Ostanemo li samo bez jednog od uređaja koje nosimo sa sobom, osjećamo se izgubljeno, a gubimo i dio društvenog života
Nemam više nijedan broj. Mojih 300 brojeva, kako ću ih opet nabaviti? Kako ću ljudima javiti novi broj, kada nemam više njihov broj…”, ove i još nekoliko sličnih rečenica motalo mi se po glavi kada mi je nedavno ukraden mobitel, moj prvi broj u životu koji su imali svi – od prijatelja iz djetinjstva do raznih ljudi koje sam upoznala preko posla.
Nije mi preostalo ništa drugo nego svima poslati mail s novim brojem i tada sam shvatila “ranjivost” hi-tech generacije u koju i sama spadam, koliko ovisimo o podacima pohranjenima u raznim uređajima. Onoga trenutka kada ostanemo bez samo jednog od njih, izgubili smo ne samo uređaj nego i dio društvenog života.
Spas u Facebooku
Mnogi mi govore da pretjerujem i kažu da je društveni život negdje drugdje, a ne u memorijskoj kartici mobitela ili BlackBerryja i s time se mogu potpuno složiti, ali svi ti uređaji dom su za bezbroj podataka koji mi pomažu da održavam taj društveni život. Broj mobitela, broj na poslu, broj doma, e-mail adresa, broj faxa, samo su dio podataka koje u mobitelu imam za svoje prijatelje.
A što je tek s raznim podsjetnicima, alarmima koji me podsjećaju da ne zaboravim nečiji rođendan, dnevnik u koji zapisujem raspored… Gotovo nijedan telefonski broj ne znam napamet, a i zašto bih ako ga jednostavno mogu pronaći u imeniku mobitela.
To je najveća mana tehnoloških naprava, više ništa ne pamtite, zaboravljate datume, sastanke, imena ljudi, mjesto gdje se morate naći ili u koliko sati nekoga morate nazvati. Sjećam se kad sam bila mala da nikada nisam zaboravljala rođendane svojih prijatelja.
Međutim, zadnjih godina svako malo zaboravim nečiji rođendan, a moram priznati da me nedavno bilo malo sram kada sam za jednu prijateljicu na Facebooku morala provjeriti kada joj je rođendan.
Koliko god su nam gadgeti olakšali održavanje kontakata i poštivanje raznih dogovora, toliko smo na neki način postali “hendikepirani” jer nam je mozak otišao na podulji neplaćeni godišnji odmor. Uopće ne razmišljamo o nekom podatku od onog trenutka kada smo ga ukucali u neku napravu, zaboravimo sve što smo zapisali i čekamo kada će se oglasiti nekakva melodija iz tog uređaja i na ekranu ispisati: “Sanja te čeka na trgu u podne”.
E sad, lako je za mene ili bilo koga od nas koji smo već odrasli ljudi, ali zamislite djecu koja od malih nogu ne razvijaju naviku da nešto moraju i zapamtiti, da neće uvijek pokraj njih biti neki gadget koji će ih upozoriti da moraju nešto napraviti.
Telefonska govornica
Nedavno je grupa znanstvenika upozorila da djeca uopće ne razvijaju neurone i da je već u osnovnoj školi njihov osjećaj za pamćenje daleko ispod prosjeka koji su djeca nekada imala.
Djeca prije 20 godina nisu mogla u svakom trenutku nazvati roditelje jer nije bilo mobitela, nisu imala nekakav “palm” u koji su mogla zapisati sve što moraju zapamtiti, kućni broj telefona znala su napamet, a najnapredniji “gadget” koji su imali bila je kartica za telefonsku govornicu i privjesak za ključeve.
Danas djeca ne znaju što je telefonska govornica, vidjet će je jednom u Tehničkom muzeju, čudni su im vršnjaci koji nemaju mobitel, one koji se ne igraju na kompjutoru smatraju čudacima, a kada im se isključi mobitel, potpuno su izgubljeni.
Pomutnja u našem životu
Ali, ne treba im se čuditi. Što drugo da rade nakon što vide svoje roditelje, profesore ili stariju braću i sestre kako jednako tako “luduju” kada su u pitanju gadgeti. Prije neki dan pala je VIP-ova mreža i svi koje poznajem a imaju VIP-ov broj hodali su okolo kao zombiji, gledali se u nevjerici i pitali: “Što sad? Ne mogu nikoga dobiti!”
Kao da je cijeli svijet stao, kao da više ništa ne postoji, samo postoji taj jedan mobilni broj, a kada je prestao raditi, taj trenutak nekima je bio poput Armagedona. Kužite kako već samo činjenica da nas nitko ne može nazvati unosi potpunu pomutnju u naše živote?
Onda vam je jasno kolika pomutnja nastane kada ostanete bez uređaja, zapravo bez one male, sitne, tanke i neugledne memorijske kartice u kojoj je pohranjeno sve što vam treba da ne biste zaboravili, da sve stignete na vrijeme, da se sjetite kome se trebate javiti, pa na kraju čak i kako se tko zove.
Tako je to kada živimo u budućnosti, zaboravljamo sadašnjost, a prošlost kao da nikada nije ni postojala.
KOMENTARI Komentiraj
Re: Život bez gadgeta? Teško. Zapravo nikako! | pevero | 6.6.2008 23:44:44
em sam geek, em sam fanatik sto se tehnike tice, em sam ovisnik o internetu… pa u redu je da onda budem i gadgetoman :D
Ovo je dijelom istinito | Mislim dakle komenti | 6.6.2008 23:40:15
ali zapravo treba stvari pogledati iz drugog kuta. Autorica ovog članka je izgubila brojeve u imeniku jednog gadgeta, pa je korištenjem drugog opet došla do najvažnijih brojeva. Možda danas ljudi lošije pamte brojeve, ali to ne znaći da smo zatupljeni, već se mozak prilagodio, pa umjesto da pamti suhe podatke, on rađe uči kako doći do podataka. Danas sve češće na fakultetima neki profesori dopuštaju knjigu na ispitima, jer shvačaju da su danas suhoparni podatci dostupniji nego ikad, pa je potrebno prebaciti naglasak na pronalaženje i korištenje podataka.
| Saw | 6.6.2008 10:31:42
Sve je ovo točno Merita, i ja obožavam svu tu tehniku i gadgete iako svjesno se svi zajedno otuđujemo…
Komentari