Ako vas iritira što vam “neko odozgo” određuje koliko danas vredi dinar ili dolar ili evro ili – da vam određuje poreze po svom nahođenju – možda je rešenje u upotrebi virtualnog novca – koji kontrolišu sami korisnici.
Valuta nazvana biktoin (bitcoin) kreirana je i distribuirana preko P2P (peer to peer) mreže, i programeri se nadaju da će privući korisnike kojima se ne dopada što im (“pravi”) novac kontrolišu centralne banke koje, opet, kontrolišu vlade. Ovaj virtuelni “keš” već se može menjati onlajn za robu i usluge – i neki korisnici tvrde da već od njega zarađuju za život.
ZA POČETAK – LUTRIJA
Bitkoin je osmislio izvesni Satoši Nakamoto, 2009. godine, a naziv bitkoin odnosi se i na open source softver koji omogućava korišćenje valute i na čitavu P2P mrežu korisnika. Za praćenje transakcija koristi se distribuirana baza podataka preko čvorova peer-to-peer mreže.
Evo kako to radi. Korisnik bitkoina (BTC) skida i pokreće P2P korisnički program na svom kompjuteru, a on komunicira sa drugim sličnim programimama koje pokreću drugi korisnici. Tako nastaje lutrija: ovaj softver na računaru svakog P2P klijenta pokreće matematičku rutinu pokušavajući da generiše broj manji od konstantno promenljive ciljne figure. Svakih 10 minuta, jedan korisnik uspe i biva nagrađen određenom sumom virtuelnog novca (trenutno je to 50 “novčića”). Zbog ovih obrta sreće u načinu na koji se dolazi do virtuelnog novca, što sve zajedno liči na nekadašnje potrage za zlatom, pasionirane “tragače” za bitkoinima nazivaju – “rudarima”.
Bitkoini mogu biti korišćeni za kupovinu različitih onlajn usluga (recimo – veb dizajn). “Rudari” plaćaju slanjem bitkoinsa na P2P adresu primaoca – a to je niz alfanumeričkih znakova – koji služi kao javni ključ u kriptografskom sistemu. Pošiljalac šalje “novčiće” na adresu primaoca kombinujući ih u poruci sa privatnim ključem poznatim samo pošiljaocu. Svaki učesnik mreže ima takozvani fajl – novčanik, koji sadrži proizvoljnu količinu pari ključeva. Nemoguće je raspolagati novcem drugih ljudi i potrošiti dva puta isti novac: za bezbednost se koriste kriptografske metode. Adresa ne sadrži nikakve informacije svom vlasniku i u tekstualnom obliku predstavlja liniju dužine od 33 – 34 karaktera, koja se sastoji od slova latinskog alfabeta i brojeva, recimo 1AUwPZ6SVkgRoiW6tEi64Lm124igTtE9EJ. Korisnik bitkoina može imati više adresa, praveći ih po sopstvenom nahođenju. Stvaranje nove adrese predstavlja stvaranje novog para ključeva i za to nije potrebno povezivanje sa mrežom, a mogućnost da se adresa otvori za samo jednu transakciju pomaže u očuvanju anonimnosti.
RAZMENA ZA DOLARE
Bitkoini imaju vrednost samo zato što su ljudi dobrovoljno prihvatili da kao način plaćanja za “prava” dobra i usluge. Međutim, oni mogu biti razmenjeni i za pravu, konvencionalnu valutu, u vrednosti od skoro 9 dolara po “novčiću” (iz čega proizilazi da trenutno Bitkoin ekonomija vredi nešto više od 50 miliona dolara).
“Ideja da se novac stvaraju i kontrolišu svi – umesto elite centralnih bankara, čini se, postaje popularna kod ljudi širom sveta” – kaže Gavin Andersen, vodeći programer Bitkoin projekta iz Amhersta, Masachusets. On objašnjava da “originalnog” programera bitkoina nikada nije sreo niti zna išta o njemu, jer Satoši Nakamoto već dugo nije aktivan u ovoj priči.
Novi “rudari” svakodnevno usvajaju bitkoin a, s obzirom da je čitava priča zasnovana na anonimnosti, jednostavno se ne zna koliko ih trenutno ima. Trenutno korisnici Bitcoin P2P obrađuju podatke po stopi koja ukazuje na učešće više od 50.000 PC grafičkih procesora. Ali, ipak je nejasno koliko je tu zapravo korisnika, jer neki od njih koriste izuzetno jake hardvere. Virtuelni novac kreiran je putem preciznih protokola kojima se nagrađuju oni koji učestvuju u poboljšanju i održavanju mreže i “čuvaju integritet transakcijskih lista”, što se obavlja instaliranjem Bitcoin aplikacije.
Inače, svako ko planira da se uključi u priču da bi se obogatio “rudarenjem” brzo će otkriti da je sistem dizajniran da bude sve “teži” što se više ljudi pridružuje. Naime, sve je osmišljeno tako da generisani “zadatak” bude teži što više raste P2P mreža. Tako da, iako se pridružuje sve više korisnika, bitkoini se i dalje “štampaju” na svakih 10 minuta. Cena kompjuterskog hardvera (svakako, u zemljama u kojima je intelektualna svojina zaštićena) i električne energije potrebne za generisanje bitkoina može na kraju preći iznos “nagrade”. Međutim, vrednost bitkoin ekonomije ipak raste – jednostavno – zato što vrednost “novčića” raste (svojevremeno je jedan BTC vredeo svega oko 6 dolara). No, ne treba brinuti da će na tržištu biti premalo “novca”, jer – i sumom malenom kao što je, recimo 0.00000001 BTC – može se trgovati. Trenutno je u opticaju oko 6.3 miliona BTC, a programeri ne očekuju da će granica od 21 miliona biti pređena do 2140.
“Živeo sam na bitkoinima više od pola godine” – kaže Nisl Šnajder, programer bitkoina koji prima ovu “valutu” za vebdizajn i druge onlajn usluge koje nudi. On i konvertuje nešto od prihoda u američke dolare, koristeći sajtove kao što je, recimo, MtGox.com, koji je pokrenuo Mark Karpeles u Tokiju. Karpeles naplaćuje proviziju od 0.65 procenata i, kako kaže, zarađuje 2.000 dolara dnevno (zajedno sa ekvivalentom u bitkoinsima).
LEGALNO ILI?
Mnogi korisnici bitkoina brinu o legalnosti ove valute. Logično je da svetske vlade ne bi podržale kontinuirano postojanje anonimne i neoporezive konkurencije. “Zakonski status bitkoina je i dalje misterija” – kaže Malmi Marti, finski programer bitkoina, koji misli da ne bi bilo lako zabraniti virtuelni novac: “Čak i ako razmena bude otežana, ljudi će se nekako prilagoditi. Peer-to-peer deljenje fajlova nije umrlo sa Napsterom.”
Ono što nedostaje Bitcoin je “jasno pripisivanje garanta za svaku jedinicu valute” kaže Ašiš Goel sa univerziteta Stanford, koji razvija sopstveni peer-to-peer valutni model. “Kod centralizovanih valuta kao što je američki dolar, vlade su garanti. Za P2P valute, to bi trebalo da budu individue”
Sigurno je da svetskim moćnicima ne bi odgovaralo da neko koristi paralelnu, virtuelnu valutu i na taj način zaobilazi globalna pravila i “namet na vilajet”. Stoga nije čudno da su već “krenule” i prve priče sa tendencijom ozloglašavanja bitkoina. Govorka se se da se virtuelna valuta koristi za kupovinu droge i u onlajn pokeru. Priča se i da “novčići” pretenduju da ruše vlade, destabilizuju ekonomiju i stvore globalni nekontrolisani prostor za kupovinu i prodaju nelegalne robe, a dvojica američkih senatora, Čarls Šumer i Džo Mančin, već su javno zatražili ukidanje crnog Internet tržišta droge i bitkoina – koji su navodno omogućili trgovanje…
OPASNO…
Pohlepni igrači čiji su kompjuteri snabdeveni jakim grafičkim procesorima imaju prednost kada počnu da rudare bitkoine. Ovaj hardver se uobičajeno koristi za moćne video igrice ili 3D simulacije, ali je veoma dobar i za rad sa brojevima, odnosno – matematičkim algoritmima. Ipak, dvaput razmislite ako planirate kupovinu moćnog grafičkog procesora. Neki “rudari” kažu da su upali u pravne nevolje, što nema veze sa zakonitošću ili nezakonitošću bitkoin sistema, već – sa potrošnjom struje. Ovo je navodno dovelo do toga da jednog “rudara” poseti policija pod sumnjom da je pokrenuo farmu marihuane…
Piše Spomenka Milić
Komentari