Vjerujem da je ova tema ja izrazito zanimljiva, i svekolikom forumskom pućanstvu relativno nepoznata-osim valjda u nekim glavnim crtama.
Ni ja nisam imao pojima kolki su bolesnici ti Crveni Kmeri ustvari bili, niti koje je sve osobine ta njihova nova utopija, «egalitarno socijalističko društvo» imala, i koliko je sve to ustvari bilo strašno, nehumano-blaga rijeć, i ustvari, svakom normalnom ljudskom biću neshvatljivo i strano. Jednom rijećju totalni bolesnici. Društvo koje je u mnogim segmentima bilo još i strašnije od Orwlove 1984 i EnglSoca. Nacistički režim, te SSSR u doba najgoreg Staljinističkog terora su prema Kambođi bili med i mlijeko, u doslovnom smislu.
Nevolim pisati o bilo čemu kad su mi izvori oskudni i svode se svega na jednu knjigu i nekoliko web stranica. Knjiga-iz koje izvlaćim većinu materijala je : Stravićni poligon, Maroje Mihovilović. No vjerujem u njegovu objektivnost zbog nekoliko razloga. On je bio novinar specijaliziran za podrućje Indokine (Vijetnam, Kambođa, Laos), bio je pripadnik grupe jugoslavenskih novinara koji su bili uopće prvi stranci kojima je dopušten ulazak u «Demokratsku Kampučiju» kako se tada zvala, 1977 godine, kao novinarskoj ekipi iz bratske socijalistićke te nesvrstane zemlje. A knjiga je i objavljena u staroj Jugi.
Naime, 1974, kad su Crveni Kmeri preuzeli vlast, svi stranci su protjerani iz zemlje, i sve granice zatvorene. Jedina veza Kambođe sa vanjskim svijetom je bila avionska linija-svaka dva tjedna, na relaciji Pnom Pen-Peking. Nitko ustvari nije znao kaj se tamo događa. Izbjeglice su sa sobom donosile prične tako stravićne da im se jednostavno nije vjerovalo. No krenimo nekim redom.
Crveni Kmeri su izrazito lijevi politički pokret koji se razvijo krajem 50 tih, početkom 60tih godina.
O njima se, u globalu, jako malo zna jer su djelovali-čak i nakon preuzimanja vlasti, u totalnoj konspiraciji. Na vrhu piramide ja bila poprilično tajanstvena, čak i mistična organizacija po imanu Angkar.
Pripadnici Angkara su bili isključivo tzv. Pariški studenti. Naime-Kambođa je, skoro cijelo stoljeće, bila Francuska kolonija. Nezavisnost je dobila tek 1954, a i tada je ostala u zoni Francuskog utjecaja, a i njen suveren- Nordon Sihanuk je bio izrazito naklonjen Francuskoj, i mnogo vremena je provodio u Parizu. Slijedom toga-mnogo je Kambođanaca studiralo u Francuskoj i tamo se prvi put susrelo sa nekim ljevim političkim idejama. Ti «pariški studenti» će biti ne samo glavni pokretaći revolucije, već i ostati na čelu države sve do Vjetnamske invazije 1978 godine.
Pih-pošalješ ljude u bijeli svijet da nekaj nauče i onda rade na dobrobiti svoje zemlje, a oni se vrate, osnuju ultratajnu organizaciju, organiziraju gerilu, zgrabe vlast i onda krenu raditi pizdarije nezapamćene u kompletnoj ljudskoj povijesti.
Komentari