fionna kaže:
Ova knjiga je ostavila ogroman utisak na mene i potpuno mi rasvijetlila sve moje sumnje. Potvrdila je neka moja razmišljanja i stvari koje sam na neki način intuitivno osjećala.
sirovina,
ja sam davno nošao do sl. zaključka, da je ovaj život vj.samo simulacija u cilju zabave na nekom holodeku, ili za testiranje osoba, ili neka simulacija koju neka nepoznata civilizacija provodi kako bi okušala moguće modele razvoja civilizacije, a da netreba na svojim ljudima eksperimentirati, ili da je to neka kažnjenička holodek-simaulacija za preodgoj. dokazi tome u prilog se iz dana u dan gomilaju, posebno s razvojem kvantne fizike:
1) npr. tzv. kolaps valne funkcije u kvantnoj fizici, koji se dešava kad promatrač promatra odr. objekt. Nekad je ta pojava tumačena kao sve mogućnosti koje čarobno, činom samog promatranja, kolabiraju u jednu – npr. u poznatom erdanken eksperimentu s schrodingerovom mačkom – mačka je i I ŽIVA I MRTVA u isto vrijeme, ali samo dok netko ne pogleda u kutiju, kad se događa kolaps.
To je einstein komentirao poznatom opaskom o mjesecu koji ne posotoji dok netko ne pogelda na njega. Ne podsjeća li to na one kompjuterske igre FPS-tipa, gdje hodaš virtualnim krajolikom, a na ekranu ti se iscrtavaju zidovi samo onih objekata koji su u tvom vidnom polju. Izgleda da jednako funkcionira i ovaj stvarni svijet.
Dakle stvarnost je vrlo vj. kompj. simulacija – koja uz to koristi hologram za pohranu podataka.
Iako se ova interpretacija o kolapsu i danas uči u školama, znanost danas preferira interpretaciju o paralelnim svemirima, u kojima realno postoje odr. verzije tih mogućnosti a samo jednu će iskusiti odr. promatrač, ovisno u koji je par. svemir slučajno uletio (preth. stanje je zajedničko za oba svemira, tj. lokalni svemir s na tom mjestu račva na dva). Jedino se ta interpretacija ne daje na sva zvona, jer ona otvara još veći broj pitanja i zahtjeva potpuno preispitivanje modela stvarnsoti.
2) otkriće o tome da je max. moguća količina pohranjene informacije u nekoj jedinici prostora proporcionalna ne volumenu tog prostora nego njegovoj površini (vezano za proučavanja crnih rupa, tj. max. inf. koju sadrži crna rupa proporcionalna je površini horizonta događaja a ne njegovom volumenu) , dakle informacija je pohranjena na površini , a svemir je izgeda samo holografska projekcija snimljene informacije.
3) vezano za eksperiment GEO600, za kog također ne se ne može baš čuti kako se ne bi uznemiravala „javnst“ – detekcija nepredviđenog šuma koji ne bi smio postojati (još 2002), u eksperimentu koji je trebao pokušati detektirati postojanje grav. valova – objašnjenog projiciranjem zrnate strukture holograma pixela na puno veći volumen svemira, čime je zrnatost povećana kao kod zumiranja fotogrfije , a što se kod mjerenja duljine laserima kao u tom eksperimentu detektira kao neobjašnjiv šum, tj. oscilacija duljine.
inače kao min dimenzija jednog zrna holograma dosad je uzimana tzv. planckova duljina, 10-35m, što je puno manje od dimenzija protona i defacto nemjerljivo, ali se ta informacija , koja je pohranjena na površini kojom je omeđen rub našeg svemira projicira na puno veći volumen samog svemira, čime se zrnatost jako povećava.
interesantno je isto tako da ako znamo da se trenutno svemir ubrzano širi., to znači da će ta zrnatost biti sve veća i veća, i da bi možda za par miliona godina mogla postati i smetnja živim bićima, možda cijeli svijet počne treperiti ili šumiti kao kod loše ili zrnate tv. slike, ili dođe do uništenja materije kad zrnatost postane veća od vel. atoma, osim ako se širenje ne zaustavi.
Komentari