U povodu zadnjeg medijskog istupa karizmatika Zlatka Sudca, razgovarali smo s teolozima, psiholozima, sociolozima religije i stručnjacima za PR: je li posrijedi iskreno svjedočenje ili samo propagandni trik medijske mašinerije koja stoji iza njega
U posljednjih je godinu dana Zlatko Sudac (39) ušao u novu fazu svoga pastoralnog djelovanja, ako se ono tako može uopće nazvati, čiji je vrhunac, bez sumnje, veliki intervju koji je ovoga tjedna dao Večernjem listu. Zlatko Sudac, ako je suditi po njegovu djelovanju, sve manje nastupa kao svećenik – ili barem ono što šira javnost percipira kao svećenika (skromnog duhovnika koji ne ističe sebe), a sve je više svjetovni čovjek koji preuzima retoriku javne ličnosti, političara, pa čak i pop-zvijezde, a ponekad je naprosto – poduzetnik. Njegov svećenički status počeo je postajati sve nejasniji – ne služi više mise niti održava duhovne seminare. U posljednjih 12 mjeseci Sudac je, uključivanjem u predizbornu kampanju Milana Bandića, prilično jasno izrazio svoj politički stav, iako ga, realno, nije skrivao ni ranije, govoreći javno kako smatra da je general Ante Gotovina nevin.
Prije dvije godine osnovao je privatnu tvrtku “Joshua”, koja je lani ostvarila 2,9 milijuna kuna prometa i 1,4 milijuna kuna dobiti, a kojoj je primarni cilj, prema Sudčevim riječima, prikupiti novac za izgradnju duhovnog centra Milosrdnog Isusa, svojevrsne katedrale ljubavi, kako je on naziva.
Ove je godine pokrenuo i internetski portal, a najavio je i pokretanje televizije. Zlatko Sudac, očito, više ne “strahuje” od medija. Dapače, površnom promatraču moglo bi se učiniti da je upravo medijima zamijenio oltar, pa se pastvi više ne obraća s propovjedaonice, nego, poput modernog medijskog gurua, koristi sve oblike informiranja, PR usluga i spin-doktore da bi promovirao svoje ideje, uz svesrdnu pomoć tima prijatelja u kojem ima, pored novinara, i bivših političara, i odvjetnika i tjelohranitelja.
Gradi li Zlatko Sudac kult ličnosti? I tko je Zlatko Sudac uopće danas? Možemo li, u skorije vrijeme, očekivati da izađe iz crkve i možda postane političar ili Sudac d.o.o., sa svim svjetovnim manama, kao što su taština, cinizam, koristoljublje, a koje se mogu primijetiti u njegovu diskursu?
Stručnjaci iz različitih područja s kojima smo razgovarali o Zlatku Sudcu slažu se da on danas poprilično odskače od svog nekadašnjeg proročkog, gotovo svetačkog govora na kojem je izgradio imidž. Njegove tvrdnje, poput one iz intervjua Večernjem listu – da ga se godinama sustavno truje, iznenadile su čak i ljude koji ga jako dobro poznaju, čak se smatraju i njegovim prijateljima.
“Od ‘religijskog virtuoza’ Sudac je očito postao ‘virtuoz namicanja novca’. Svi reformatori crkve, od Isusa Krista do Franje Asiškog, bili su siromasi, dok Sudac svoje djelovanje sve više pretvara u poduzeće u kojem postoje ljudi koji vode financije i odvjetničke poslove”, komentira sociolog religije prof. dr. Ivan Markešić s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”.
“Uloga je Crkve da stvara bolje društvo. No, Sudac svojim odnosom prema materijalnome sve više izmiče tom konceptu i čini se da kod njega materijalno počinje prevladavati nad duhovnim. Traži obračun s nekim tko ga je trovao, što je čudno jer on ne živi u nekoj redovničkoj zajednici ili u zatvoru, nego sam organizira svoj život”, govori Markešić kojem nije ni posve jasno čemu svećeniku služe osobni čuvari i od koga ga točno oni trebaju čuvati.
“Žao mi ga je kao pojedinca, kao svećenika, koji je u početku svoga djelovanja nudio nadu da je došlo novo vrijeme, vrijeme proročke i koncilske obnove Katoličke crkve u Hrvatskoj. I dalje smatram da je on to u stanju činiti kao svećenik i duhovnik, jer za to ima golemog potencijala. Međutim, ako propovijedanjem i vlastitim življenjem želi svjedočiti nauk koncilske i proročke Crkve, onda mu ovakav sukob s Crkvom nije potreban, jer obnova Crkve se u povijesti događala uvijek iznutra, a on se ovime sam isključuje iz jednoga, za naše društvo prijeko potrebnog projekta unutarnje obnove Crkve!”, zaključuje Markešić.
Hrvoje Cirkvenec, glavni urednik najčitanijeg vjerskog portala Križ života, koji na dan ima između 4000 i 5000 posjeta, smatra kako dio odluka o javnim istupima Sudac donosi sam, no i kako je u mnogima izmanipuliran. Od koga? “Ponekad biskupi ne smiju nešto reći, pa onda to kaže Sudac, ili ga se pak pušta da javnosti prenosi određene poruke koje su dobre za Crkvu. Realno, on je među deklarativnim vjernicima mnogo popularniji od kardinala Bozanića”, smatra Cirkvenec. Kako se to u uklapa u stav prisutan u javnosti prema kojem Crkva zapravo Sudca pokušava “zauzdati” i smanjiti njegov javni rad?
“Mnogo puta se najavljivalo da će se Sudac povući u izolaciju i tišinu, no ta je namjera bivala prekinuta. Sudac definitivno zastupa jednu struju u vrhu Katoličke crkve i rekao bih da je to ona koja je opsjednuta prošlošću i komunizmom, koja se ne snalazi najbolje u sekularnom društvu i koja više ne može koristiti stari koncept – borbe protiv države. Ne može reći da Hrvatska kao država ne valja”, objašnjava Cirkvenec. Ta je struja u Crkvi, nastavlja, nezadovoljna time što je predsjednik države agnostik, nezadovoljna je što SDP dobro kotira, a nezadovoljna je i nekim postupcima HDZ-a koji ga ne sluša, primjerice kad je u pitanju zabrana rada nedjeljom.
“Nikako se ne može reći da Crkva suzbija njegov rad ili da je, na neki način, izopćen iz Crkve. Sudac slikari, Sudac kipari, o njemu se snimaju filmovi… On se zapravo ponaša kao pop-zvijezda, poput Severine ili neke manekenke. To što on čini više nije pastoralni rad; on ulaže u vlastiti brand. Uvijek sebe stavlja u prvi plan. Jest da sliči Isusu Kristu, ali on je i dalje samo Zlatko Sudac”, komentira Cirkvenec.
Splitska psihologinja Mirjana Nazor iz Sudčeva posljednjeg medijskog istupa zaključuje da je on u sve očitijem raskoraku između svojih duhovnih, plemenitih i korisnih ideja i, na drugoj strani, novca. “Njegov poduzetnički duh ima smisla ako će novac potrošiti da pomogne gladnima, golima i bosima. Nije sramota biti bogat, nego je sramota bogatstvo ne podijeliti s drugima. Sudac ima sve karakteristike lidera, ali je pitanje hoće li tu svoju kvalitetu usmjeriti prema općem dobru ili vlastitom uzdizanju”, govori prof. Nazor. Ona kod Sudca primjećuje i raskorak između njegove želja da podsjeća na Isusa Krista i skupe odjeće koju nosi, čime pokazuje da je zapravo veliki šminker što je daleko od iskonske kršćanske jednostavnosti i skromnosti.
Sociolog s Pravnog fakulteta u Splitu mr. sc. Zoran Malenica također vrlo upitnim smatra ciljeve za koje Sudac koristi svoju karizmu koja je, sama po sebi, po njemu neupitna jer je svojim sugestivnim nastupima uspio privući ljude. U svojoj ocjeni ide i korak dalje pa kaže da ne isključuje ni mogućnost da Sudac uskoro napusti crkvu i pojavi se u ulozi političara.
“Njegov je diskurs danas više politički nego duhovan. Politici se približio i kad je na zadnjim predsjedničkim izborima podržao kandidata Milana Bandića. Kao svoje suradnike Sudac spominje ljude koji su vezani uz jednu političku opciju i izgleda da kroz njega promoviraju svoje političke ideje. Vjerojatno su ga izmanipulirali jer se dosta promijenio. Odmaknuo se od religijskog prema širem društvenom diskursu i veliko je pitanje gdje će ga to odvesti. Nije loše malo prodrmati crkvenu hijerarhiju, ali bojim se da bi u tom sukobu Sudac mogao izvući deblji kraj”, govori Malenica. Dodaje kako se u posljednjem intervjuu Sudac odmaknuo od duhovnih i približio poduzetničkim temama.
Pitanje je li Zlatko Sudac izmanipuliran od ljudi koje je naivno prihvatio kao svoje suradnike, posebno je zaintrigiralo i ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, teologa prof. dr. Mladena Parlova. On prije svega ističe “kako je Zlatko Sudac iskren čovjek koji duboko proživljava svoju vjeru i svećeništvo, ali ujedno je i institucija, karizmatik”.
“Postoje, međutim, skupine koje manipuliraju Zlatkom Sudcem i koji u zadnje vrijeme ulazi u projekte koji očito baš nisu njegov izbor. Sudac je u duši veliko naivno dijete koje ljudi u njegovoj blizini često ne savjetuju dobro“, kaže Parlov koji je ostao šokiran Sudčevom tvrdnjom da su ga godinama trovali. “To nema veze sa zdravim razumom”, komentira splitski teolog.
Većina hrvatskih teologa, kao i Parlov, veoma je kritična prema Sudčevu javnom radu. Zvonimir Bono Šagi smatra da crkva mora biti oprezna prema čudotvorcima i iscjeliteljima u svojim redovima te da bi biskupi morali oštrije upozoriti i Sudca i neke druge svećenike da nije poželjno posebno isticanje sebe kroz medije.
“Vjerujem da je Sudac dobronamjeran, ali previše ističe samoga sebe, umjesto da se pritaji. Kada je Isus činio čudesa tražio je od ljudi da o tome ne govore. Važno je što netko čini, a ne što govori. Ako Sudac želi biti poslovan čovjek, neka bude, ali neka to čini samozatajno. Neka ljudima pomaže svojim dobrim djelima i neka o sebi prestane pričati po novinama. Svećenik je sluga Božji i pritom običan čovjek, a ne čovjek s čudesnim autoritetom”, govori teolog Bono Šagi. Don Ivan Grubišić smatra kako se jasno vidi da Sudac želi, pošto-poto, ostati prisutan u javnosti. “Znam ljude koji su bili na njegovim seminarima i koji su nakon njih osjetili olakšanje, ali bi im se stari problemi vratili već nakon nekoliko dana, kad bi se vratili u svakodnevicu. Sudac, dakle, može sugestivno djelovati na psihički labilne osobe, ali njegove propovijedi teško mogu imati većeg odjeka u urbanim sredinama. No, mislim da nije psihički dovoljno jak da se nosi s javnošću. Nisam siguran da će iz ovog košmara izaći kao pobjednik”, kazao nam je Grubišić.
Povjesničarka Crkve dr. Anna Maria Grünfelder veoma je kritična prema liku i djelu Zlatka Sudca. “Pratim velečasnog Sudca otkako su se pojavile glasine o njegovu karizmatičkom pozivu, dakle od 1998. Prvi put sam ga vidjela u katedrali u Vrbniku, dok je bio mladi kapelan, i već tada mi je upala u oči njegova karakteristična fizionomija. Odmah sam imala dojam da je od mladih dana vjerovao da mu je povjereno posebno poslanje, da se htio isticati posebnom duhovnošću, iako sam od njegovih kolega u sjemeništu u Rijeci čula da se ničim posebno nije isticao, pa čak ni posebnom duhovnošću. Prateći njegov uspon, rekla bih da su njega karizmatikom učinili drugi, uglavnom njegove obožavateljice, časne sestre kojima je prvi put propovijedao i držao duhovne vježbe, kao i vjernice. Ta kombinacija njihova strahopoštovanja i njegovo uvjerenje da je rođen za nešto posebno – sve je to sudjelovalo u kreiranju karizmatika”, iznosi mišljenje dr. Grünfelder. Kad se takav proces pokrene, on ima svoju posebnu dinamiku, dodaje. Vjernički puk voli i želi vidjeti posebne ljude, očekuje čudotvorne osobe i čudotvorne pojave i vjeruju u čudotvornu moć.
“To je vjernička naivnost koja proizlazi iz prešutnog dogovora vjernikovih očekivanja i htijenja onoga na koga se ta očekivanja projiciraju. Tako se razvija vjera u nadnaravne snage i tako je Sudac postao objekt obožavanja”, komentira.
Smatra kako se za Sudca, kao karizmatika i čudotvorca, otvorio prostor jer prosječan svećenik danas više ne može udovoljiti svim prohtjevima za duhovnošću, s obzirom na to da se lomi između praktičnih zadataka i poriva za duhovnošću. “Što je pomanjakanje svećeničkih zvanja veće, to će ljudi sve više tražiti pravu duhovnost u takvim stranputicama, u takvim graničnim fenomenima”, smatra ona.
Anna Maria Grünfelder ne vjeruje da je Sudac karizmatik u pravom smislu riječi, da ima neku posebnu poruku. “Njegove su poruke veoma plitke”, kaže. Ne misli da se u njegovom ponašanju u zadnjih godinu dana dogodio neki dramatični preokret. “Bilo je predvidljivo da će se tako nešto dogoditi. Da će napraviti zaokret od striktno svećeničkog poziva prema javnom djelovanju. On nema fantastičnu moć i duhovnu snagu, to sam se sama uvjerila. Da bi ispunio sva ta očekivanja puka, on sve više srlja u plitke i profane vode. Mislim da se prepustio snagama koje su ga komercijalizirale”, kaže. Mislite li da na njega utječu drugi ljudi, pitali smo dr. Grünfelder. “Da, mislim da na njega utječu drugi ljudi.”
I stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan odlučno tvrdi da iza Zlatka Sudca stoji veoma promišljen marketing, utemeljen na stalnom izazivanju skandala. Poruka koju time želi poslati glasi – ja sam mučenik!
“Sudac se želi prikazati žrtvom, a svoje optužbe ne može dokazati. Činjenica je da se posvetio biznisu. On bi trebao biti asket, mučenik i dobrotvor koji radi za dobrobit ljudi i s ponosom nosi Isusove rane. Međutim, stvorio je unosnu industriju koja se temelji na stalnom sukobu s Crkvom. Crkva mu pristupa konzervativno i prema njemu se odnosi pasivno, slično kao i prema fenomenu Međugorja, a njemu to daje priliku da stalno izaziva skandale. Po tome se ni najmanje ne razlikuje od pjevača Marka Perkovića Thompsona. Njih dvojica imaju i sličnu publiku. Kada mu zabrane nastup u pulskoj areni, Thompsonu raste popularnost. Kada Sudcu Crkva kaže da se povuče, on učini upravo suprotno. Što je u većem sukobu s Crkvom, on raste u očima svojih sljedbenika“, tvrdi Macan. Prema njegovim riječima, Sudac je potrošio dosadašnji model privlačenja pozornosti “hodanjem po vodi”, pa sada nastoji skandalizirati plasiranjem u javnost teorije zavjere koja je u svakom slučaju više svjetovna nego duhovna.
Oglašavanje u medijima, smatra Macan, svećeniku propovjedniku nije potrebno. Kao pozitivne primjere i suprotnost Sudcu, uzima fra Zvjezdana Linića i fra Bonaventuru Dudu, koji su doista duhovni ljudi kod kojih drugi ljudi pronalaze mir.
U Sudčevim poduzetničkim projektima sociolog Slaven Letica ne vidi ništa loše jer su, obrazlaže, i Isusovi prvi sljedbenici bili ribari, obrtnici, težaci…
“Sudac je kreativna destrukcija unutar Crkvene rutine. On želi sagraditi centar za pomoć najugroženijima i time ostaje na tragu svoga poslanja da pomaže ljudima. Među klerom je prisutna ljubomora prema karizmaticima pa tako i prema Sudcu kojem na propovijed dolazi i 50.000 ljudi”, kaže Letica koji je kroz osobne kontakte Sudca doživio kao veoma simpatičnog čovjeka. Ne vidi ništa loše ni u njegovoj strategiji odnosa s javnošću.
“Skeptičan sam prema tezi o karizmatičnim ljudima jer se karizme proizvode. Ima smisla da netko pomoću dobrog PR-a učvršćuje karizmu, ako u konačnici na taj način pomaže drugim ljudima”, objašnjava Letica čija se kolumna pod egidom “Glas slobodne Hrvatske” objavljuje na Sudčevu internetskom portalu.
Neobično pomirljivim tonom o Sudcu danas govori i Adalbert Rebić koji je nekad bio njegov kritičar. Rebić tvrdi da je, u odnosu na svoje dosadašnje istupe, Sudac postao zreliji, skromniji pa čak i svetiji. Pozitivnim pomakom smatra i Sudčevu spremnost na dijalog s biskupima, iz čega se vidi da je Sudac zapravo pomirljiva osoba.
“Jedino mi se nevjerojatnom čini njegova priča o trovanju. To vjerojatno ima veze s lijekovima koje je morao uzimati i koji su utjecali na promjene u njegovoj krvnoj slici. Ako ima naznaka da ga netko truje, trebao bi to odmah prijaviti policiji”, ističe Rebić koji smatra posve legitimnim da se Sudac kao svećenik bavi poduzetništvom zato što to ne radi zbog osobnog bogaćenja nego da bi mogao pomoći potrebitima.
I psihijatar prof. dr. Miro Jakovljević, koji Zlatka Sudca poznaje već godinama i sudjelovao je kao sugovornik u filmu koji je o njemu snimio Jakov Sedlar, smatra kako se kod karizmatika nije dogodila dramatična promjena.
“Poznajem ga prilično dobro, a s obzirom na to da ga znam godinama, ne mogu reći da se dogodila neka dramatična promjena u njegovu ponašanju. Meni se ta promjena odvijala postupno. Ljudi sazrijevaju, pa i u tom smislu dolazi do određenih promjena, a on u svakom slučaju nije uobičajen svećenik, u njemu ima nešto karizmatsko, pa ljudi to doživljavaju na različite načine”, kaže prof. Jakovljević. Dodaje kako bi Sudac, prije 30 godina, vjerojatno bio neobičan, ali danas je blizak nekom općem društvenom trendu, pa se zato, primjerice, oblači u skladu s modnim trendovima i na taj način želi biti blizak ljudima, posebno mladima, što mu mnogi ljudi zamjeraju. Naravno, njegova odjeća odaje i dio njegove osobnosti.
“Zlatko Sudac se mijenja, to je dio njegova sazrijevanja u ljudskom i profesionalnom smislu. Drugi dio je povezan s nekim društvenim procesima, u smislu toga da su ljudi i u funkciji vremena, pa su uključeni u neke aktivnosti jer se one naprosto događaju. Zlatko je zamislio veliki projekt koji nije lako provesti u život. U njemu trebaju sudjelovati različite strukture, pa se vjerojatno i tu neke stvari zaoštravaju. U svakom slučaju, mislim da on želi djelovati unutar crkve i da djeluje unutar crkve, a kao i svaki drugi čovjek i one ponekad napravi pogreške. Ali greške su tu da učimo i kroz njih se također sazrijeva”, kaže profesor.
Smatra kako djelovanje Zlatka Sudca nije ispolitizirano, premda neki to pokušavaju iskoristiti u neke političke svrhe. Njegova politika je pomaganje ljudima, bez obzira na njihovu političku orijentaciju. “Uvjeren sam da bi Sudac, da ga je nazvao Ivo Jospipović i zamolio za pomoć, pristao sudjelovati u njegovoj kampanji na jednak način na koji je sudjelovao u Bandićevoj. Kod Zlatka nema politizacije, ali da ima ljudi koji su mu više ili manje simpatični u politici, to je sigurno. Drugi ga naprosto nizu pozvali”, kaže.
Prof. Jakovljević Sudca doživljava kao osobu koja voli pomagati ljudima i mnogi su posvjedočili da im je on pomogao. “Njegov učinak na druge ovisi i o vjerovanju drugih ljudi o njemu”, zaključuje. (Tanja Tolić i Boris Orešić)
Globus
Komentari