Naoko banalan događaj u kome su tri psa bulmastifa usred Ljubljane rastrgla svog gazdu Sašu Baričevića, vlasnika izvikane privatne klinike, uzdrmao je iz korena slovenačku politiku i društvo. To je zaključak koji listom potpisuju domaći komentatori, uz razočaranje ljubljanskog „Dela” jer se „još nije pojavio junak (iz vrha aktuelne politike) koji bi zbog afere koja potresa temelje slovenačkog političkog prostora, učinio ono što je logično očekivati: da prizna greške u sistemu i zbog moralne i objektivne odgovornosti za tragičan kraj zloglasne sage o krvoločnim bulmastifima poznatog ljubljanskog lekara – sam ponudio ostavku”.
Sve je počelo kada su bulmastifi ubili gospodara pre četiri nedelje. Javnost je isprva bila zadivljena koliko uticajnih prijatelja ima preminuli – od premijera koji je na novinarskoj konferenciji izrazio ucveljenost zbog smrti prijatelja (sa kojim je i čitav kabinet negovao prijateljske veze), preko tri ministra do njihovih najbližih saradnika, prijatelja i rodbine koji, odreda, zauzimaju visoke funkcije u slovenačkom društvu. A onda su iz vrha policije, tužilaštva i slovenačke veterinarske uprave počele da cure neprijatne vesti.
Među prvima, da su policajci uz nago telo umirućeg lekara pronašli „dildo”, pomagalo u obliku penisa koje se vrpcama pričvršćuje oko bokova radi seksualnih igrica. Usledilo je još šokantnije otkriće – Baričevićevi psi su bili seksualno napastvovani.
U drugi plan odlazi prva bizarna vest da je Baričević rođen kao devojčica koja se u zreloj dobi podvrgla hirurškim zahvatima i radi očuvanja muškog izgleda uzimala jake hormonske koktele koji su joj, kao lekaru, bili nadohvat ruke iako su, kako svedoče ugledni doktori na svim lokalnim televizijama, verovatno izazvali „poseban oblik agresije”. Stručnjaci objašnjavaju šta je zoofilija, nastrana ljubav prema životinjama. Televizije se utrkuju u iscrtavanju kraka „hobotnice” koja povezuje Baričevića sa vodećim političarima i njihovim najbližima, državne službe se međusobno optužuju i svađaju.
Žrtva, koju policija nije uspela da spase iako se ekspresno odazvala pozivu suseda koje su uzbunili neljudski krici iz Baričevićeve garaže, preko noći postaje mučitelj. Psi, ženka i dva mužjaka, bili su prema saopštenju zvaničnih organa godinama žrtve sodomije. Na Baričevićevoj sahrani nije se pojavio gotovo niko od dojučerašnjih prijatelja od ugleda. Pred kamerama su se izgovarali na neodložna putovanja. Procurelo je i da su lekari, mahom vrhunski stručnjaci zaposleni po državnim bolnicama, u Baričevićevoj klinici „Barsos” tezgarili „na crno”. Saznalo se da je Baričević imao preko 3000 eminentnih pacijenata koji su se sad, užasnuti, raštrkali, odnevši kartone u druge ustanove. Mediji prozivaju ministarstva koja su u Baričeviću, zahvaljujući njegovim poznanstvima i vezama u vlasti, godinama „gladala kroz prste”.
Tri psa koje su policija i veterinari ubili po dolasku na poprište u Baričevićevoj kući, preuzimaju rolu žrtve. Medijska akcija u zadnji tren sprečava njihovu kremaciju. Zato da bi se analizom tkiva pasa utvrdilo je li Baričević imao pomagače „iz visokih krugova”. Tužilaštvo je netom objavilo da su optužnice spremne, zato drži rezultate analiza u tajnosti.
Na odgovornost su zbog celog ovog slučaja među prvima pozvani ministarka policije Katarina Kresal, ministar poljoprivrede Milan Pogačar te ministar pravosuđa Aleš Zalar, svi iz redova liberala. Javnost je užasnuta nad svakodnevnim otkrićima veza i poznanstava koje su eliti omogućavale da izvrdavaju zakone, pa je tako Baričević zahvaljujući uticajnom advokatu koji je ujedno životni partner ministarke policije, postigao da mu tri psa budu vraćena iako su sve nadležne službe odredile da ih treba usmrtiti. Jer isti psi su, pre nego što su napali vlasnika, proteklih godina bar pet puta bili u žiži javnosti zbog napada na ljude. Mladiću koji je prolazio ulicom, pored Baričevićeve kuće, policija je pre četiri godine jedva spasla živu glavu kada su ga bulmastifi napali iz čista mira, ali je ostao invalid. Psi su tada oduzeti vlasniku i prebačeni u prihvatilište, gde su izujedali i vaspitačicu. Od sigurne smrti ih je jednom spasla presuda Zalarovog brata sudije; drugi put – mišljenje strica ministarke Kresalove, a potom i jedna odluka ministarstva poljoprivrede. Sledi niz drugih odluka u korist Baričevića za koje su odgovorni prijatelji, rođaci, poznanici čelnika na vlasti. Opozicija uživa u zgražanju javnosti nad perverzijama i nemoralu koje pripisuje levici, čiji su se ministri našli pred interpelacijama, i tvrdi da nije isključena ni interpelacija cele Pahorove vlade.
Svetlana Vasović-Mekina
Komentari