Već dugo se smatra da ljudi koji imaju više socijalnih kontakata, posebice s mlađim ljudima, žive dulje. Američki su znanstvenici to, međutim, dokazali eksperimentirajući na voćnim mušicama.
Chun-Fang Hu i Hongyu Ruan sa sveučilišta Iowa istraživali su populaciju voćnih mušica koje su nosile genetsku mutaciju koja je reducirala njihov životni vijek. Mušice su bile genetski mutirane tako da je u njima bilo blokirano djelovanje jednog enzima koji poništava djelovanje slobodnih radikala. Isti je enzim kod ljudi povezan s neurodegenerativnim oboljenjima poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Pokazalo se da su mutirane mušice koje su “dijelile dom” zajedno s mlađim mušicama bez mutacija živjele dulje nego mutanti u kontrolnoj skupini. Mutanti koji su živjeli s mladim mušicama bili su mnogo otporniji na toplinu, oksidativni stres i ekstremne fizičke napore. Istraživanje znanstvenika Sveučilišta Iowa objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy od Sciences.
- Naša studija pokazuje da je životni vijek tih mušica plastičan i da može biti uvjetovan socijalnim interakcijama. To samo potvrđuje zapažanje da na ljude koji pate od neuroloških poremećaja povezanih sa starenjem blagotvorno djeluje odgovarajući socijalni okoliš – izjavio je za New Scientist Chun-Fang Wu, naglasivši da je za dugovječnost jedan od ključeva upravo socijalna aktivnost. Stoga, želite li doživjeti stotu, uživajte u društvu mnogobrojnih i mladih prijatelja.
Komentari