Kockičicin iBlob

Dana 24. rujna 1894. uhvatili su braća Mitar i Gjuro Čalak, pok. Todora (lađari i ribari iz Budve), golemi primjerak morske želve. Braća Čalak, upitana o tom zanimljivom događaju, dadoše složno o njem izvještaj, što ga ovdje gotovo doslovce navađam“, zapisao je Baldo Kosić u svom članku objavljenom u Glasniku Hrvatskog naravoslovnog društva 1895. “

Ostadosmo zapanjeni, jer nam se prikaza golema morska životinja, neviđena prije, nalik morskoj želvi, ali nimalo slična ni oblikom ni veličinom običnim morskim želvama, kojih mi do sada mnogo vidjesmo, a dapače dosta i uhvatismo”, izjavili su braća Čalak o svom neobičnom ulovu i nastavili: “Dogovorismo se, dakle, kako da je uhvatimo te prilično debelim konopom napravismo zamku eda bi nam pošlo za rukom da njome uhvatimo životinju za vrat.” Tako je u Jadranu prvi put opisana “nova“, neobična i do tada nikad viđena životinja – sedmopruga usminjača.

Sedmopruga usminjača (lat. Dermochelys coriacea) je stvarno drugačija od ostalih šest vrsta morskih kornjača koliko ih danas živi u svjetskim oceanima. Za razliku od njih, čiji je oklop građen od koštanih ploča, oklop sedmopruge usminjače sastoji se od mozaika tisuću malih dermalnih kostiju prekrivenih kožom. S tijelom dužine i do tri metra te mase veće od 700 kg, sedmopruga usminjača je najveća kornjača i jedan od najvećih živućih gmazova.

Jedan je od najboljih ronilaca na svijetu: roni i dublje od 1300 metara te se time može mjeriti s kitovima. Još je jednom značajkom sličnija morskim sisavcima nego gmazovima: iako je “ronilac na dah”, zalihe kisika za duboke urone ne sprema u pluća poput drugih morskih kornjača, nego u mioglobinom bogate mišiće, kao i morski sisavci. No, priči o posebnosti ove životinje još ni približno nije kraj: jedan je od najvećih putnika u životinjskom svijetu te prevaljuje tisuće kilometara presijecajući cijele oceane.

To joj omogućuju velike, jake peraje te sedam uzdužnih grebena oklopa koji smanjuju otpor vode pri plivanju. Crna boja kože omogućuje bolju apsorpciju Sunčeve energije pri sunčanju na morskoj površini, veliko tijelo dugo zadržava toplinu, a velike količine ulja i masti u oklopu djeluju kao toplinski izolator, sprečavajući gubitak tjelesne topline.

Ove prilagodbe te poseban sustav krvotoka omogućuju usminjačama zadržavanje i do 20ŢC više tjelesne temperature od temperature mora. Stoga su jedine morske kornjače koje u potrazi za hranom redovito zalaze i u hladna mora. A i u ishrani su usminjače jedinstvene: glavna su im hrana – meduze. Na žalost, ovi su morski gmazovi jedinstveni po još nečemu: sedmopruga usminjača je danas jedna od najugroženijih morskih kornjača.

Životni ciklus sedmopruge usminjače sličan je drugim morskim kornjačama. Nakon parenja ženke tijekom noći izlaze iz mora i u rupu iskopanu u pijesku polažu od 50 do 100 jaja. Inkubacija jaja traje između 50 i 70 dana, a spol morskih kornjača ovisi o temperaturi pijeska: jaja inkubirana na temperaturama iznad 29,5°C dat će ženke, dok će se kod nižih temperatura razviti mužjaci. Iz gnijezda izlaze pod okriljem noći te kreću prema moru. Od ulaska malih usminjača u more pa sve do njihova povratka na plaže nakon sedam do 13 godina kao odraslih ženki, život ovih životinja i danas je velika nepoznanica.

Nakon ulaska u more male usminjače najmanje šest dana i noći neprestano plivaju prema otvorenim vodama, a način njihove orijentacije ni danas nije u potpunosti razjašnjen. Na toj udaljenosti uz obale većine gnjezdišta prolaze morske struje koje ih nose dalje, u sigurnost otvorenih voda. Mlade usminjače se prvih godina života vjerojatno zadržavaju u oceanskim prostranstvima tropskih mora. U obalnim se vodama pojavljuju samo životinje veće od 110 cm, slijedeći migracije svog najdražeg plijena, meduza.

Najveća atlantska gnjezdišta sedmopruge usminjače nalaze se na obalama Južne Amerike, u Francuskoj Gvajani, Surinamu i Trinidadu, gdje ukupno jaja polaže oko 13 do 14 tisuća ženki te u zapadnoj Africi (Gabon), gdje se gnijezdi oko 9 do 10 tisuća životinja. Glavna gnjezdišta u Pacifiku nalaze se u Kosta Rici i Papua Novoj Gvineji, a ukupan broj pacifičkih ženki procijenjen je na oko pet tisuća.

Još tri i pol tisuće ženki gnijezdi na obalama Indijskog oceana, najviše na otocima Andaman i Nicobar blizu Tajlanda, tako da je ukupna svjetska populacija danas procijenjena na 35 do 36 tisuća odraslih ženki. Iako nam se taj broj možda može činiti velik, treba znati da je 1994. iznosio oko 50 tisuća životinja, a nepuna tri desetljeća unatrag, 1980., u svjetskim je morima živjelo oko 115 tisuća ženki sedmopruge usminjače.

I dok je populacija u Atlantiku stabilna, podaci iz Pacifika su zabrinjavajući. Od 90 tisuća ženki koje su se gnijezdile na pacifičkim obalama Meksika danas ih je ostalo šezdesetak(!). Na samom jednom pacifičkom gnjezdištu u Kosta Rici, broj ženki pao je sa 1400 u 1988. na 160 u 2004. godini. Na plažama Malezije još se 1986. gnijezdilo oko tri tisuće ženki. U 1994. ostale su samo dvije (!), dok je vrsta u potpunosti izumrla u Indiji. U nepuno desetljeće, između 1995. i 2004. godine, ukupan broj ženki u istočnom Pacifiku pao je s oko 4600 na samo 960 životinja.

Sedmopruge usminjače u Pacifiku danas su pred izumiranjem. Koji je razlog toga? Prvo, više od pedeset godina sva su jaja s većine gnjezdišta bila masovno sakupljana za hranu, a rastuća turistička industrija prodavala ih je strancima kao afrodizijak. Bez jaja, generacijama nije bilo ni novih ženki koje bi nadomjestile one uginule ili ubijene. Drugo, na mnogim su plažama, primjerice u Meksiku i Panami, ženke pri polaganju jaja ubijane radi mesa i ulja u oklopu.

No, glavni razlog izumiranja usminjača događao se daleko od naših očiju, u moru. Tijekom 80-ih godina u prostranstvima Pacifika svakodnevno je bilo postavljano stotine tisuća kilometara pučinskih mreža stajaćica. Do UN-ove rezolucije o zabrani njihove uporabe krajem 1992., ti su “morski zidovi smrti” desetkovali populacije morskih kornjača, ali i mnogih morskih sisavaca.

Danas glavni problem predstavljaju pučinski parangali za lov riba poput tuna i sabljarki. Svaki set takvih parangala duži je od 100 km i ima više od 1000 udica. Svake godine kao slučajni ulov na parangalima završi od 50 do 60 tisuća sedmoprugih usminjača. Iako je smrtnost usminjača na parangalima samo 16 posto, kumulativni efekt smrtnosti tijekom godina je golem, pa ih je čak i takva niska smrtnost uz veliki slučajni ulov dovela na sam rub izumiranja. Ako se u potpunosti ne obustavi ribolov parangalima, sedmopruge usminjače u Pacifiku više nemaju izgleda za opstanak.

Sedmopruge usminjače ne gnijezde se na obalama Sredozemlja, ali u njega redovito dolaze, najvjerojatnije iz Atlantika. Do danas postoji više od 400 nalaza ove vrste, uglavnom većih životinja s oklopom dužim od 110 cm. Od prvog nalaza 1894. do danas sedmopruga je usminjača u vodama istočnog Jadrana zabilježena 13 puta. Prve tri ulovljene životinje – 1894. u Budvi, 1920. u Kraljevici i 1956. u Omišlju na Krku – bile su ubijene te su dio zbirki prirodoslovnih muzeja u Dubrovniku, Zagrebu i Rijeci.

Danas je ova rijetka i ugrožena vrsta u Hrvatskoj zaštićena nacionalnim zakonom i međunarodnim konvencijama. Sustavno prikupljanje podataka o sedmoprugoj usminjači dio je Programa istraživanja i zaštite morskih kornjača koji u istočnom Jadranu provodi Hrvatski prirodoslovni muzej u suradnji s brojnim institucijama u Hrvatskoj i Sloveniji. Zahvaljujući našim istraživanjima, broj nalaza tijekom prvih sedam godina ovog stoljeća udvostručen je s obzirom na njihov broj u proteklih sto godina.

Najveći broj usminjača uhvaćen je kao slučajni ulov u ribarskim mrežama. Na sreću, samo je jedan takav ulov završio smrću, a ostale su oslobođene i puštene. Unatoč relativno malom broju nalaza, noviji podaci ukazuju na moguć značaj pučinskih voda južnog Jadrana kao jednog od ljetnih područja ishrane usminjača u Sredozemlju.

Sedmopruga usminjača zasigurno je jedan od najimpresivnijih stanovnika Zemlje. Nakon sto milijuna godina života, ovi su morski divovi u samo jedno, posljednje stoljeće dovedeni pred sam prag nestanka. Jedan je razlog tome: čovjek.

Kakve će posljedice nestanak sedmopruge usminjače imati na svjetske oceane, danas nitko ne zna. No, morske su kornjače glasnogovornici stanja svjetskih mora. Zdrave populacije morskih kornjača ukazuju i da su mora u kojima žive također zdrava. A kad iz mora nestaje vrsta poput sedmopruge usminjače, znači da je vrijeme za uzbunu.

Archie Carr

Čovjek ispred vremena

Dr. Archie Carr bio je pionir istraživanja i zaštite morskih kornjača. Ovaj profesor na Sveučilištu u Floridi započeo je s istraživanjima zelene želve u Kostariki još 1954. , a njegov i danas aktivan projekt predstavlja najduže istraživanje neke skupine kralješnjaka na svijetu. U svom radu prvi je primijenio neke danas uobičajene istraživačke metode poput radijskog praćenja životinja.

Njegove teorije, poput prekoocenaskih razvojnih migracija glavate želve, dokazane su suvremenim genetskim analizama. Prvi je ukazao na problem ugroženosti morskih kornjača i pokrenuo mnoge projekte njihove zaštite. Zato se rođendan dr. Carra danas obilježava kao Svjetski dan morskih kornjača.

Sedam oceanskih putnika

1. Glavata želva ime je dobila po razmjerno velikoj glavi koja omogućava učvršćenje snažnih mišića nužnih za lomljenje tvrdih oklopa i ljuštura rakova i mekušaca. Glavna sredozemna gnjezdišta glavate želve nalaze se na plažama Grčke, Libije, Turske i Cipra, dok je Jadransko more jedno od njezina dva najznačajnija područja prehrane u Sredozemlju.
Globalni status: Ugrožena vrsta.

2. Zelena želva je vrsta iz toplih, tropskih i suptropskih mora, s gnjezdištima u 80-ak zemalja. Biljojed je i hrani se morskim cvjetnicama i algama, a biljni pigmenti njihovoj masti daju zelenu boju, pa je po tome i dobila ime. Glavna gnjezdišta zelene želve u Sredozemlju nalaze se na svega nekoliko plaža u Turskoj i na Cipru.
Globalni status: Ugrožena vrsta.

3. Karetna želva je zbog svog osebujnog oklopa desetljećima bila masovno izlovljavana za izradu nakita. Nastanjuje koraljne grebene i plitke lagune oceanskih otoka, a prehrana joj je zasnovana na spužvama.
Globalni status: kritično ugrožena vrsta.

4. Kempijeva želva je najmanja vrsta morske kornjače. Gnijezdi se na svega nekoliko plaža duž atlantske obale Meksika.
Globalni status: Kritično ugrožena vrsta.

5. Maslinasta želva je vrsta iz tropskih mora, a ime je dobila po maslinastozelenoj boji oklopa. Novija istraživanja upućuju na alarmantan pad brojnosti nekih populacija: tako su populacije iz Surinama, Francuske Gvajane i Gvajane smanjene za 80 posto od 1967. godine.
Globalni status: Ugrožena vrsta.

6. Ravnoleđna želva je rasprostranjena u vodama sjeverne Australije, Indonezije i Papue Nove Gvineje, a dosad poznata gnjezdišta ograničena su na Australiju. Oklop ove vrste je spljošten, po čemu je i dobila ime.
Globalni status: Nedovoljno poznata vrsta.

7. Sedmopruga usminjača je najveća, najimpozantnija, ali i jedna od najugroženijih vrsta morskih kornjača.
Globalni status: Kritično ugrožena vrsta.