Za tri nedelje ubijeno 25 gej mladića, Amnesti internešenel uputio protest Malikijevoj vladi zbog sumnje da vlasti prećutno podržavaju „lovce na seksualne devijante”.
Za iračke homoseksualce Sadam Husein je bio tiranin, ali su u njegovo vreme imali veće slobode i danas im se čini da je njegov pad najgore što im se dogodilo. Očekivali su dolazak demokratije i veća prava, a doživeli su da strahuju za fizički opstanak, stalno na meti „odreda smrti” koji deluju uz javno ohrabrenje verskih vođa i prećutnu podršku vlasti.
Iako je, po podacima iračke LBGT zajednice koja deluje iz Londona, za poslednje tri nedelje u Iraku ubijeno 25 homoseksualca, a od početka godine 63, niko zbog toga nije uhapšen, a ima nagoveštaja da iza pojedinih ubistava stoji policija.
Tela četvorice mladića pronađena su pre tri nedelje u Sadr sitiju, delu Bagdada koji kontrolišu ultrakonzervativni militantni šiiti. Žrtvama je na grudima stajao papir na kojem je na arapskom pisalo „perverznjak”.
Šest dana kasnije pronađena su na istom mestu još dva tela. Tada je jedan neimenovani zvaničnik rekao Rojtersu: „To su bili seksualni devijanti. Njihova plemena ih ubijaju da bi povratili čast porodice.”
U pismu koje je Amnesti internešenel juče poslao iračkom predsedniku Nuriju al Malikiju izražava se protest zbog toga što vlada nije javno osudila ubistva, niti je povela odgovarajuću istragu. Takođe se ukazuje na izjave pojedinih predstavnika policije koji opravdavaju, pa čak i podstiču napade na gejove.
„Indipendent” je objavio priču 26-godišnjeg Hasana, Iračanina koji je pobegao u London pošto su mu partnera ubili policajci. On je govorio o izneverenim očekivanjima iračke gej zajednice da će se posle dolaska američkih snaga sve promeniti.
Kada su po dolasku koalicionih snaga počeli slobodnije da izlaze, našli su se na meti ozloglašene Badr brigade, koja je progonila i nepokrivene žene, prostitutke, kupce i prodavce alkohola, one koji slušaju zapadnjačku muziku…
Feminizirani muškarci za koje je očigledno da su gej prestali su da izlaze iz kuće.
Već 2004. su homoseksualce počeli brutalno da ubijaju na ulici, a naročito pošto je 2006. na sajtu verskog vođe, velikog ajatolaha Alija al Sistanija, objavljena fatva protiv gejova i lezbijki. Uticajni šiitski vođa je tada izjavio da ih „treba ubiti na najsvirepiji način”, pa aktivisti za prava homoseksualaca smatraju Sistanija inspiratorom ovih ubistva. U islamu je homoseksualnost greh.
„Verujemo da je irački establišment krenuo u rat protiv gej zajednice”, kaže za „Independent” Ali Hili, portparol iračke LGBT zajednice koji je izbegao u London, odakle organizuje i vodi sigurne kuće za homoseksualce u Bagdadu.
Prema podacima koje je prošle godine objavio „Njusvik”, od 2003. je u Iraku ubijeno više od 430 gej muškaraca. Predstavnici vlasti s kojima su novinari američkog magazina hteli da razgovaraju nisu hteli da gube vreme na ovu temu.
U opširnom članku na Vikipediji o problemima gej zajednice u Iraku piše da je homoseksualnost bila dozvoljena za vreme Sadama Huseina sve do kraja 2001, kada je pod pritiskom konzervativnih verskih krugova sodomija postala krivično delo sa predviđenom kaznom zatvora i smrtnom kaznom a za ponovljene prekršaje.
Taj zakon je zajedno sa ostalima ukinuo šef američke civilne uprave Pol Bremer, ali homoseksualnost je ostala tabu, a problemi gej zajednice sve veći.
Nikakve koristi nisu imali kada bi se za pomoć obratili američkim vojnicima. Nailazili su samo na podsmeh, prezir ili ravnodušnost.
Mnogi verovatno nisu ni znali da je to i u „oslobodilačkoj” armiji tema o kojoj se ne govori. Prema zakonu koji je Bil Klinton potpisao čim je stupio na vlast 1993, nadređeni ne smeju da pitaju vojnike za seksualnu orijentaciju, a oni ne smeju javno da se izjašnjavaju o tome. Ako se za gej opredeljenje ipak sazna, sleduje otpust iz službe.
Barak Obama je najavio da će taj zakon biti ukinut, ali ne u skorije vreme.
J. K.
Komentari