sreda | Četvrtak, 21 Maj 2009. 15:29h
Ja sam bivsi narkoman, izlecen, zalecen, kako hocete…ali ne batinama i mucenjem, vec uz punu podrsku porodice i lekara, psihijatara. Bila sam u izolaciji godinu i po, totalno iskljucena od spoljasnjeg sveta. I mene su vodili u manastir, ali me svestena lica nisu tukla ni korila, vec samnom razgovarala kao sa normalnim covekom, mada sam bila daleko od normalne. Pricali smo o Bogu, o smislu zivota, postojanja…a ja sam plakala, kajala se…Fizicka kriza je mila majka u odnosu na ono sto posle toga dolazi, a to je bezgranicna praznina, bezvoljnost, jad, beda…Tada je narkoman najranjiviji. I zato znam sta je pravi, a sta pogresan pristup. Bila sam u kucnom pritvoru, ali me niko nije tukao, vec su se trudili da mi skrenu misli na pozitivnu stranu…Nije bitno samo izleciti/zaleciti narkomana, vec od njega stvoriti normalnog coveka, a ne nekoga ko ce doveka nositi toliko bolne traume…jer i ovako traume su velike…
#1 by plastikajezakon on maj 29th, 2009
Poslanici donjeg doma nemačkog parlamenta odobrili su da se omogući prepisivanje sintetičkog heroina dugogodišnjim zavisnicima od te droge kojima druga terapija ne pomaže.
Ta mera se odnosi samo na narkomane starije od 23 godine koji su zavisnici najmanje pet godina i dva puta su se neuspešno lečili.
Poslanici su rekli da je probni, pilot-program, sproveden u sedam nemačkih gradova, pokazao da je kontrolisano prepisivanje sisntetickog heroina – diamorfina, u odobrenim ustanovama, pomogao zavisnicima na koje nije delovao metadon.
Švajcarska već dugo ima tu praksu, a odato joj je priznanje za smanjenje kriminala u vezi sa drogom i poboljšanje zdravlja narkomana.