Proste činjenice
2002. godine, 85% stanovništva je obeleženo kao “pravoslavno”. Postoje mnoge izjave građana da su ljudi koji su vršili popis automatski i bez pitanja upisivali “pravoslavan”, naročito kada se osoba izjasni kao Srbin, kao i da nisu dozvoljavali da se upiše “nereligiozan” ili nedajbože “ateista” uz izgovor da MORA RELIGIJA
-2009. godine, država daje iz budžeta SPC 3 miliona evra
-2010. godine, država daje iz budžeta SPC 6 miliona evra
-krštenja se naplaćuju od 4000 do 9000 dinara (gruba procena: SPC od toga ima zaradu od 300 miliona dinara godišnje)
-opela se naplaćuju od 3000 do 9000 dinara (gruba procena: SPC od toga ima zaradu od 380 miliona dinara godišnje)
-venčanje je najskuplje i može koštati i do 300 evra (gruba procena: SPC od toga ima zaradu od 250 miliona dinara godišnje)
-nisu uračunate donacije opština, pravnih i fizičkih lica, prihodi od “sitnijih” usluga (slave i sl.), prihodi od prodaje kalendara, sveća i ostalo
-veoma grub proračun za prihod SPC za 2009. godinu je 1,4 milijarde dinara ili oko 14 miliona evra (primera radi, Telekom je 2008. godine ostvario dobit od 5,5 milijardi dinara)
CRKVA NE PLAĆA POREZ!
Ako bi država odlučila da naplati porez crkvi i uzela osnovicu od jedne milijarde dinara, porez bi iznosio 180 miliona dinara. Od ovoliko para sigurno može da se kupi nekoliko skenera i ambulatnih kola i sigurno može da se obnovi nekoliko oronulih škola i bolnica, a ostalo bi i za javne kuhinje.
Ovako velika davanja države za Srpsku Pravoslavnu Crkvu, kao i veliki uticaj na političke i druge odluke, država pravda velikim ali nerealnim brojem pripadnika SPC-a.
Komentari