Kockičicin iBlob

DPI je bi­zaran sindrom kod kojeg dva ili više različitih identiteta nastavaju jedno tijelo. Žrtve poremećaja, odnosno „višestruke ličnosti“ obično nisu svje­sne svog stanja. Ne shvaćaju da se kontrola nad njihovim tijelom pre­bacuje amo-tamo, između njihovih različitih identiteta, i umjesto toga misle da pate od neke vrste gubitka pamćenja, smetenosti ili čak uroka za zakazivanje sjećanja. Većina slučajeva višestrukih ličnosti u prosjeku ima između osam i trinaest identiteta, premda takozvane super-višestruke ličnosti mogu imati i više od sto podidentiteta.

Jedan od najdojmiljivijih statističkih podataka koji se odnosi na vi­šestruke ličnosti govori da njih 97% ima povijest teških trauma u dje­tinjstvu, često u obliku monstruoznih psiholoških, fizičkih i seksualnih zlostavljanja. To je brojne znanstvenike navelo na zaključak da je feno­men višestruke ličnosti način ljudske psihe da se nosi s izuzetnom boli koja «potire» dušu. Razdvajanjem na dvije ili više ličnosti psiha može fragmentirati bol na manje dijelove tako da, na neki način, više ličnosti podnosi ono što bi za jednu ličnost bilo previše.

U tom svjetlu, postajanje višestrukom ličnošću može bili fundamen­talni primjer onoga na što Bohm misli pod fragmentacijom. Zanimljivo je primijetiti da psiha kada se fragmentira ne postane zbirka nepravilnih
krhotina, nego zbirka manjih cjelina, potpunih i samostalnih, s vlasti­tim osobinama, motivima i željama, iako te cjeline nisu identične kopije izvorne ličnosti, povezane su s njezinom dinamikom i sama ta činjenica daje naslutiti da se tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa. Bohmova tvrdnja da se fragmentacija u konačnici uvijek ispostavlja destruktivnom pokazuje se točnom kod ovog sindroma. Premda stva­ranje višestruke ličnosti osobi omogućava preživljavanje inače neizdr­živog djetinjstva, ono svome domaćinu donosi neugodne nuspojave. To može biti depresija, tjeskoba i napadaji panike, fobije, problemi sa srcem
i disanjem, sklonost prema samoranjavanju, i mnogi drugi mentalni i fizički poremećaji. Zapanjujuće je da se kod većine ljudi oboljelih od disocijativnog poremećaja identiteta poremećaj, gotovo kao po satu, di­
jagnosticira u dobi između dvadeset i osam te trideset i pet godina, što je «slučajnost» koja daje naslutiti da se u toj dobi možda uključuje neki unutarnji alarm koji ih upozorava kako je od presudne važnosti da ih se dijagnosticira kako bi dobili potrebnu pomoć. Čini se da činjenica da vi­šestruke ličnosti koje su ušle u četrdesete prije no što su dijagnosticirane često govore da su imale osjećaj da bi, da nisu ubrzo potražili pomoć, svaka mogućnost oporavka bila izgubljena, potvrđuje tu zamisao. Una­toč privremenim koristima koje je psiha stekla fragmentiranjem same sebe, jasno je da mentalno i fizičko blagostanje i dalje ovisi o cjelini. Još jedna neobična značajka disocijativnog poremećaja identiteta jest to da svaki identitet višestruke ličnosti posjeduje različiti moždani valni obrazac.

To iznenađuje stoga što – kako ističe Frank Putnam, psihi­jatar sa Državnog instituta za zdravlje (National Institute of Health) koji je proučavao ovaj fenomen – moždani valni obrazac osobe obično se ne mijenja čak ni kada je čovjek u stanju ekstremnog afekta. Moždani va­lovi nisu jedina karakteristika koja se mijenja od identiteta do identiteta.

Kada se višestruka ličnost prebaci iz jednog identiteta u drugi, promije­ne se i krvotočni obrasci, mišićni tonus, puls srca, stav, pa čak i alergije. Budući da moždani valni uzorci nisu ograničeni na jedan neuron
ili skupinu neurona nego su svojstvo čitavog mozga, i to sugerira da se tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa. Baš kao što holografski film s višestrukim slikama može pohranjivati i projicirati desetke cjelovitih
prizora, tako možda i moždani hologram može pohranjivati i prizivati mnoštvo cjelovitih ličnosti. Drugim riječima, možda je ono što naziva­mo «ja» također hologram, a kada se mozak višestruke ličnosti prebacu­
je s jednog holografskog ‘ja’ na drugo, te promjene koje su nalik slijedu slajdova u dijaprojektoru odražavaju se u globalnim promjenama koje se odvijaju u moždano-valnoj aktivnosti kao i u tijelu općenito. Fiziološke promjene koje se pojavljuju kada se višestruka ličnost prebacuje s jednog identiteta na drugi imaju snažne implikacije i na od­nos uma i zdravlja.