Ronalda su ‘upecali’ transseksualci, Adriana uništili alkohol i droga. Brazilci lako od svoje karijere naprave karneval
Za njih kažu da drukčije udaraju loptu od svih! Njihov nogomet je svijetu dao i crnog i bijelog nogometnog Boga. Pelea i Zica! Iako Zvonimir Magdić, veliki zagrebački sportski novinar, tvrdi da su nogometni bogovi Argentinci, da je Maradona “Mali zeleni” izvanzemaljac, a Pele “tek ovozemaljski nogometni kralj”. Ali, osim nogometne genijalnosti, Brazilci imaju i jednu neobičnu karakternu crtu. Za razliku od Argentinaca, nedisciplinirani su i neobuzdani, zabava im je uvijek ispred nogometa, a da u tome vrlo često pretjeruju govori i podatak da je Romario u Valenciji tražio da se u ugovor unese klauzula da mora biti “smješten” pokraj najpoznatije discoteque…
Party u Baselu
Prije sedam ili osam godina u Baselu se igrala utakmica “protiv siromaštva”. Momčadi su izabrali tada najpopularniji svjetski nogometaši Zinedine Zidane i Ronaldo. Bila je to parada najpoznatijih nogometnih zvijezda, bio je pozvan i Davor Šuker, tada još u punoj nogometnoj snazi, još su ga pamtili da je bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva i centarfor Reala i Arsenala…
Nakon utakmice, u kojoj su svjetske zvijezde protestirale protiv siromaštva, u jednom noćnom klubu pripremljen je party. Selekcija na ulaznim vratima bila je vrlo stroga, moglo se ući samo ako si se zvao Beckham, Mauro Silva ili ako bi Šuker rekao: “Gospodin je sa mnom”.
A unutra – Sodoma i Gomora. Ronaldo je iz Kopenhagena naručio 25 prelijepih prostitutki, da se “protivnici siromaštva” malo oraspolože. Pretpostavljate, Zidane nije došao, a David Beckham se nije uspio probiti ni do bara, iako ga je pivo više privlačilo nego dvije “one gospođice”, koje su mu se prilijepile svaka uz jedno uho i šaptale mu – tko zna što. Sa mnom je bio i fotoreporter Jutarnjeg, koji je u čarapi prošvercao minijaturni fotoaparat, ali, ma koliko su ga svrbili prsti, Šuker mu je rekao: “Da se nisi usudio…” Sjedili smo na baru, pijuckali neki bezvezni koktel, a Mauro Silva, tada još igrač Deportiva, s kojim sam se zbližio, s velikom nostalgijom je pričao o Brazilu. “Europa je san svakog od nas, ali Rio je život…”
‘Divlji’ Ronaldinho u Parizu
Središnja figura večeri bio je Ronaldo. U vesti, na kojoj je bio izvezen veliki list marihuane, plesao je divlje, “driblajući” komade na plesnom podiju kao što je i igrao nogomet. Društvo se razišlo tek pred jutro, a popodne je jedan privatni avion sa 25 “lakih komada” poletio za Kopenhagen…
Druga priča datira iz Pariza. U naslovnoj ulozi je Ronaldinho, ali ne onaj Ronaldinho iz Barcelone, koji je okrunjen za svjetskog nogometnog kralja, već jedan “samo talentirani igrač”, s kojim se Paris st. Germaine gušio u donjem dijelu tablice. Ronaldinhov talent postao je zarobljenik čari Pariza, u kojemu nogomet nije najvažnija stvar i koji nudi toliko izazova da se i takva veličina poput Ronaldinha može – izgubiti. I kada je klub odlučio dovesti Vahida Halilhodžića za trenera, opomenuli su ga: “Čuvaj se Ronaldinha! I u karantenu će, uoči najvažnije utakmice, naručiti kurvu…”
- Glavni akcioneri kluba Canal + najprije su željeli riješiti pitanje Ronaldinha. ‘Želi otići iz Pariza’, rekli su mi, što je bio signal da najprije moram s njim obaviti razgovor. Sjeli smo i razgovarali više od dva sata. ‘Zar vam nije neugodno da je igrač takvog talenta klub doveo na 13. mjesto’, pitao sam ga, a on je bahato odgovorio: ‘Baš me briga, ove godine ionako ću otići. Ili u Barcelonu ili u Manchester United!’ Ali, nastavio je, vi ste mi simpatični i sad idem na odmor, razmislit ću, a uoči priprema ću vam reći – ostajem ili odlazim!
Sve bi bilo OK da se u sve to nije stalno miješao njegov brat, njegov menadžer, savjetnik, jedini čovjek kojemu je vjerovao. Problem je bio što je i PSG bio u financijskim poteškoćama, trebalo je ‘hraniti’ njegovu svitu. Jer, u klubu su na plaći bili i Ronaldinhova majka, i sestra i brat i pred početak priprema vlasnik kluba mi je rekao: ‘Više ga, nažalost, ne možemo zadržati, klub je u krizi, njegovom prodajom ćemo zakrpati sve rupe. A od njega ionako nemamo velike koristi…’
- Koliko ćete dobiti za njega – pitao je Halihodžić.
- Prodat ćemo ga Barceloni za 33,000.000 eura – rekao je vlasnik.
- Ne žurite, za godinu dana vrijedit će šezdeset – rekao je trener, ali nije uspio razuvjeriti vlasnika da ga zadrži. A imao je plan napraviti jedan od najboljih europskih napadačkih parova: Ronaldinho – Pauleta.
- Nažalost, otišao je i nakon toga je postao najbolji igrač na svijetu. Trenirao sam ga samo 20 dana… – kaže Halihodžić.
Zabava na prvome mjestu
Vahid Halilhodžić tvrdi da je Ronaldinho najveći talent kojega je uopće vidio, iako trenutno u Obali Bjelokosti vježba Drogbu, jedinog igrača kojega se danas može usporediti s Leom Messijem.
- Samo mu je Maradona bio ravan. Ali, danas više nije to, iscrpio ga je, ne nogomet, već noćni život. Čuo sam za priče da obožava prostitutke, ali nisam ih provjeravao. No, definitivno je da je Brazilcima zabava na prvom mjestu. Za razliku od Ronaldinha, Didier Drogba ima sasvim drukčiju životnu filozofiju. I on će, kao i svaki mladi čovjek, otići u diskoklub, ali neće zabrazditi, niti će mu to postati način života. Njemu nogomet nije ‘nešto usput…’
Dario Šimić je igrao samo u četiri kluba, Dinamu, Interu, Milanu i Monacu. Ali, igrao je i družio se s najvećim zvijezdama. Kao kuriozitet priča da mu je za jedan rođendan Clarence Seedorf poklonio akvarij s ribicama sa Surinama koje uopće ne treba hraniti. Žive bez hrane.
Bijeg iz Moskve u Rio
Šimić je igrao s jedanaest Brazilaca. S Ronaldom, Adrianom, Rivaldom, Serginhom, Cafuom, Leonardom, Kakom, Emersonom, Didom, Roque Juniorom i – Vampetom.
- Vampetu su platili 30 milijuna i kad je došao u Italiju, deklarirao se kao homoseksualac i vratio u Brazil – čudi se Šimić i nastavlja:
- Ronaldo je volio noćne izlaske. U Italiju je došao u pratnji 18-godišnje Suzane Werner, modela i glumice, danas je ona žena golmana Julija Cesara. Zatrudnila je nakon prvog intervjua! Adriano je znao padati u teške depresije, dok su najbolji dojam ostavili Kaka i Leonardo. Kaka nije iz ‘favela’ (siromašne nastambe iz Rija, bez prozora), iz bogate je familije iz Sao Paula, vrlo je religiozan, član je Evangelističke crkve, stabilan je tip. Inzistirao je da mu buduća žena ostane nevina sve do vjenčanja. Leonardo je bio najobrazovaniji, odgojen u obitelji intelektualaca, govorio je nekoliko jezika. Bio sam impresioniran i Emersonom, dok je bio u punoj snazi, zvali su ga ‘Puma’. Bio je doista zvijer od igrača.
Šimić kaže:
- Postoji uzrečica; jedan Brazilac u svlačionici – mir i dobro. Dvojica – samba! Trojica Brazilaca – karneval!
Kako ih rangira čovjek koji je s njima igrao godinama:
- Najtalentiraniji je bio Ronaldo, s Kakom sam bio najbolji prijatelj! Rivaldo je došao već kada je bio u silaznoj putanji, bio je nekako mirniji od Ronalda i Adriana. Adriana su ‘ubili’ droga, alkohol i izlasci, više se nije mogao s tim boriti i razumljivo je da je – pukao. Žao mi ga je, bio je izuzetan ngoometni potencijal…
Adriano, ipak, nije ono što je bio jedan hrvatski nogometaš. Do šest ujutro se plesalo u diskoklubu Impacto, u praskozorje bi se došlo kući, prošetalo psa i otišlo na trening. Kao da ništa nije bilo. Adriano je “eksplodirao” i vjerojatno je izgubljen za nogomet. Jedino što ga može vratiti nogometu je – novac. Odnosno, kad ostane bez njega.
Za kraj još jedna priča o brazilskoj neozbiljnosti koju mi je ispričao Ivica Olić. Wagner Lowe je brazilski reprezentativac kojega je CSKA platio 12,000.000 dolara. Počinju pripreme, Wagnera nema! Nema ga tjedan, teče već drugih sedam dana, a Brazilac se ne pojavljuje u Moskvi. Klupski tajnik zove u Brazil i javlja se majka: “Gdje je Wagner”, pita Rus. “Eto ga u dvorištu, igra nogomet sa susjedima”, mirno kaže majka, kao da ga je klub platio 12 dolara, a ne 12 milijuna…
Jedan od rijetkih Brazilaca na čijoj biografiji nema mrlje je Pele. Ali, on nikad nije došao u Europu, on je po novac otišao u Cosmos, u New York. Najinteligentniji nogometaš svih vremena, kombinacija vještine, sposobnosti i talenta. Johan Cruyff je rekao: “Ja mogu postati Di Stefano, ali nikad ne mogu biti novi Pele”. A Bobby Charlton je rekao: “Ponekad sam sebi kažem da je nogomet izmišljen samo zbog ovog čarobnog igrača”.
Ako svatko ima svojih pet minuta slave, Pele ima – vječnu slavu. I nije tipični Brazilac, nije bio sklon tulumarenju i raskalašenim zabavama. Jedino je volio kritizirati. Na vrhu oštrice njegovih riječi našli su se gotovo svi, posebno nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj. “Ronaldinho, Kaka, Ronaldo, Robinho, Adriano. Ne znam je li svijet ikad imao nešto bolje. Ali, nisu uspjeli. Znate li zašto? Pripremali su se u švicarskim diskoklubovima…”
Komentari