Prije nešto više od mjesec dana Stradivarijeva violina „The Hammer“ (nazvana tako po Christianu Hammeru, jednom od prijašnjih vlasnika, kolekcionaru iz 19. stoljeća) prodana je na dražbi u njujorškoj aukcijskoj kući Christie’s za nešto više od 3,5 milijuna dolara. To je najveća do sada cijena postignuta na aukcijama za violinu, odnosno neki glazbeni instrument uopće. Prijašnji rekord trajao je tek nešto više od godinu dana nakon što je u travnju 2005., također posredstvom kuće Christie’s, jedna druga Stradivarijeva violina, pod nadimkom „The Lady Tennant“, prodana za 2,03 milijuna dolara.
U oba slučaja riječ je glazbalima Antonija Stradivarija, najpoznatijeg i najslavnijeg predstavnika jedne od najuglednijih obitelji graditelja glazbala iz grada Cremone u sjevernoj Italiji. Smatra se da je izgradio nešto više od tisuću glazbala, od kojih danas postoji još oko šest stotina primjeraka. No, ta se brojka odnosi na sva žičana glazbala koja su Stradivarijevi proizvodili, uključujući i violončela, viole i gitare. Ipak, najskupocjenije su violine, osobito one nastale u takozvanom zlatnom razdoblju Antonija Stradivarija, od 1700. do 1720. godine.
Izvan aukcijskih kuća te violine vrijede još i više, jer u izravnim pogodbama i transakcijama za njih su već isplaćivane i svote veće od pet milijuna dolara. Prošle su godine, primjerice, porezne vlasti Velike Britanije na 6,7 milijuna američkih dolara procijenile vrijednost jedne od najočuvanijih Stradivarijevih violina, poznate kao Viottijev Stradivari.
Nazvana je tako po Giovanniju Battisti Viottiju, velikom violinistu druge polovice 18. i početka 19. stoljeća, koji je svirajući po europskim metropolama bio jedan od prvih koji je na Stradivarijeva glazbala skrenuo pažnju ne samo glazbenika, nego i kolekcionara, bankara, ulagača i mešetara. Anonimni današnji vlasnici te violine pristali su da za spomenutu svotu (od koje je njima trebalo pripasti 4 milijuna dolara, a ostalo biti uplaćeno državi na ime poreznih dugova) tu violinu predaju Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu kako bi dragocjeno glazbalo ostalo u zemlji. Pri tome su čak stekli i pravo da ih se smatra rodoljubima, jer prema ocjenama stručnjaka na otvorenom bi tržištu ta violina postigla znatno veću cijenu.
Već je krajem 19. stoljeća njemački glazbeni kritičar Arnold Ehrlich zabilježio kako „svako malo u novinama iskrsne priča o tome kako je ova ili ona violina prodana za običnom čovjeku nezamislivu svotu“. U njegovo vrijeme to je značilo otprilike današnjih 6-7 tisuća eura. Signal za utrku, odnosno pravo divljanje cijena violina u novije vrijeme, dala je prodaja Stradivarijeve violine „Lady Blunt“ 1971. u aukcijskoj kući Sotheby’s za 200 tisuća dolara. Već 1998., konkurentski Christie’s je za Stradivarija koji je nekada bio vlasništvo velikog violinista Rudolpha Kreutzera postigao cijenu do 1,5 milijun dolara. Uz bok Stradivarijevih, na tržištu stoje i violine Giuseppea Guarnerija. Tako je jedna od Guarnerijevih violina iz zbirke Yehudija Menuhina nakon smrti tog velikog violinista prodana navodno za 6 milijuna dolara.
Tržište glazbala, kao i svako drugo na kojem veliki iznosu bude demone pohlepe i želje za brzim bogaćenjem, privuklo je već u 19. stoljeću i mnoge prevarante, falsifikatore, beskrupulozne mešetare i krijumčare. Takvih je bilo i na našim prostorima, o čemu svjedoče danas tek žalosni ostaci Alborghettijeve zbirke u vlasništvu krčke biskupije u kojoj je nekada, navodno, bilo i nekoliko Stradivarija. U tom se poslu bogati i samo nekoliko svjetskih stručnjaka koji su tijekom godina izborili monopol za izdavanje certifikata o autentičnosti. No, u svakoj sredini uvijek se nađe i čitava četa stručnjaka i „stručnjaka“, pa ne treba uopće sumnjati da će i splitska obitelj o svom Stradivariju čuti mnogo različitih teorija, mišljenja i ocjena.
Pravi poslovi, pak, baš kao i sastojak laka kojim je Stradivari premazivao svoja glazbala, i dalje će ostajati obavijeni velom tajne. Dovoljno je znati da su kod posljednje, na početku teksta spomenute rekordne cijene jednog Stradivarija, i prodavač i kupac bili i ostali – anonimni.
Komentari