Petnaest milijuna okreće Astrojax, tri plastične kuglice na debelom koncu. Trenutno najprodavanija igračka na svijetu u samo je nekoliko godina prešla put od stražnjih dvorišta u američkim predgrađima gdje su tinejdžeri od nje stvorili posebnu uličnu kulturu do američkih megatrgovina kao što su WalMart i ToysUrUs.
Novi model tog križanca yo-yoa, žonglerskih kuglica i diabla, Astrojax Saturn, čije kuglice svijetle zbog ugrađenih LED lampica, poharao je Europu. Školska dvorišta u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj izgledaju kao fantastične točke Cirque du Soleila, deseci klinaca satima pokazuju što mogu s kuglicama koje oko njih lete kao da prkose svim zakonima fizike.
Igračka koja je samo alat
U Australiji, Hong Kongu i Finskoj svi su ludi za V-MAX modelom čije kuglice postižu dosad najveću brzinu. Svijetleće kuglice razvile su novu maniju, žongliranje u mraku i stvaranje nevjerojatnih svijetlećih uzoraka različitim pokretima. Osnovni trikovi su strob i disko efekt, ali svaki tjedan na internetu se pojavljuju deseci novih. Biti svemirski žongler, mali ulični artist s najjednostavnijim rekvizitom na svijetu, postalo je jednako važno kao imati Grand Theft Auto četvorku, skupu Playstation produkciju ponajboljih dizajnera i programera.
Guinnessova knjiga rekorda je otvorila tri kategorije samo za Astrojax. Na internetu bujaju videosnimke najnovijih trikova, forumi i siteovi koji se bave otkrivanja novih mogućnosti igračke.
Ove godine samo su djeca napravila četiri milijuna klikova na sitove o Astrojaxu. Taj novi klasik, kako mu tepaju recenzenti, među djecu je vratio ono što smo već odavno proglasili izumrlim – neograničene mogućnosti igre kojoj je igračka samo alat.
Teško je napisati novinski članak o Astrojaxu koji ne bi zvučao kao plaćeni oglas, ali velik dio njegove slave i uspjeha i počiva na činjenici da se dosad nije zamjerio ni jednoj agenciji ni nevladinoj udruzi koje bdiju nad utjecajem igračaka na razvoj djece.
Nastala iz dosade
Iako se očaranost nečim ingenioznim poput dekonstruiranog yo-yoa čini samorazumljivom, popularnost Astrojaxa rasla je sporo. Izmislio ga je još 1986. budući doktor fizike na Sveučilištu Cornell, iz čiste zafrkancije. Larryju Shawu je bilo dosadno u laboratoriju pa je vezao tri matice za zubni konac. Počeo se igrati s tim i više nije mogao prestati. Ako je jednu maticu držao u ruci a druge dvije pokretao kao da se igra s yo-yoom, one su se počele okretati vodoravno i okomito jedna oko druge, a konac koji se zatezao između njih tjerao ih je, ovisno o pokretima ruke, u sve kompliciranije putanje koje je student mogao kontrolirati i stvarati nove.
Ukratko, u pola sata postao je vrsni žongler i otkrio je temeljni princip Astrojaxa. Najviše su ga zaintrigirale složene putanje kuglica pa je ideju počeo razvijati na tome. Izgledalo je jednostavno, ali je bilo vrlo teško matematički odrediti zakonitosti njihove igre. Larryju su trebalo gotovo dvije godine i stotine primjeraka prije nego što je mogao izraditi model koji će patentirati. Radio je s kuglicama od drveta, metala, plastike i pjene. Prvi Astrojax patentiran je s mekim pjenastim crvenim kuglicama. Pravni stručnjaci za patente Larryja su uvjeravali da neće moći patentirati tri kuglice na koncu, pa je sam sebi napisao patent.
Jednostavno, a složeno
Onda je trebao pronaći pravu tvrtku koja će ga proizvoditi. Velike kompanije, kao što to često biva s igračkama koje kasnije uđu u povijest, nisu razumjele Astrojax. Svih 130 direktora koje je kontaktirao odbilo je igračku. Larry je onda sam registrirao firmu i s njom tražio partnera koji je već bio uhodan u proizvodnji i promociji neobičnih i inovativnih igračaka. Posrećilo mu se tek 2000. godine sa švicarskom tvrtkom Active People koja je pruzela proizvodnju i svjetsku distribuciju Astrojaxa.
Igračka je odmah počela osvajati prestižne nagrade u Americi, a proizvod tek odnedavno ozbiljno raste s novim modelima i usavršavanjem kuglica. Jer tisuće novih igrača brzo dosegnu Astrojaxove granice i fizička ograničenja pa se stalno javlja potreba za bržim, bolje balansiranim kuglicama i dubljim istraživanjem kuglica koje se nalaze u njima te za novim plastičnim masama i nitima konca koje bi omogućile veći spektar trikova koji se mogu izvoditi s Astrojaxom.
Igračka je testirana i u NASA-inu programu “Igračke u svemiru”. Riječ je o programu koji je krajem devedesetih ponuđen tvrtkama koje se bave razvojem i prodajom igračaka i industrijom zabave. Astrojax je testiran 2002. godine. Astronautkinja Peggy Ann Whitson s Međunarodne je svemirske stanice izvijestila da igračka u bestežinskom stanju radi jednako dobro kao i na Zemlji. Sam Larry Shaw poručio je: – Tri kuglice na koncu su dovoljno jednostavne da ih se može kontrolirati, a opet dovoljno komplicirane da stvar održavaju zanimljivom. Astrojax počiva u delikatnoj ravnoteži između jednostavnosti i složenosti.
Komentari