Nobelovac koji je otkrio strukturu DNK zbog svojih je kontroverznih izjava u mirovinu otišao kao posramljeni znanstvenik
Kada netko poput Jamesa Watsona sa 25 godina dođe do najvećeg otkrića u biologiji 20. stoljeća, onda se može očekivati da će se iz znanosti povući na dostojanstven način i uz velike počasti.
No, legendarni Watson, po nekima uz Stephena Hawkinga najveća ikona današnje znanosti, u četvrtak je otišao u mirovinu bez počasti, posramljen i pod pritiskom velikog skandala koji je izazvao izjavom da su “crnci manje inteligentni nego bijelci”.
Prije ekspresnog odlaska u mirovinu, nobelovac Watson suspendiran je u Cold Spring Harbor Laboratoryju na Long Islandu u kojem je radio gotovo 40 godina te bio najzaslužniji za njegovu pretvorbu od malog instituta u jednu od najvećih svjetskih istraživačkih i obrazovnih ustanova. Istodobno, pet uglednih britanskih institucija, uključujući sveučilišta Cambridge i Oxford te Science Museum, otkazalo je gostoprimstvo slavnome znanstveniku koji je u Veliku Britaniju stigao da bi predstavio svoju novu knjigu “Avoiding Boring People”.
Watson nikada nije krio očaj zbog Rufusove mentalne bolesti. Izjavio je da je toliko tužan zbog boli koju trpi njegov sin, da bi želio čak i da je njegova žena pobacila dok je bila trudna
Uoči dolaska Watson je dao intervju Sunday Timesu u kojem je istaknuo: “Intimno sam veoma sumoran kada je riječ o perspektivi Afrike jer su naše socijalne politike zasnovane na činjenici da je njihova inteligencija na istoj razini kao naša, a svi testovi pokazuju da to nije istina”. Dodao je i to da je vjerovao da su svi ljudi jednaki, no “svi oni koji su imali crnačke zaposlenike znaju da nije tako”. Naravno, izbio je skandal pa iako se Watson ispričao ustvrdivši da “nema znanstvene osnove za takve tvrdnje”, povratka nije bilo.
“Zločesti dečko svjetske znanosti” rođen je 1928. u Chicagu u obitelji biznismena. Bio je čudo od djeteta pa je već kao 15-godišnjak upisao studij biologije ne bi li zadovoljio strast za promatranjem ptica.
No, nakon stečene diplome, a tijekom rada na doktoratu, mladi se Jim zaintersirao za genetiku pa se 1950. uputio na postdoktorski studij u Dansku da bi se godinu dana poslije našao u Cambridgeu. Ondje je upoznao 12 godina starijeg britanskog fizičara Francisa Cricka, a njih su dvojica u veljači 1953. otkrili strukturu molekule života DNK, famoznu dvostruku uzvojnicu. Za to su otkriće 1962., zajedno s Mauriceom Wilkinsom, dobili Nobelovu nagradu.
Iako su bili odličan tandem, Watson i Crick poslije su se udaljili, a neko vrijeme čak nisu ni razgovarali. Zahladnjenje u njihove odnose unijela je Watsonova knjiga “Dvostruka uzvojnica” u kojoj je mladi i drski genijalac opisao svoju verziju događaja koji su prethodili velikom otkriću. Neosporno briljantni znanstvenik Francis Crick ispao je kao neka sporedna osoba, pričljivi hvalisavac, gotovo čudak.
U knjizi je Watson veoma posprdno govorio i o Rosalind Franklin, tragičnoj znanstvenoj heroini čiji su kristalografski podaci bili glavni dokaz za postojanje dvostruke uzvojnice. No, Rosalind Franklin nije dočekala Nobelovu nagradu jer je 1958. umrla od raka jajnika u 38. godini života. Opisujući Rosalind Franklin kao neprivlačnu ženu koja zapravo nije razumjela što radi, Watson je zaslužio epitet muškog šovinsta koji se poslije više puta opravdavao svojim izjavama poput one da se genetičko inženjerstvo treba iskoristiti kako bi se sve djevojčice rađale lijepe.
Nakon otkrića strukture DNK, Watson je postao profesor na Harvardu, a 1967. prihvatio je direktorsku poziciju u institutu Cold Spring Harbor Laboratory (CSHL) koji će idućih godina pretvoriti u meku molekularne biologije. Raspršen između Harvarda i CSHL-a, Watson se zaljubio u 20 godina mlađu studenticu Elizabeth Lewis s kojom se i oženio. Obitelj je ubrzo postala brojnija za dva člana: Rufusa (37) i Duncana (35).
Još kao malom, u Rufusa su Watsonovi primijetili prve znake autizma. No, u adolescentskoj dobi dječak je prvi put hospitaliziran jer se pokazalo da boluje i od shizofrenije. Bilo je to sredinom osamdesetih godina, baš kada je Watson uvjerovao američke političare u važnost pokretanja tri milijarde dolara vrijednoga projekta “Ljudski genom”. Projekt je pokrenut 1989., a Watson je bio prvi voditelj sve dok se 1992. nije posvađao s vodstvom Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH).
- Rufus nikada nije mogao normalno pohađati školu. Iako je bio bistar, nikada nije mogao napisati test jer nije mogao organizirati svoje misli – ispričao je Watson. Kako se ne može sam brinuti za sebe, Rufus i dalje živi u roditeljskoj kući.
James Watson više je puta javno govorio o tome kako je duboko nesretan zbog Rufusova mentalnog stanja, a 2003., prilikom proslave 50. obljetnice otkrića strukture DNK, izjavio je da je toliko tužan zbog boli koju trpi njegov sin da bi čak želio da je njegova žena pobacila dok je bila trudna.
Watson nikada nije krio da je njegovo rušenje granica u ustaljenim načinima razmišljanja i pristupa znanosti motivirano Rufusovom mentalnom bolešću pa je tako početkom ove godine pristao biti “pokusni kunić”. Naime, kompanija 454 Life Sciences dekodirala je Watsonov genom po cijeni od milijun dolara, a zatim ga javno objavila na internetu.
Ekscentrik, razmažen, ali pristojan
Jamesa Watsona upoznala sam 2003. kada se u Londonu održavala gala proslava 50. obljetnice otkrića strukture DNK. Francis Crick tada je ležao teško bolestan (umro je od raka 2004.) pa je tako Watson bio glavna zvijezda proslave koja je bila upriličena na King’s Collegeu i Royal Societyju. Ponašao se kao razmaženi dječak navikao da bude u središtu pozornosti. Ipak, pokazao je i lijepu gestu jer je, govoreći o danima koji su prethodili velikom otkriću, istaknuo golemu ulogu R. Franklin. – Bila je inteligentna žena, a iako smrtno bolesna, nije se ni na što žalila, nego je radila sve do smrti – rekao je tada.
Komentari