Medijski rat etanolske i naftne industrije zbog poskupljenja hrane…
Cena hrane svuda u svetu raste, a desetine miliona ljudi počinje da se suočava sa posledicama globalne energetske krize izazvane rastućim cenama nafte. Nemiri, demonstracije, politička nestabilnost, sve to je svakodnevica najsiromašnijih država, a sve kao posledica rasta cena hrane. Ipak, umesto o ceni nafte, koja pokreće 97 odsto svetske ekonomije, pa samim tim u istom procentu utiče na cenu hrane, u svetskim medijima počela je kampanja protiv etanola i biodizela, kao glavnih uzročnika rasta cena hrane. Reagujući na ovakve medijske nastupe, predsednik Američke asocijacije obnovljivih goriva Bob Dinean, uputio je otvoreno pismo ministru za naftu i mineralne resurse Saudijske Arabije, Ibrahimu Al Naimiju, koji je na Međunarodnom naftnom samitu, ukazao da biogoriva nisu efikasna energetska alternativa, niti su, sa ekološke strane, korak ka smanjenju zagađenja.
Profiteri i gubitnici
Naftne kompanije u SAD su u 2007. godini ostvarile neto profit od 123 milijarde dolara, i u odbrani tolikog profita, koji iz godine u godinu raste, očigledno se ne biraju medijska sredstva. Slično je i sa velikim izvoznicima i proizvođačima nafte, poput Saudijske Arabije. Ipak, svi ostali segmenti ekonomije ušli su u fazu koju mnogi analitičari nazivaju globalnom recesijom, tako da izvoznici i distributeri nafte zaista zarađuju više nego ikad, dok u isto vreme, svi ostali segmenti ekonomije gubitnici.
Bob Dinean odmah je reagovao otvorenim pismom. On je iznoseći činjenice pokrenuo medijsku kontraofanzivu američke industrije biogoriva. Naftne kompanije, koje u postojećoj naftnoj krizi zarađuju više nego ikad, očigledno su odlučile da deo svojih enormnih profita investiraju u medijsku kampanju protiv biogoriva. Etanol i biodizel, zbog korišćenja poljoprivrednih kultura poput kukuruza ili uljane repice u procesu proizvodnje, u seriji medijskih napada označeni su kao ključni uzrok rasta cena stočne hrane, mesa ili jestivog ulja. Brazilska etanolska industrija, kao globalni lider, koja sirovinski počiva na područjima van Amazona, postala je predmet veoma indikativnih pseudoekoloških kampanja, u kojima se optužuje za seču amazonskih šuma, i to uprkos tome što je sirovinska baza ovog goriva u Brazilu isključivo šećerna trska, koja čak i ne uspeva u amazonskom pojasu, već stotinama kilometara van njega. Upravo zato, Bob Dinean ukazuje da je Saudijska Arabija „vodeća zemlja koja se suprotstavlja ograničenju karbonske emisije i unapređuje nastavak ekspanzije proizvodnje nafte, tako da nije iznenađenje što se takva zemlja suprotstavlja razvoju biogoriva. Zemlje poput Brazila i SAD zajedno godišnje proizvedu više od 50 milijardi litara etanola, koji je znatno jeftiniji od nafte koja košta oko 110 dolara po barelu. Etanol je jasna i postojeća pretnja nafti upravo zato što predstavlja snažnu konkurenciju, i može pomoći krajnjim korisnicima da znatno uštede.“
Posebno oštro, Bob Dinean je odgovorio na tvrdnju saudijskog ministra da biogoriva doprinose rastu cena hrane. „Činjenica je da upravo visoka cena nafte koja premašuje 100 po barelu podiže cene kako veštačkog đubriva, tako i dizel goriva koje se koristi za transport hrane, pa i plastike koja se koristi u pakovanju hrane. Morate biti svesni da rastuća potražnja za hranom u Kini i Indiji, vrši dodatni pritisak na cene hrane, kao i nepovoljni klimatski uslovi u značajnim poljoprivrednim regionima poput Australije. U svetlu ovakvih činjenica, okriviti etanol za visoke cene hrane je namerno zavođenje“, naglašava Dinean.
Posebnu težinu ovoj medijskoj razmeni udaraca između etanolske i naftne industrije, dao je i najnoviji skok cena nafte, koja je u protekloj nedelji dostigla nivo od 120 dolara po barelu. Etanolska alijansa nije propustila da podseti da će ukupna godišnja proizvodnja etanola u 2008. godini biti na nivou od milion barela dnevno, i da bi bez te proizvodnje, prema proceni analitičara Meril Linča, cena nafte danas bila oko 15 odsto skuplja, dakle čak 135 dolara po barelu. Takođe, ukazuje se na globalno smanjenje proizvodnje nafte i posebno smanjenje stepena iskorišćenosti rafinerijskih kapaciteta u SAD od devet odsto, čak i posle saniranja štete od uragana Katrina. Što se tiče cene goriva na samim pumpama, izneti su podaci po kojima bi bez etanola, cene benzina bile čak 25 odsto više nego što su sada, dok bi dizel bio skuplji za 16 odsto. Postojeće cene goriva u SAD su toliko porasle, da se smatraju vodećim ekonomskim problemom za milione američkih porodica, tako da ovi podaci u postojećem, gotovo recesionom, miljeu SAD, znače mnogo više od puke statistike. Ti podaci ukazuju da biogoriva već danas predstavljaju deo rešenja energetske krize, odnosno amortizujući faktor koji usporava globalni rast cena hrane izazavan rastom cena nafte.
U zaključku pisma upućenog saudijskom ministru za naftu, Bob Dinean ukazuje na dugoročnu neodrživost „naftne“ ekonomije: „Sve je veći broj naftnih analitičara i ekonomsta koji priznaju da se svetska proizvodnja nafte bliži svojim limitima i da se, pre ili kasnije, jednostavno mora odustati od prevelike potrošnje nafte. Razumljivo je zašto, pod takvim okolnostima, najveći svetski izvoznik nafte preferira održavanje stanja zavisnosti od nafte“, ističe Dinean. Žestoki medijski rat između etanolske i naftne industrije, nastaviće se, ali globalni problem dugoročne ekonomske neodrživosti naftne ekonomije, sigurno neće nestati. I kao što „naučne“ studije duvanske industrije o duvanu kao neškodljivom proizvodu, nisu smanjile broj ljudi koji umiru od raka zbog pušenja, isto tako „naučne“ studije naftne indiustrije u kojima je nafta ekološko gorivo, a etanol najveći zagađivač, neće promeniti ništa u globalnoj energetskoj krizi koja već sada pogađa svet.
Nemiri izazvani rastom cena hrane, samo su početak veoma mučnog jednog razdoblja koje će obeležiti sve skuplji energenti, pre svega nafta. Tim talasom pogođeno je više od 100 miliona ljudi, i taj broj će, ukoliko se nafta ne zameni nekim jeftinijim i tehnološki naprednijim gorivom, samo rasti. Postojeća biogoriva nisu konačno rešenje, celulozna biogoriva na bazi biljnog otpada to svakako jesu, a sadašnji munjeviti rast globalne etanolske industrije rečito govori koliko naoko futuristička tehnologija za kratko vreme može postati respektabilna industrija u kojoj se obrću stotine milijardi dolara godišnje. Upravo zato, industija celuloznog etanola i biodizela, kojoj razni naftni analitičari predviđaju višedecenijski dug put do tržišta, mogla bi mnogo ranije nego što iko misli, postati deo naše svakodnevice, upravo iz razloga što globalna naftna kriza, iz dana u dan postaje jedan od egzistencijalnih problema stotina miliona ljudi širom sveta.
Željko Pantić
Komentari