Svijet je podcijenio činjenicu da je Kosovo važno i onim Srbima kojima je važan EU. Držati do Kosova za Srbe je nacionalno i kulturno, više nego teritorijalno i političko pitanje. Srbija će se teško pretvoriti u mirnu zemlju koja je jednom izgubila
Pa neka bude rat. I rat je bolji od ovog”, ljutila se 16-godišnja Milijana Aksentijević u četvrtak poslijepodne dok je Beograd tek očekivao “najžešći mirni prosvjed u povijesti Srbije”.
“Da, sjećam se rata. Bila sam mala, ali se sjećam. Pa što?”, kaže Milijana. Njezina prijateljica Dragana Veselinović, koja je kao i ona iz Loznice, upozorava: “Ako ne uspijemo s ovim protestima, nikada se Srbija neće smiriti.” Milijana misli da je u redu što su razbili McDonald’s, Dragana se ne slaže. U grupama koje su u četvrtak razbijale zgrade stranih veleposlanstva po Beogradu bilo je i djevojaka.
Milijana i Dragana nisu: nekoliko sati nakon “mirnog prosvjeda”, s ulaza u učenički dom u Resavskoj ulici pod paskom strogih odgojitelja koji im nisu dozvolili da prate prosvjed, promatrale su napadnuto veleposlanstvo Turske preko puta. Tu su počeli neredi u četvrtak na večer, dok je koju stotinu metara dalje pred nekadašnjom Skupštinom SFRJ još trajao “mirni prosvjed” pod motom “Kosovo je Srbija”.
“Uvrijeđen sam. To je moje. Jednostavno, moje”, nije bio previše rječit Miodrag Đorić (46) koji je na miting stigao biciklom iz Žarkova. Na pitanje zašto je toliko emocija na ulicama i među građanima, odgovara protupitanjem: “A kako objasniti toliku ljubav prema majci?” Kako objasniti toliku ljubav prema Kosovu? “To se ne može objasniti.
Nema ravnodušnih
To se samo može…”, stavila je ruku na srce fina gospođa pedesetih godina. Oči su joj se napunile suzama. Stisnula mi je rame i uz osmijeh i “izvinite” otišla skriti svoje suze za Kosovom.
Iako dugo očekivano, proglašenje neovisnosti Kosova u Srbiji je izazvalo erupciju emocija. “U Srbiji danas nema ravnodušnih”, poručio je vojvođanski lider Nenad Čanak sa skupštinske govornice na izvanrednom zasjedanju u ponedjeljak na večer, nakon prvih nereda. “Ovo nije jedini naš poraz, ali ovaj poraz najviše boli jer se svatko od nas osjeća žrtvom”, rekao je vođa liberalne ljevice i Čankov koalicijski partner Čeda Jovanović. “Kosovo je dio našeg identiteta, politička tema bez koje nema naše zajednice.”
Ni najžešći opozicijski političari poput njih dvojice, koji su godinama grmjeli protiv Miloševićeve politike, ponavljajući kako je Kosovo davno izgubljeno i da je za Srbiju bolje da se što prije pomiri s time, nedjeljno proglašenje nezavisnosti Kosova nisu dočekali ravnodušno.
Che i Kosovo
Pogotovo ne Jovanović, kojeg je kordon policije u nedjelju na večer morao čuvati od linča.
Netko će reagirati suzama. Netko kamenjem ili eksplozivom. “Ja sam penzionirani pripadnik saveznog SUP-a. Ubio sam ih 17. Sad bih mogao hiljadu sedamsto”, rekao nam je sa smiješkom sijedi muškarac noseći plakat s likom Che Guevare. Kako će mrtvi Che spasiti Kosovo? “Ideali”, odgovorio je. Na tragu onoga što je tog dana rekao premijer Vojislav Koštunica: “Dok Srbi žive, Kosovo je Srbija.” “Ništa nije svršeno dok nije gotovo. Nada uvijek postoji”, pokušao je objasniti 74-godišnjak iz Gline.
Vratio se u svoju kuću iz koje je pobjegao u Oluji, a sad je u posjetu sinu u Beogradu. “Ja uvijek kažem: Hrvatska je moja domovina. Bez obzira na sve što je bilo, moramo živjeti zajedno”, ističe. No kao Srbin Kosovo smatra svojom kolijevkom. Nabraja crkve, manastire. Misli da je Kosovo izgubljeno mnogo prije Miloševića. “Stoljećima je Kosovo gubljeno.” No to nije razlog da se odustane od borbe dugotrajnom diplomatskom akcijom, smatra on. Ali nikako s EU: “To bi značilo dželatu staviti glavu na panj. Ne može to kako bi htio Tadić, i ovce i novce. I Kosovo i EU”, vrti glavom.
Ne želi se predstaviti, ipak se vraća kući u Glinu. “Ne želim da me otpuše”, oprezan je. “Na Balkanu nikad mira. Ovo je scenarij rušenja svjetskog poretka: Kosovo je samo početak, sad će se javiti mnogi koji će htjeti isto. U svijetu, ovdje. Jug Srbije, Makedonija… ovo je scenarij priprema za zlo”, mirno tumači, spokojem osobe koja je već mnogo zla prebacila preko leđa.
“Na isti način će se odvojiti Republika Srpska Krajina u Hrvatskoj, Korzika, Baskija…To je, znači, rat”, tvrdi gospođa Ljubica, inženjerka elektrotehnike pedesetih godina. “Ja sam ogorčena”, stalno ponavlja. “Ljudi su u stanju konsternacije. Strašno. Normalno je da Englezi šalju vojsku preko pola svijeta da sačuvaju Falklandske otoke, a Srbi ne mogu zadržati svoju kolijevku? To je ogromna nepravda”, ističe. “A svijet šuti, kao što je šutio dok je Hitler ulazio u Čehoslovačku.”
Patriotska opcija
“Nisu svi u stanju artikulirati to, na primjer, ovi navijači. To je logična reakcija. Još su bili blagi. Treba protjerati tu antisrpsku opciju. Imaju petu kolonu u Beogradu: i Tadićev DS, G17 plus, Čedu”, ljuti se gospođa Ljubica. Problem je sa Srbima što su, misli ona, previše dobar narod, suviše pomirljivi i meki, a svijet je iskvaren. Zato smatra da bi na vlast u Srbiji trebala konačno doći patriotska opcija. Na pitanje, zar to nije Koštunica, mršti se. I on je mek, a najgore je što je dopustio Tadiću da razvodnjava svaki otpor. “Treba počistiti taj šljam, počevši od Kandićke i nevladinih organizacija”, ogorčena je Ljubica. Mnogo mekše stavove iznosi umirovljenica Vida Savić.
Ali ni ona se ne može tek tako pomiriti s događajima. “To je naša zemlja. Ne mogu da shvatim”, vrti glavom. “Ali, ruku na srce, Kosovo je davno izgubljeno, zahvaljujući našim pogreškama”, dodaje.Činjenica je da je Kosovo dobilo nezavisnost mimo odluke Vijeća sigurnosti UN-a. Osjećaj nepravde je veoma raširen. U uvodniku pod naslovom “Dani gnjeva”, dan nakon proglašenja, glavna urednica Politike Ljiljana Smajlović napisala je da je Zapad dao državu Hashimu Thaqiju, bivšem zapovjedniku OVK osumnjičenom za teške ratne zločine, nakon što su zaustvili hod Srbije prema Europi zbog Karadžića i Mladića.
Novinar Vremena Dejan Anastasijević je bol Srba za Kosovom usporedio s fizičkom boli koja traje dugo nakon amputacije. “Možemo pasti u depresiju i mrziti sebe i cijeli svijet. Možemo zaključiti da život više nije vrijedan življenja i skratiti sebi muke. Možemo bjesnjeti na kirurge i tražiti da nam prišiju ono što su nam tako bezdušno otfikarili i konačno, možemo se opredijeliti za najteži put: da kroz bolnu i dugotrajnu rehabilitaciju ponovno uspostavimo ljudsko dostojanstvo i kakvu-takvu kontrolu nad vlastitim životom”, napisao je Anastasijević u jednoj kolumni. Srbija sada glavinja tražeći svoj put.
KOMENTARI Komentiraj
Idler | HellboyRS | 25.2.2008 11:55:43
Pa, sto jednom vec ne kazes jasno i glasno da mrzis Srbe samo zato sto su Srbi i tacka?! Nikom od Srba ne treba nikakvo pametovanje, pogotovu kad ono dolazi od polupismenog prodavca pajceka iz Osijeka. Neke stvari u svijetu mogu proci, kao i to da Hrvatska, kao saveznik nacista u II svjetskom ratu, iz istog izadje veca nego sto je ikad bila. S druge strane, Srbi se nagradjuju tako sto ih se 300.000 protjera iz Hrvatske, isto toliko sa Kosova i iz BiH… Nemamo mi sta da shvatamo. Vasa „rezolutnost“ je jako jasna i dan danas, pogotovu kad se desi neko sporadicno klanje povratnika u Skradinski Zaliv ili Glinu.
Kazna Srbiji za Cheat Nitkovnistvo | zakorektnost | 25.2.2008 09:09:50
Ipak je kazna „Zapada“ malo pre teska, a takva je zato jer su si sada stvorili novu koloniju gdje ce najvjerojatnije moci isisavati sve kojih stotinjak godina ili vise. Albanci se iz zahvalnosti i neukosti nece svojim „dobrociniteljima“ previse odupirati – isto kao sto se nisu ni Sbri svojima – Rusima, koji su ih naveli i zaveli u 100 godina bjesomucnog gluparenja ratovima po Balkanu, a kamo ih je to sve odvelo vidi se jasno sada. Inace, i po DNK haplotipskim analizama SADA se zan da nas je oko 45% tu jos od zadnjeg ledenog doba i da tu nam RAZNE vjere i narodnosti nametale novopridosle vece i jace grupe, milom ili silom. Zato je pretjerano „nacionaliziranje“ (osim pravednog hrvatskog otpora narocito srpskom cetnikovanju) apsurdno. … Takodjer, tako taj isti „Zapad“ ni nama Hrvatima nije nikada htio vratiti BAREM/cak ni ono sto zovemo „Turska Hrvatska“ – zasto bi onda ovo sa Kosovom bilo tako veliko cudo? Drug Tito i njegovi komunisti su, izgleda, slucajno nabasali na pravo rjesenje za sve: „bratstvo i jedinstvo“ koje su strane sile zbog socijalizma i zbog potrebe za novim trzistima razbile ponajvise uz pomoc agresivnog srpskog nacionalizma. A na kraju su, evo, i cetnike preveli „zedne preko vode“.
… | LoLa-zg | 25.2.2008 00:52:48
kaže gospođa da se srbija nikada neće smiriti , prema tome svi iz bivše sfrj smo bili u pravu kada smo željeli svoje slobodne države. oni neka budu nemirni koliko god žele u svojoj državi koju su i nehtijući dobili.neka se kolju međusobno kad im je već do klanja.sada se čude što su amerikanci spasili albance.izbrisano
idler | chillix | 23.2.2008 22:35:01
don’t take it too personal…ne treba nama tvoje žaljenje (vi bi rekli: niste ni zaslužili), ne, samo nek se vidi cela istina…A videće se, možda ne odmah…Svi zločini i nepravde će jednom izaći na videlo…A nama (vama) bi bolje bilo da budemo spremni da ih osudimo! Svi moji punti kad se zbroje…
Čiriličari…. | idler | 23.2.2008 22:26:01
…iako sam od prvog trenutka protiv njihove samostalnosti nimalo mi vas nije žao! Nije zbog zapaljenog veleposlanstva iako ih mi niti nismo priznali, nije niti zbog ove gospođe Ljubice koja odmah gleda prema Hrvatskoj, nije niti zbog „starog milicajca“ koji ih je ubio „samo“ 17, a žao mu je što nije još…itd. Možda jednom u dalekoj budućnosti shvatite razloge zašto smo i mi bili toliko „rezolutni“ 90-ih kad ste vi u pitanju !!!
Komentari