Na koji se način globalna ekonomska kriza odražava na oblast informacionih tehnologija i kako iskoristiti promene koje se neminovno očekuju.
Krajem devedesetih godina prošlog veka pojavilo se veoma mnogo novih kompanija koje su iskoristile narastajuću popularnost Interneta, kao i tromost i nespremnost velikih kompanija da na vreme uvide prednosti novih tehnologija i elektronskog poslovanja.
Neverovatan rast koji su neke od njih doživele u većini slučajeva završio se jednako impozantnom propašću tokom procesa koji je nazvan „pucanje dot kom balona“ (eng. Internet bubble). Naravno, ova kriza odrazila se na celokupnu IT industriju, pa od početka milenijuma na globalnom nivou imamo konstantno usporavanje rasta IT budžeta, sve do 2003. kada se on spustio do nulte tačke. Od tada, beleži se blagi uspon koji je prošle godine iznosio tri odsto, ali to je i dalje neuporedivo manje od, na primer, 1999. godine, kada je rast bio po stopi od 16 odsto.
Budući da su u prethodnih nekoliko godina bili primorani da se prilagođavaju „kresanjima“ budžeta, IT industrija i IT sektori u drugim oblastima mnogo spremnije dočekuju krizu čiji se najgori dani tek očekuju. Na nedavno završenom simpozijumu koji je na Floridi organizovala kompanija Gartner, bilo je mnogo reči o nesigurnosti, odustajanju od planova i projekata, otpuštanju zaposlenih, propasti malih kompanija, povlačenju investitora i drugim nedaćama, ali je provejavao optimizam da je IT potpuno spreman i da neće doživeti drastičan pad koji očekuje neke druge industrije.
Ono što bi trebalo očekivati, jeste bavljenje samo izuzetno važnim projektima i fokus na tehnologije kojima se postižu uštede, ili su jeftine za implementaciju. Takođe, očekuje se da će elektronsko poslovanje i Internet radikalnije promeniti ekonomiju u oblastima zdravstva i finansija, na sličan način na koji je to već urađeno u medijima.
Jedan od načina na koji kompanije, čija primarna delatnost nije IT, smanjuju svoje troškove za ovu namenu, jeste autsorsing projekata, a često i kompletno izmeštanje IT sektora u nezavisne firme. Neki pokazatelji govore da je na ovaj način moguće postići uštede i do 50 odsto na godišnjem nivou. To bi mogle biti dobre vesti i za domaće kompanije. Naime, autsorsing je jedan od važnih činilaca novog poglavlja u globalizaciji sveta, u kome države u razvoju i male kompanije, mogu da igraju tržišnu utakmicu praktično ravnopravno sa velikima i razvijenima. Ravnopravnost se, pored drugih faktora, postiže znanjem, inovativnošću, te pravilnom upotrebom i maksimalnim iskorišćenjem novih tehnologija. Budući da je ceo svet informaciono povezan Internetom, a da moderna sredstva transporta čine da svaki deo planete postaje komšiluk, jedine razlike ogledaju se u stručnosti, specijalizaciji, fleksibilnosti i produktivnosti koja utiče na krajnju cenu projekta.
Namerno koristim reč„projekat“ a ne „radna snaga“. Naime, stari IT autsorsing, u kome zemlje sa jeftinom radnom snagom, relativno dobrim školama i poznavanjem jezika, iznajmljuju svoje programere i inženjere po sistemu rada na delu projekta, dovršavanja i testiranja, i to najčešće naplatom po utrošenim radnim satima, pokazao se kao neefikasan i skup. U situaciji u kojoj ceo svet smanjuje troškove, jako je bitno da ne trošite sopstvene resurse na nepotrebnu komunikaciju, kontrolu, istraživanja i unapređenja. Upravo tu treba tražiti šansu za naša preduzeća i državu, jer dolazi vreme u kome će svaki budžet biti tri puta meren i smanjivan.
Ako klijentu pružimo priliku da budžet za projekte planira unapred, a to je moguće samo ako krajnju cenu zna većna samom početku, imaćemo prednost čak i u odnosu na one čiji je radni sat jeftiniji. Da bismo mogli da odredimo cenu unapred, moramo biti sposobni da zadatak obavimo od početka do kraja, uključujući projektovanje, istraživanje i razvoj. Iz ovoga je proistekao novi model autsorsinga po sistemu „ključu ruke“. Naravno, važni su i poštovanje strogih standarda kvaliteta, precizna metodologija rada i fazni razvoj u kome naručilac na svakoj važnoj tački procesa dobija jedan deo konačnog proizvoda koji je potpuno funkcionalan. Za ostvarenje svega ovoga neophodno je da konstantno i transparentno komuniciramo sa klijentom, pri čemu do izražaja dolazi prednost jugoistočne Evrope zbog poznavanja jezika i sličnosti u kulturi i običajima.
Još jedna važna prednost našeg regiona je veliki broj stručnih mladih ljudi, spremnih da rade u timovima sa svestranim poznavanjem tehnologija i procesa. Zbog toga je neophodno da naše kompanije konstantno ulažu u edukaciju zaposlenih i da proširuju portfolio proizvoda i usluga, kao i bazu kompetencija po industrijama, programima, proizvodima i tehnologijama. Potrebno je da znanje i sposobnosti programera, inženjera i projektanata sa ovih prostora rasejemo po svetu, ali kao dodatni kvalitet i sveobuhvatnu bazu znanja i sposobnosti, a ne kao prostu radnu snagu.
Što se tiče ekonomskog kolapsa, jedno je sigurno – nikada bilo kakva kriza nije uspela da zaustavi rađanje novih ideja i odvažnost potrebnu da se ljudi uključe u njihovo ostvarenje. Teška vremena svakako imaju značajan uticaj, ali u takvim trenucima na površinu isplivavaju najčvršći, najspremniji i najinovativniji.
Autor: Veselin Jevrosimović
Autor je predsednik ComTrade Group
Komentari