O korijenima Bilderberg Grupe govorio je američki senator Jacob Javits 1964. godine. Njegov izvještaj se može naći u Kongresnoj biblioteci. U njemu, ovaj povremeni član Bilderberga kaže: „Zemlje Zapadnog Svijeta su, tokom perioda hladnog rata, osjećale potrebu za usku suradnju da bi se zaštitili od komunističke opasnosti.“ Ova „suradnja“ sa fokusirala na ključni cilj: osigurati da SAD, Kanada i Zapadna Evropa zadrže globalnu kontrolu nad preostalim dijelom svijeta.
U svibnju 1954. održan je prvi zvanični sastanak Bilderberg Grupe koja je svoje ime dobila po hotelu Bilderberg u Holandiji. Ime ipak nije slučajno izabrano. Bil ili Bel je drevno feničansko bozanstvo – Sunce (primarni simbol svih elitističkih grupa).
Prvim sastankom je rukovodio holandski princ Bernhardt, bivši nacistički SS oficir, koji se udomio u holandskoj kraljevskoj familiji. Princ je predsjedavao Bilderberg sastancima sve do 1976. godine.
Za tu ulogu ga je pripremio kolosalni evropski manipulator, financijski mastermind, lord Victor Rothschild. I kao što je David Rockefeller vukao poteze iz sjene u Americi, tako je i Rotschild rukovodio evropskim poslovima.
Bilderberg Grupa ima Stalni Komitet od 39 osoba koje se ne biraju već postavljaju. To je uže jezgro, donosioci odluka. Njihova uloga je da prenose ideje osobama koje pozivaju na godišnjoj bazi. Pozvanih osamdesetak osoba se mijenjaju svake godine, kao i lokacija sastanaka.
Među 39-oricom su i lord Carrington, Giovanni Agnelli (FIAT), Rockefeller (Chase Manhattan Bank), Peter Jankovič (bivski austrijski ministar), Vernon Jordan (Klintonov pajdaš), Kissinger… Uz njih su i vodeći ljudi korporacija kao ABB, United Steel (SAD), Deutsche Bank, World Bank, ministri, ambasadori, profesori…
Ova Grupa se često naziva i „Nevidljiva svjetska Vlada“. S razlogom.
Izmedju 15-18 svibnja 2003. Bilderbergi su se sastali u historijskoj Trianon Palači u Versaju (Francuska), ponovo bez ikakve pompe. Brojne snage osiguranja i značajan broj francuskih vojnika su uveli vrlo restriktivni režim u široj okolini Palače ne dozvoljavajući slobodno kretanje niti stanovnicima tog dijela grada. Na ponovljene upite o razlozima restrikcija zadovoljavajući odgovor im nikada nije dat. U štampi nije bilo riječi ni o kakvom sastanku na vrhu.
Sastankom je rukovodio Etienne Davignon koji je palicu preuzeo iz ruku lorda Petera Carringtona koji je, opet, na tom mjestu zamijenio bivšeg nacističkog oficira, holandskog princa Bernarda (nakon što se ovaj povukao zbog učešća u skandalu Lockheed).
Carrington, bivši britanski ministar, je rodbinski vezan za najmoćniju evropsku familiju Rothschild putem braka. Bio je i na čelu NATO-a. I još uvijek je na čelu britanskog Kraljevskog instituta za vanjsku politiku. I jedan je od onih koji je sprovodio u plan smjenu britanskog premijera (i svog ranijeg “šefa”) Margaret Tacher, jer se, svojevremeno, odupirala stvaranju ujedinjene Evrope
Iz Carringtonovih ruku, predsjedanje sastancima Bilderberg Grupe, prešlo je, dakle, (od Sintre, Portugal) u ruke Belgijanca Viscount Etienne Davignona. Ime zvuči nepoznato. Ipak, riječ je o vrlo utjecajnoj figuri u evropskim krugovima. Davignon je bio potpredsjednik Evropske komisije (Vlade) tokom 1980-ih. Na čelu je ogromnog bankovnog i energetskog belgijskog kompleksa Societe Generale de Belgique. Predsjedava tajnim „Okruglim Stolom Industrijalaca Evrope“, koji formulira politiku koju provodi Evropska Unija. Davignon je jedan od osnivača Monetarne Unije Evrope (AMUE). Član je Rockfellerove Trilateralne Komisije.
Primjer prvi:
Godine 1993, tadašnji predstavnik za štampu britanske Laburističke partije, stanoviti Tony Blair, pozvan je na sastanak Bilderberg Grupe u grčkom ljetovalištu Vouliagmentu. Godinu dana kasnije slijedi iznenadna smrt dotadašnjeg lidera stranke John Smitha. Serija skandala i konflikata uništava kredibilitet „konkurentne“ Konzervativne partije i njenog lidera John Mayora. Blair postaje novim britanskim premijerom u ubjedljivoj pobjedi 1997.
Blairov Bilderberg savjetnik bio je Gordon Brown. Njihova prva ekonomska odluka bila je da predaju upravljanje kamatnim stopama iz ruku Vlade u ruke Bank of England (koliko se sjećam onih jutarnjih vijesti BBC-a, to se desilo samo dva dana nakon što je Blair preuzeo upravljanje Kabinetom). Brown je zamijenio dotadašnjeg konzervativca Kenneth Clarka. Koji je, gle slučajnosti, takođe jedan od Bilderbergera. Isto kao i Mayor.
I šta se dešava? Prividna demokracija je na djelu. Jedna partija zamjenjuje drugu na vlasti. Narod je sretan, jer misli da ima izbor. A u stvari jednopartijske države su na djelu. Uzgred, Brown i Blair su bili ponovo na sastanku Bilderberg Grupe 1998. u Škotskoj.
Primjer drugi:
David Rockefeller je 1991. godine pozvao dotad relativno nepoznatog guvernera države Arkansas na sastanak Bilderberga u Baden-Badenu, u Njemačkoj. Slijedeće godine, guverner Clinton je postao predsjednik Clinton.
Primjer treći:
Mreža centralnih banaka je pod neposrednim utjecajem grupa kao Bilderberg. Glava američke Banke federalnih rezervi, Alan Greenspan je Bilderberg (ujedno i član TC i CFR). Njegov prethodnik Paul Walker takođe (TC, CFR I Bil). Njihov britanski kolega Sir Gordon Richardson isto tako… Njemačka centralna Banka, Svjetska Banka… i lista ide dalje.
Američko i svjetsko tržište akcija se trese prije nego što se Greenspan obrati sa odlukom o visini kamatnih stopa. I njegove izjave, svaki put, određuju tok kojim će se ekonomije kretati. Akcije skaču ili padaju. Istog dana.
Međutim, glavni igrači, ne samo da unaprijed znaju šta će se odlučiti… oni donose odluke. Treba pratiti investicione korake glavnih korporacija, banaka i osiguravajućih kompanija prije nego što se Greenspan obrati javnosti. Jer one, svaki put, masovno prodaju ili kupuju akcije. (Doduše, tu postoji mala zvrčka: financijska carstva Rothschildsa i Rockfellera su tako razgranata, da im mali igrači teško mogu ući u trag.)
Primjer četvrti:
Navodni financijski „odmetnik“, George Soros (takođe Bilderberg), svojevremeno je napao švedsku valutu. Uzaludno ju je tadašnji švedski premijer Carl Bildt (Bilderberg) pokušao „braniti“. Rezultat? Kod većine građana se javio strah da zemlja ostaje van integracija, na financijskoj vjetrometini. I, Švedska se ubrzo našla u Evropskoj Uniji. Pod zajedničkom kapom.
Primjer peti:
NATO-ov napad na Jugoslaviju radi zaustavljanja masakra nad Albancima na Kosovu bio je dio mnogo šireg plana, prema izjavama službenika američkog Ministarstva vanjskih poslova. „Bilo je važno za Bilderbergov cilj, stvaranje novog svjetskog poretka, da NATO izađe iz svojih vlastitih limita… Od odbrambenog karaktera… sa bombardiranjem Kosova i Srbije… stvoren je presedan. NATO sada može ići bilo gdje… I tako postati svjetskom armijom.“ (James Tucker, „Spotlight“)
Primjer šesti:
Prema izjavi jednog od učesnika sastanka u Baden-Badenu, 1991. iz zdravice Rockfellera:
„…Zahvalni smo Washington Postu, New York Timesu, Timeu i ostalim velikim publikacijama i medijima čiji su vlasnici učestvovali na našim sastancima tokom proteklih 40 godina… i očuvali obećanja o diskreciji. Bez toga bi nam bilo gotovo nemoguće raditi na našem Planu za Svijet…“
Primjer sedmi:
Bilderberg ništa ne prepušta slučaju. Od doba Nixonovog predsjednikovanja, svi američki budući predsjednici i njihovi suparnici u izbornoj utrci, bili su članovi Bilderberga i/ili Trilateralne Komisije. Rezultati utrka sa samo dva grla u završnici, uvijek su bili kontrolirani. Ako si vlasnik oba konja, ne možeš izgubiti.
Komentari