Amerikanci ne žele još jednu dinastiju na vlasti i to ometa Hillary Clinton. Barack Obama simbolizira poželjnu suprotnost. Hoće li ga omesti podrška Kennedyjevih?
Svako jutro kad dolazim na posao, ne mogu se osloboditi pomisli da sve manje sličimo na Ameriku koju poznajemo te da naša zemlja postaje ono što o njoj nismo sanjali – kaže američka novinarka i autorica nekoliko “non-fiction” bestsellera Linda Fasulo.
- Naš mentalitet je takav da vjerujemo u najbolje ili u one koji nam se kao takvi uspiju predstaviti, ali nismo skloni kraljevima, posebno ne političkim dinastijama – kaže Fasulo, ali i priznaje: – To ne znači da političke dinastije u Americi ne opstaju.
Primjećuje da se trenutačno na američkoj političkoj pozornici vodi bitka za nastajanje jedne “nove”, s ostacima stare Kennedyjeve, političke dinastije.
- Dokaz je Barack Obama, koga su Kennedyjevi podržali da bi konačno zaustavili rast Clintonovih – tvrdi Fasulo.
Ali, ima onih koji upravo u tome vide znakove spasa jer se, kako kažu, užasavaju mogućnosti da vladavinu Bushovih ponovno naslijede Clintonovi. Sve je započelo potpredsjednikovanjem Georga Busha starijeg u Reaganovoj administraciji još 1980. godine. Nastavilo se s dva mandata Billa Clintona, od 1992. do 2000. i završilo s novih osam godina Bushova sina Georgea Walkera.
Uostalom, mnogi Amerikanci ističu da ih “najviše živcira” upravo to što je Hillary Clinton ušla u predsjedničku utrku “kao jedina pozvana” da dobije mjesto kandidatkinje demokrata i predsjednice SAD.- To je 28 godina našeg života, u kojem se smjenjuju Bush, pa Clinton, pa Bush pa, evo, trebamo povjerovati da iznova nema boljeg od Clintonovih – komentiraju.
Hillary bi ako pobijedi na vlasti mogla ostati do 2016. godine. A to je doba kada bi se na sceni ponovno mogao pojaviti novi Bush, sin Jeba Busha, brata sadašnjeg predsjednika i bivšeg guvernera Floride, George Prescott Bush. Moglo bi se, dakle dogoditi da SAD više od pola stoljeća bude u vlasti dviju obitelji. Kolumnisti Washington Posta i New York Timesa ovih dana pišu da je najveća šansa da se to ne dogodi – Barack Obama.
U već antologijskoj knjizi s istoimenim naslovom, o političkim dinastijama, koju je 1966. objavio historičar Stephen Hees, navodi se kako u Americi ima oko 700 obitelji, koje su dale jednog ili dva člana Kongresa. Točnije, između 1700 do 10.000 članova Zastupničkog doma i Senata dolaze iz 700 političkih dinastija.
Naravno, nisu svi ostavili isti trag u američkoj i svjetskoj povijesti. Od “najtragičnije”, Kennedyjeve dinastije, do Rooseveltovih s golemim povijesnim nasljeđem, sve do ne tako popularne obitelji Bush, mnogi su ostavili i nedovršen posao, koristeći to često kao povod za povratak u politiku. A započelo je drugačije, početkom 18. stoljeća, kada je na vlast stupila prva, ali, prema ocjeni svih povjesničara, doista “briljantna politička obitelj” Adams.
Drugi po redu američki predsjednik, John Adams, htio je biti samo farmer, ali je zbog svojeg poštenja i lojalnosti novoj neovisnoj Americi “prirodnim putem” postao predsjednik. Od 1735., sve do 1918., potomci Adamsovih, uključujući još jednog, šestog američkog predsjednika Johna Quincyja Adamsa, smjenjivali su se na raznim položajima u Kongresu i lokalnoj vlasti. Upamćeni su i kao najveći američki politički filozofi, ne samo vlastodršci.
S prvom političkom dinastijom Adamsovih, američki povjesničari uspoređuju još i Rooseveltove. Heroj američko-španjolskog rata i guverner države New York Theodore Roosevelt, postao je 26. predsjednik SAD, i tu dužnost obnašao dva mandata od 1901., do 1909. Bio je prvi američki “progresivni predsjednik” u 20. stoljeću, pa su ga Amerikanci nominirali još jednom, kao predstavnika Progresivne stranke na izborima 1912.
Ipak, najupamćeniji Roosevelt bio je njegov rođak Franklin Delano, koji je postao 32. predsjednik SAD-a i zemljom je vladao od 1933. sve do 1945., kada je i umro u Bijeloj kući. Drugog svjetskog rata, izvukao je Ameriku iz najdublje ekonomske depresije između 1929. i 1933. uvodeći niz socijalnih refomi.
Najglamuroznija, iako najtragičnija američka politička dinastija, svakako su Kennedyjevi. Njihova izdržljivost i opstojnost u američkom političkom krajoliku postala je sinonim za umijeće političke borbe koja ne isključuje ni osobne žrtve. “Kennedyjev smjer” postao je i naziv trenda u kojem američki političari zablistaju preko noći, osvajajući srca Amerikanaca, ali i uvećavaju listu neprijatelja.
Najpoznatiji izdanak ove političke dinastije danas je Ted Kennedy, odnedavni vatreni sponzor meteorskog političkog uspona Baracka Obame.
- Što reći o Bushovima – pita se naša sugovornica Linda Fasulo.
- Što prije odu u povijest, tim bolje – kaže.
Razumljive su, kaže, suze Busha starijeg, koji je na ispraćaju svojeg sina Jeba Busha s mjesta guvernera Floride 2006. naprosto grcao u plaču, znajući da je ovaj Bush, koji je sada na čelu Bijele kuće, upropastio gotovo sve šanse ostatku Bushove obitelji za povratak u Washington: – Želim vjerovati da je Hillary nešto drugo, da će joj Amerikanci dati svoj glas, ne zato što je supruga vrlo popularnog bivšeg predsjednika, nego zato što što je spremna za posao za koji se kandidirala – kaže Fasulo. Učinak političkih dinastija neka ocijene povjesničari.
Komentari