavnijim sredstvima i sve ćemo gurnuti u plamen. Okupacija mora biti tako majstorski izvedena i tako vešta, da možemo u tajnosti da utičemo na sve političe transakcije“. Naučnici se ne slažu jesu li ili nisu Iluminati preživeli progon. Uprkos tome, grupa je imala mnogo uspeha u regrutovanju novih članova i povezala se čvrsto sa širokom mrežom masonerije. Iluminati su osnovani 1. maja 1776. na Univerzitetu Ingolštat.
Osnivač, Adam Vajshaupt, bio je profesor kanonskog prava. Bilo je to veoma „učeno“ društvo – Vajshaupt je prve članove izabrao iz redova svojih studenata. Tajno društvo Fi Beta Kapa je osnovano 5. decembra 1776. na Koledžu Vilijam i Meri u SAD. Drugo poglavlje je otvoreno na Jejlu 1780. godine. Antimasonski pokret koji je u Americi bio veoma jak 20-tih godina 19. veka, smatrao je grupe poput Fi Bet Kapa velikim zlom. Zbog ogromnog pritiska, ovo tajno društvo je postalo javno. Neki istraživači smatraju da je to direktan uzrok stvaranja Reda Lobanja i Kosti na Jejlu. Isto to, samo malo drugačije. U Enciklopediji bratstava (“The Cyclopedia Of Fraternities”), genealoškom popisu bratstava na američkim univerzitetima, Fi Beta Kapa je označeno kao „roditelj svih sistema bratstava u američkom visokom obrazovanju“. To je samo jedna nasledna strana direktne loze potomaka – drugo poglavlje počinje 1780. na Jejlu. Linija se nastavlja do Reda Lobanja i Kosti 1832, a zatim i kroz druga seniorska društva koja postoje „samo na Jejlu“, kakvi su Svitak i Ključ i Vučja Glava. Fi Beta Kapa su prva tri slova grčkog pisma i znače Philosophia Biou Kubernetes, ili „Ljubav prema mudrosti, kormilar života“. Homofon lobanje je krmeno veslo, brzi brod koji jedri i deo prve nomenklature Lobanje i Kostiju.
Džon Robison, profesor prirodne istorije sa Univerziteta u Edinburgu i član masonske lože, piše da mu je ponuđeno da pristupi Iluminatima. On je zaključio posle kraćeg istraživanja da Iluminati nisu ona grupa kojoj bi želeo da pripada. Zatim je 1798. objavio knjigu Dokazi o konspiraciji (John Robison: “Proofs Of A Conspiracy”) u kojoj piše: „Stvoreno je društvo čiji je direktan clj iskorenjivanje svih religioznih institucija i svih postojećih vlada. Vođe će vladati svetom i imaće nekontrolisanu moć, a ostatak sveta će predstavljati oruđe ambicije klase svojih pretpostavljenih.“ Dokaz o konspiraciji je poslat Džordžu Vašingtonu. Odgovarajući pošiljaocu knjige pismom, predsednik SAD je rekao da je on svestan Iluminata u Americi. Osećao je da Iluminati imaju „dijabolička načela“ i da je njihov cilj „odvajanje naroda od njegove vlade“.
U Dokazima o konspiraciji, Robison opisuje ceremoniju inicijacije stepena regenta u Iluminatima. U okviru te inicijacije, skelet kraj čijih su stopala položeni kruna i mač pokazuje na njega (inicijanta). Inicijanta pitaju da li je to skelet kralja, plemića ili prosjaka. Pošto on ne može da se odluči, predsedavajući se obraća inicijantu rečima: „Jedino što je važno je karakter da se bude muškarac“. To je, u suštini, isto ono što piše u „grobnici“ reda Lobanja i Kosti na Jejlu: „Wer war der Thor, wer Weiser, Bettler oder Kaiser? Ob Arm, ob Reich, im Tode gleich”, što znači: “Ko je bio luda, a ko mudrac, prosjak ili kralj? Bio siromah ili bogataš, svi su jednaki u smrti”. LOBANJA I KOSTI = ILUMINATI? Da li je red Lobanja i Kosti deo Iluminata? Kada se neko inicira u Lobanju i Kosti, on dobija novo ime, slično praksi Iluminata.
Mnogi istraživači beleže da su članovi Iluminata dokazano imali kontakte i veoma jak uticaj na brojne profesore koji su na Univerzitetu u Berlinu podučavali Kosti. Kada članovi tajnog društva kuju zaveru protiv suvereniteta kralja, moraju da se organizuju, da prikupe novac, da svoje planove učine operacionalnim i, na kraju, da ih uspešno sprovedu u delo. Da li u SAD postoji tajno društvo koje je stanje nacionalne bezbednosti iskoristilo kao pokriće za svoje opake planove?
U knjizi Džordž Buš: neautorizovana bigrafija se navodi: “Tog septembra 1951, Robert Lovet je zamenio Maršala na mestu sekretara odbrane. U međuvremenu, Hariman je naimenovan za direktora Agencije za uzajamnu bezbednost, čime je postao američki šef anglo-američke vojne alijanse. Sve do tada je kompanija Braun Braders Hariman bila sve samo ne glavnokomandujuća. Hariman je svoj bezbednosni režim u Vašingtonu (1950-1953.) usmerio prvenstveno na organizovanje tajnih operacija i psihološkog rata. Zajedno sa svojim advokatima i poslovnim partnerima, Alenom i Džonom Fosterom Dalsom, Hariman je zahtevao da vladine tajne službe sprovedu intenzivnu propagandnu kampanju i masovne psihološke eksperimente širom SAD, a paramilitarne kampanje van granica zemlje… Harimanov bezbednosni režim je stvorio PSB (Psihološki strateški bord) 1951. Za direktora PSB je postavljen Gordon Grej. Gordonov brat Bouman Grej junior, predsedavajući kompanije R. Dž. Rejnoldsa, takođe je bio i mornarički obaveštajni oficir. U Vašingtonu je bio poznat kao osnivač operativnih-borbenih obaveštajaca. Gordon Grej je postao bliski prijatelj i politički saveznik Preskota Buša. Grejev sin je bio advokat Preskotovom sinu Džordžu i bezbednosni štit njegove tajne politike.” Tako se javljaju klanovi Vitni/Stimson/Bandi i Hariman/Buš, koji su sebi prigrabili ogroman uticaj na politički, ekonomski i društveni život Amerike i ostatka sveta.
Zatim je tu i prijatelj Preskota Buša, Ričard Nikson, kao aktivistički potpredsednik. Potom sledi ubistvo Kenedija koje je sludelo naciju, za predsednika postavilo Lindona Džonsona i dvojicu Bandija kraj njega; zatim je Nikson postao predsednik, a pomagale su mu Kosti Rej Prajs i Ričard A. Mur. Zatim se, malo kasnije, na mesto potpredsednika Ronalda Regana progurao Preskotov sin Džordž. Potom je Džordž, kao član Reda Lobanja i Kosti, postao predsednik SAD i objavio “Novi Svetski Poredak”, ustremivši se na svog poslovnog partnera Sadama Huseina. Posle dvanaest godina vlasti republikanske administracije, Buš je predao uzde svom pajtašu u krijumčarenju droga, guverneru Arkanzasa Bilu Klintonu, koji je – gle čuda – studirao na Jejlu.
Neki istraživači tvrde da je Klintona regrutovala CIA na Oksfordu i da je do grla bio umešan u projekte kontrole uma i trafiking narkotika. Zatim je Klinton predao štafetu sinu svog prijatelja, Džordžu Bušu mlađem, koji je završio u Iraku ono što je njegov tata započeo, i nema nikakve sumnje da se bavio sličnim tajnim aktivnostima kao i ostatak njegove porodice. Može li se to nazvati “starim hegelijanskim istorijskim dijalektičkim procesom”? ISTORIJA SVETA: PLAN ILI SLUČAJNOST? U SAD je sada opet na vlasti administracija demokratske partije. Hoće li i ona biti još jedan u nizu promašaja? Hoće li se dogoditi neki novi skandal koji će se svrstati rame uz rame sa Niksonovim beščašćem u aferi Votergejt i Klintonovim bahatim nemoralom sa Monikom Levinski usred Bele kuće, tog simbola američke vlasti?
Nekoliko osoba koje je novi predsednik Barak Husein Obama naimenovao na određene ključne položaje u vladi, povukli su se pre nego što im je imenovanje potvrđeno, jer je otkriveno da nisu plaćali porez i da su se bavili nedozvoljenim mahinacijama. Senator Rod Blagojević, blizak saradnik Baraka Huseina Obame, čak je pokušao da proda njegovu prethodnu političku stolicu najboljem ponuđaču. Da li je to vrh novog ledenog brega? A šta reći o skandalu sa predsedničkom zakletvom koju je aktuelni predsednik dva puta polagao: prvi put je pogrešio u redosledu reči, a drugi put tako što nije stavio ruku na Bibliju, što je nezamislivo u Americi? Šta je Džon Robison napisao u Dokazima o konspiraciji i može li to imati neke veze sa ovim incidentom?
Posebna medijska poslastica je knjiga Larija Sinklera koja je upravo objavljena u SAD. Knjiga se zove Barak Obama i Lari Sinkler, kokain, seks, laži i ubistvo. Pored svega što je navedeno u naslovu, novom američkom predsedniku se pripisuje i homoseksualna veza sa autorom ove intrigantne knjige. Američka javnost je prilično uzburkana. Postoji svedočanstvo da je Robert P. Džonson rekao Bilu Klintonu u bunkeru u Arkanzasu sledeće: „Ti si naš omiljeni plavokosi momak, ali znaj da imaš konkurenciju za posao koji želiš. Mi nikada nećemo staviti sva jaja u istu korpu. Ti i tvoja država ste naša najvrednija imovina. Gospodin Kejsi je želeo da ti kažem da ako zajebeš ili uradiš nešto glupo, bićeš na prvom mestu naše veoma kratke liste za odstrel na poslu koji si uvek priželjkivao“. Eto Vilijema Kejsija – tada direktora CIA, rukovodioca kampanje Džordža Buša starijeg i člana Reda malteških vitezova – kako se preko posrednika u liku poslednjeg vrhovnog tužioca administracije Džordža Buša, obraća Džordžovom rivalu na predsedničkim izborima 1992.
Da li su predsednički izbori samo bleštavi šou i varka namenjena prostom američkom narodu? Možda je tako, posebno ako je moguće kontrolisati izborni proces kako to tvrdi Mej Brasel i kako se opisuje u knjizi Prevara sa glasanjem Džima i Kena Kolijera (Jim and Ken Collier: “VoteScam”). Oni pišu: “Vaši i naši glasovi su sada beznačajni trošak energije kojim upravljaju preprogramirani kompjuteri koji se mogu podesiti tako da selektuju određene, unapred dogovorene kandidate, a da za sobom ne ostave nikakve tragove te prevare. Ukratko, kompjuteri tajno kradu vaše glasove… Amerikanci su već tri decenije prepušteni elektronskoj krađi koju sponzoriše država… Vaše glasove krade kartel federalnih birokrata “nacionalne bezbednosti”, među kojima su visokorangirani zvaničnici CIA, lideri političkih partija, kongresmeni, vrbovani novinari, vlasnici i menadžeri vodećih medija novinarskog establišmenta koji su jednoglasno prihvatili zdravo za gotovo da način kako se broje glasovi Amerikanaca, ko ih broji i kako se rezultati verifikuju i isporučuju javnosti – kako je jedan od njih rekao: “Nije umesno istraživati”.
Sredstvima nezvanične privatne korporacije po imenu Njuz Elekšn Servis (NES), novinarski establišment ima aktuelnu fizičku kontrolu nad brojanjem i razvrstavanjem glasova i uporno odbija da javnosti objasni kako se to radi.” Da li su američki birači podvrgnuti cikličnoj propagandi, unapred odabranim kandidatima i pobednicima i psihološkom ratu sa ciljem da se ljudi odvoje od institucija koje Ustav obavezuje da im služe? Da li su demokratska i republikanska partija deo hegelijanskog eksperimenta u okviru kontrolisanog konflikta? Pamela Čerčil Hariman, žena Averela Harimana, jedna je od osoba koje su sakupile najviše novca za demokratsku partiju. Jednom je Bilu Klintonu, kad je bio poražen na izborima za guvernera 1980. godine, dala posao direktora njene kompanije PAM PAC. Klinton joj se odužio tako što ju je postavio za ambasadora u Francuskoj. Još jedan prijatelj klana Hariman/Buš je Judžin Stetson. On je bio pomoćnik menadžera u njujorškoj kancelariji Preskota Buša, direktora firme Braun Braders Hariman.
Stetson je organizovao Fondaciju H. Smit Ričardson, koja je krajem 50-tih godina učestvovala u MKULTRA, tajnoj operaciji psihološkog ratovanja koju je CIA sprovodila na domaćem terenu. Fondacija Ričardson je finansirala i pomagala testiranje psihotropskih droga (među kojima je i LSD) u bolnici Bridžvoter u Masačusetsu, centru nekih od najbrutalnijih eksperimenata MKULTRA. SVE SE ZNA! Tokom operacija Iran-kontra, Fondacija H. Smit Ričardson je kao “upravni odbor privatnih donatora” sa Nacionalnim savetom za bezbednost koordinisala rad Kancelarije za javnu diplomatiju. Bio je to propagandni napor da bi se pridobila naklonost javnosti, da bi se zamaskirale i prikrile aktivnosti operacije Iran-kontra i da bi se lansirali organizovani propagandni napadi na protivnike programa. Fondacija takođe upravlja Centrom za kreativno liderstvo u Lengliju, gde se obučavaju lideri CIA. Upravlja i još jednim centrom kraj Grinsboroa u Severnoj Karolini, gde se obučavaju agenti CIA i tajne službe. Gotovo svako ko dobije generalski čin, takođe mora da prođe ovu obuku.
To je samo vrh ledenog brega. Moglo bi se štošta još kazati o delatnosti ovih ljudi na polju eugenike i kontrole populacije, o prikrivanju istorije i tehnologije, njihovim utočištima i skloništima, profitabilnim partnerstvima sa brutalnim svetskim diktatorima, nagodbama i saradnji sa “teroristima”, o njihovoj umešanosti u red Malteških vitezova, o podsticanju ratova i profiterstvu, kontroli uma, tajnim društvima organizovanim za tinejdžere, magijskim ritualima i još mnogim mračnim nitima morbidne mreže zavere kojom je ova naša plava planeta potpuno prekrivena.
Tajne ostaju tajne, a moć pripada nekolicini. Kada je reporter Džon Sreng upitao Dona Šolendera, osvajača zlatne olimpijske medalje i jedinog poznatog člana Reda Lobanja i Kosti koji živi u Portlendu o njegovom članstvu u Redu, ovaj je rekao: “To je zaista nešto o čemu ne mogu da govorim”. A i zašto bi? Biblioteka Sterling na Jejlu je posle objavljivanja knjige Entonija Satona zabranila pristup dokumentima Rasel Trasta svim drugim istraživačima. Kao i većina Kostiju, Danijel Gilman u svojim memoarima uopšte ne pominje ni Red Lobanja i Kosti, ni Rasel Trasta. Jesmo li svi mi samo topovsko meso jednog tajnog drušva sa satanističkim prizvukom, koje pokušava da stvori jednu jedinu svetsku vladu i da upravlja čitavom planetom? Ili Red Lobanja i Kosti čini samo obična gomila bivših mladića sa Jejla koji vole da evociraju uspomene na studentske dane? Da li biste se kladili u ovo poslednje?
Pre nego što se budete opkladili, prisetite se imena američkog predsednika koji je (ili da bi skrenuo pažnju sa sopstvenog seks skandala, ili u ime nekih drugih planova koji možda zaista imaju veze sa uranijumom i drogama) više od 70 dana na Srbiju bacao zabranjene kasetne bombe i projektile sa osiromašenim uranijumom, kršio Ženevsku konvenciju, ubijao nevine i trovao budućnost ove zemlje u okviru “kontrolisanog konflikta”. Zatim se prisetite da je njegova još aktuelna supruga (dotični joj se javno izvinio zbog nabijanja rogova) koja je taj “kontrolisni konflikt” smatrala sasvim opravdanim i potrebnim, u ovom trenutku državni sekretar SAD. Prisetite se i da je baš nedavno u posetu pozvala vodeće ljude takozvane “nezavisne države Kosovo“, poznate po ubistvima, pljački, trafikingu belog roblja, ljudskih organa i svojim više nego uspešnim i profitabilnim aktivnostima u trgovini drogom. Koincidencija?
Piše:R.T.O.
Komentari