Odgovor na konačno pitanje života, svemira i svega ostalog, možda ipak nije “42”, kao što tvrdi kultni “Vodič kroz galaksiju za autostopere”, nego nešto mrvicu složeniji, ali otkrio ga je nekonvencionalni znanstvenik koji bi se dobro snašao u romanima Douglasa Adamsa.
Amerikanac Garrett Lisi (39) ima doktorat iz teorijske fizike, ali ne predaje ni na jednom sveučilištu, nego veći dio godine surfa na Havajima gdje je radio i kao vodič i graditelj mostova. U zimi se seli na planine kraj jezera Tahoe gdje se bavi daskanjem na snijegu.
- Gadno je biti bez novca – kaže Lisi.
Lisijev model obuhvatio je i silu teže, a nadahnuće je našao u složenom i kompleksnom
obliku simetrije, u matematici poznatom kao E8
- Nije lako otkriti tajne svemira kad moraš razbijati glavu time gdje ćete ti i djevojka spavati sljedeći mjesec. A Lisi je ipak napravio baš to: otkrio je novu teoriju svemira i formulirao je u online radu pod naslovom “Iznimno jednostavna teorija svega” koju je ovih dana prenio ugledni časopis New Scientist, a znanstvenici diljem svijeta komentiraju ga s oduševljenjem.
“Teorija svega” svojevrsni je Sveti Graal fizičara, sveobuhvatno tumačenje svijeta koje će uključiti sve čestice i sile svemira i objasniti ih kao koherentnu cjelinu.
To nije uspjelo ni genijalnom Albertu Einsteinu, koji je po jednom sličan Lisiju – baš kao surfer, ni Einstein nije bio dio etablirane zajednice fizičara kad je krenuo u svoju veliku pustolovinu u teorijskoj fizici, nego je radio kao službenik za patente.
Za razliku od tridesetak godina starog Standardnog modela, koji povezuje tri od četiri temeljne prirodne sile – elektromagnetsku silu, jaku nuklearnu silu koja veže kvarkove u atomskoj jezgri, i slabu nuklernu silu koja je odgovorna za beta raspad – Lisijev model znanstveno je uzbudljiv zato što je obuhvatio i četvrtu silu, silu težu, koja je dosad uspješno uvrštena samo u rafiniranu teoriju struna koja se temelji na pretpostavci da su čestice sastavljene od sitnih struna, ali ne može se praktično dokazati pokusima.
Lisi, koji je doktorirao 1999. na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, nadahnuće je našao u najsloženijem i najelegantnijem obliku poznatom u matematici, E8 – složenom, 57-dimenzionalnom matematičkom kompleksu simetrija s 248 vrhova koji je otkriven još 1887., ali su ga matematičari do kraja objasnili i shvatili tek ove godine, nakon niza analiza teških 60 gigabajta, koje bi, da se ispišu najsitnijim pismom, prekrile površinu Manhattana.
- Mislim da je naš svemir upravo takvog, prekrasnog oblika. Priroda je, na neki način, ravnoteža jednostavnosti i složenosti – kaže Lisi koji se uvijek divio simetriji i složenosti, ali kaže da se u stvaranju teorije drži Einsteinova načela: “Neka sve bude koliko god je jednostavno moguće, ali ne jednostavnije”.
Lisijeva teorija, koja je, kako sam kaže, još u razvoju, najavljuje i dvadesetak novih čestica čije bi postojanje mogao potvrditi najveći stroj na svijetu, Veliki hadronski sudarač (LHC) u Ženevi, koji će se u pogon pustiti sljedeće godine.
Komentari