Prije desetak godina prošetali ste do videoteke u susjedstvu i “surfali” po policama, popričali sa videotekarkom, pogledali film, vratili ga… Danas stisnete nekoliko gumbića na daljinskom i naručite željeni film iz online videoteke. Prije desetak godina upoznali ste nekog i zapisali njegov broj na neki papir (ili na ruku) a danas sve podatke možete ukucati u mobitel i još dodati fotografiju koju ste uslikali istim tim mobitelom.
Sve je na dohvat ruke, sve je online. Svega ima puno, samo je manje mentalnog napora koji nam treba za održavanje mozga u dobroj formi. Susan Greenfield, barunica, bivša šefica Kraljevskog instituta i profesorica na Oxfordu, jedna od najuglednijih britanskih znanstvenica, čija je specijalnost fiziologija mozga, jedna je od najkontroverznijih osoba i to ne samo na Otoku.
Zbog svojih stavova o tehnologiji digitalnog doba ima podjednak broj strastvenih zagovornika i žestokih kritičara.Ona još od 2008. godine u svojim predavanjima, izjavama u medijima, tekstovima i knjigama, uporno govori kako nas suvremena informacijska tehnologija, kompjutorske igrice, Facebook i Twitter pretvaraju u vrstu “emocionalno zbunjenih, neartikuliranih hedonista s poremećajima pažnje”.
Pozivajući sve koji to mogu na ulaganje u istraživanja ide toliko daleko da utjecaj tehnologije na naše mozgove smatra gotovo jednako važnim (i opasnim) problemom kao što je globalno zagrijavanje. Govori i kako je iznimno bitno što prije krenuti u velika istraživanja o tome kako i koliko tehnologija o kojoj smo toliko ovisni i u potpunosti nekritički mijenja naš mozak. Nedavno je na tu temu opet progovorila u britanskom Parlamentu (gdje sjedi u Domu lordova), te više puta pozivala političare, kompanije i znanstvenike da udruže snage i krenu u istraživanje umjesto da stvari “guraju pod tepih”. Dok ne bude prekasno.
- Naši se životi mijenjaju kao nikad do sad, a moramo točno vidjeti što se događa, bilo dobro, bilo loše – izjavila je u jednoj debati. Tvrdi kako je već sada prilično jasno da dvodimenzionalni svijet koji vole naseljavati “mnogi tinejdžeri, ali i sve više odraslih” izaziva promjene u našem ponašanju. – Sve je više poremećaja pažnje, osobna komunikacija svedena je na minimum, a slabi i naša sposobnost apstraktnog razmišljanja. Moramo znati više o tome – kaže.
I hrvatska “prva žena za mozak”, akademkinja Vida Demarin smatra da nema dovoljno kvalitetnih i znanstveno utemeljenih istraživanja na tu temu.
- Ponekad vidim neke opservacijske studije, ali uglavnom su to neke ankete, upitnici. No konkretnog je, znanstveno čvrsto utemeljenog materijala jako malo – kaže naša ugledna neurologinja. Možda ne znamo precizno koliko i u kojem smijeru, no sasvim je sigurno da se naši mozgovi mijenjaju. Bilo bi tako i bez iPhonea, interneta ili e-maila.
(TEKST: Đenada Kučković)
Komentari