Kockičicin iBlob

O Željku Ražnatoviću Arkanu i Miloradu Luko­viću Legiji poznato je sve. Ali o Sretenu Joci­ću Joci, čovjeku istog kalibra kao prva dvojica kriminalaca, ne zna se gotovo ništa.

ZAGREB – Prvo ću da ti ubijem decu i najbliže članove obitelji, a tebe ću ostaviti za kraj, kao poslasticu, da što duže patiš i gledaš svoju sahranu – poručio je Legiji svojedobno Joca Amsterdam, kojega nazivaju i “prvim ubojicom Balkana”, “najopasnijim Srbinom”, “kraljem balkanske rute”, a ponekad i pravim imenom – Sreten Jocić. Ne zna se što je odgovorio Milorad Luković Legija. On je tada bio u bijegu jer je upravo likvidirao premijera, pa su mu novinari bili manje dostupni nego inače. Ali u ratu Legijinih Zemunaca i Jocine skupine izginulo je dvadesetak pripadnika oba klana, novine tvrde – cvijet srbijanskog podzemlja.

Kriminalna scena u Beogradu po tome je jedinstvena. Iako se ubojstva oglašavaju u tisku, a od osmrtnica nastaju genijalni filmski scenariji, policija uvijek ima problema s pronalaskom svjedoka. Kad padnu u raciji, zločinci se izvuku tako što pobjegnu sa suđenja, a ako je prozor u sudnici otvoren, onda im je, smatra se, malo pripomogla i Služba.

O Miloradu Lukoviću poznato je gotovo sve. Rođen je u Novom Beogradu, po majčinoj strani porijeklom je s Banije. Od neradnika u Elanovoj trgovini sportske opreme, koju je opljačkao da bi pobjegao u Europu, uspinjao se sve do čina narednika u Legiji stranaca.

Legija se predao zbog Joce?

Kad se početkom 90-ih vratio u Srbiju, dočekali su ga kaos i rat, Služba državne bezbednosti i drug Jovica Stanišić. Bolje nije moglo ni u snu. Brzo je prihvatio Arkanovu vojnu doktrinu koja se, kada je riječ o klanju civila i pljačkama, nije pridržavala Ženevske konvencije kao pijan plota. Poslije Arkanova ubojstva, što je, navodno, izdaleka naručio njegov protivnik Jocić, Legija je postao novi beogradski “princ tame”. No, iz Nizozemske, gdje se sklonio od bugarskih vlasti i optužbi za višestruka ubojstva, Sreten Jocić planirao je povratak u Srbiju. Tu za Legiju počinju nevolje, a novine tvrde da se baš zbog Jocićeva dolaska predao vlastima i mirno prihvatio zatvor.

U vili Slobodana Miloševića

O Jociću se ne zna ni upola kao o Legiji. Potkraj 80-ih pripadao je, navodno, skupini pouzdanih operativaca SDB-a, zaduženih za uklanjanje tzv. protivnika režima. To mu nikad nije dokazano, premda je prilikom uhićenja u Bugarskoj 2002. zatečen s iskaznicom srbijanske tajne službe. Otkad se vratio u Beograd, primijećeno je da se udebljao i da nosi bolja odijela. U dva navrata snimile su ga i kamere srbijanske televizije, oba puta na suđenju zbog ubojstva Radojice Nikčevića iz 1993. godine.

Odnos Legije i Sretena Jocića

Legiji je Jocić svojedobno poručio da će ga ubiti. Smatra se da su ga Legija i Dušan Spasojević ‘otkucali’ Bugarima koji su ga uhitili 2002. (u međuvremenu i pustili), nakon čega se Jocić zakleo na osvetu. Neki spekuliraju da se Legija upravo zbog Joce predao vlastima koje su ga tražile zbog ubojstva Đinđića

Nakon zatvora poduzetnik
Prilikom uhićenja u Bugarskoj 2002. zatečen je s iskaznicom srbijanske tajne službe. Nakon povratka u Beograd 2006. unajmio je nekadašnju vilu Slobodana Miloševića na Dedinju i kupio bivšu zgradu srbijanskog MUP-a u Beogradu. Zbližio se s mnogim poduzetnicima iz Srbije, ali i iz Hrvatske.

Ubojstvo Ive Pukanića
Odvjetnici Sretena Jocića ovih dana u Beogradu su poručili da njihov klijent nema veze s atentatom na Ivu Pukanića u kojem je stradao i Niko Franjić.

Budući da se brani sa slobode, preselio se na Dedinje gdje se do kraja “legalizirao”. Unajmio je nekadašnju vilu Slobodana Miloševića, a prvi poslovni potez bio mu je kupnja zgrade srbijanskog MUP-a za koji je radio godinama, u čemu su mnogi iščitali određene poruke postđinđićevskog doba. Joca, naime, nije sudionik ratnih zbivanja, nema ga na haaškim tjeralicama, a NATO ne ucjenjuje Srbiju njegovim suđenjem. Osim droge, desetak ubojstava u Bugarskoj o kojima se priča i otprilike jednak broj u Srbiji i Nizozemskoj, čovjek je gotovo čist.

Red je da na ulici naslijedi poražene ratne zlotvore iza kojih se vuku kola stare Srbije iz Miloševićeva i Šešeljeva vremena. U međuvremenu se Jocić zbližio s mnogim poduzetnicima u Srbiji i Hrvatskoj. Iz tih poslovnih krugova doznajemo da je postao cijenjen kao investitor, s njuhom za nekretnine, ali i politiku. Jocić rijetko izlazi u javnost, a tada je obavezno okružen timom od 20-ak najužih suradnika koji ga slijede u prstenu, pa izgleda kao da ne izbjegava samo novinare.

Kriminal u zemlji tulipana

Sve što se o njemu zna, zapravo su objavile bugarske i srbijanske novine nakon njegova izručenja. Rođen je u Smederevskoj Palanci i navodno je obiteljski blizak nekadašnjem šefu Miloševićeve tajne službe Jovici Stanišiću. U tisku je prozvan “kraljem balkanskog narkotržišta” jer se, navodno, potkraj 90-ih udružio s pripadnicima kolumbijskih narkokartela i postao prvi čovjek kokainskog lanca koji vodi od Južne Amerike do Europe. Zbog sve manje potražnje za kokainom u Americi kolumbijski karteli izgubili su svoje najveće tržište, a potom su se preorijentirali na Europu i Istok, u čemu im je glavni partner balkanska mafija. Jocić se tih godina preselio u Nizozemsku.

Ondje vlada liberalan tretman lakih droga, a u posljednje vrijeme buja i proizvodnja ecstasyja te ostalih stimulansa za mlade. Nizozemski mediji smatrali su ga vođom jugoslavenske mafije, koja se često sukobljavala s domaćim bandama. U tom je sukobu bilo i mrtvih, a Joca Amsterdam zamjerio se i vrhu organiziranog kriminala u zemlji tulipana, koju je napustio da bi prešao u Bugarsku. Ondje se navodno zbližio s pripadnicima bugarskog podzemlja, ali i establišmenta. Suradnja srbijanske i bugarske mafije tih je godina predstavljala okosnicu balkanske rute.

Uhićen u Bugarskoj

Istodobno su na obje strane ginuli pripadnici konkurentskih skupina u ratu zbog teritorija. Bugarski je tisak često pisao o dolasku srpskih kriminalaca u Sofiju, kao i o najezdi užasa.

Edvin Sugarev, bivši potpredsjednik desne Unije demokratskih snaga, u to je vrijeme optuživao glavnoga bugarskog tužitelja Nikolu Filčeva za potporu bugarsko-srpskom kriminalnom savezu, kao i za mito prilikom oslobađanja Sretena Jocića. Srpskog pridošlicu, koji se do uhićenja predstavljao kao Marko Milosavljević, bugarska je policija teretila za niz mafijaških ubojstava u Sofiji (gdje su u vrlo kratkom razdoblju likvidirani tužitelj Nikola Kolev, biznismen Ilija Palvov te niz mafijaških vođa), dok su ga Nizozemci istodobno sumnjičili kao organizatora atentata na tužitelja Koosa Plooija. Bugarskim vlastima razotkrila ga je, navodno, konkurentska grupacija kriminalaca iz Srbije koju su predvodili Milorad Luković Legija i Dušan Spasojević.

Ubojstvo Baja Mile

Zemunski klan u to je vrijeme jačao i smetao im je Jocićev utjecaj na lokalni i regionalni milje, kao i netaknut položaj u domaćoj tajnoj službi. Nakon saznanja da su ga otkucali pripadnici Zemunskog klana, Jocić se, navodno, zakleo na osvetu. U Bugarskoj je oslobođen i za ubojstvo mafijaškog vođe Milče Boneva zvanog Baja Mile, inače bivšeg zapovjednika specijalne policije, čija je zaštitarska tvrtka širila teror po gradskim četvrtima Sofije. Za ubojstvo Boneva bugarska je policija optužila bandu Hrvata koju su predvodila braća Luka i Robert Matanić.

Uz Boneva, ubijeno je i njegovih pet tjelohranitelja, a ubojice su, kako se doznaje, žrtvama prišli odjeveni u svećeničke odore. Prethodno su ih nadzirali tjednima, jednim dijelom i iznutra jer je 28-godišnji Robert Matanić bio šef osiguranja zloglasnog Baja Mile. No, i osumnjičeni Hrvati ubrzo su oslobođeni optužbi, a bugarski mediji zbog toga su prozivali korumpirane suce i šefove policije. Jocić je 2004. izručen Nizozemskoj, u kojoj je dvije godine proveo u istražnom zatvoru, nakon čega se, uz isplatu kaucije od 300.000 eura, vratio u Srbiju.

Ondje su ga čekale stare optužbe i proces za ubojstvo koji se uspješno vodi u njegovu korist. Nakon što se država obračunala sa Zemunskim klanom, Jocić je ostao bez pravih neprijatelja. Zbližio se s pripadnicima Surčinske skupine, s kojima navodno investira u poljoprivredu i nekretnine, no stari rat i dalje traje. U povremenim sukobima s pojedincima iz drugih bandi ubijeno je nekoliko Jocićevih ljudi, a nastradala su i dvojica njegovih kumova, Uglješa Aranitović Ugo i Zoran Golub.

Danas je Jocić utjecajan poduzetnik, ali svi znaju da to nije samo njegova zasluga. Nešto treba pripisati i državi u kojoj je postao podoban, kao što su nekada bili Arkan, Legija i ostali junaci Službe državne bezbednosti.

Jocine poslovne veze sa Žarkom Pavlovićem, Petračevim prijateljem
Nakon povratka u Srbiju Sreten Jocić nastavio je staro poznanstvo sa Žarkom Pavlovićem zvanim Žare Yu San i Žare Vaćaroš. Riječ je o direktoru nekadašnjega socijalističkog poduzeća Yugo sanitarije, kojega se povezivalo s jugoslavenskim tajnim službama. Prije rata je navodno bio uhićen u Francuskoj zbog pljačke. Nakon raspada Jugoslavije preuzeo je dio imovine Yugo sanitarija i pokrenuo vlastitu tvrtku Yu San. Beogradski tisak navodi da je uz pomoć Željka Ražnjatovića Arkana preuzeo dio Ininih crpki u Srbiji i pokrenuo naftni biznis te trgovinu sirovom naftom iz istočne Slavonije. Prvi zajednički projekt s Jocićem bio je kupnja zgrade srbijanskog MUP-a. Prema pisanju lokalnog tiska, Jocić i Pavlović prevarili su natječajnu komisiju prijavivši se putem dvije tvrtke čiji su bili vlasnici. Prema drugoj verziji, Joca Amsterdam jednostavno se pojavio na natječaju. Ostalo je bila formalnost. Inače, Žarko Pavlović je od 2000. vrlo blizak Hrvoju Petraču, što se može vidjeti i iz sadržaja njihovih razgovora u poznatim “Petračevim transkriptima”.

KOMENTARI Komentiraj
RE:DESPINA DRAGASH | pametni@zg | 4.11.2008 10:00:41
Nije nam krivo, zlato moje pravoslavno. Ako ste toliko ponosni na njih, uzmite si i naše lopove. Momentalno im date srpsko državljanstvo i kažete da su oni uvijek bili srbi. Ako svojatate zemlju, možete i ljude. Uostalom, šta ti, bre, čitaš ustaške novine, bre?

Pukanic | DESPINA DRAGASH | 3.11.2008 17:22:45
Da Vam nije krivo sto imamo bolje kriminalce od Vas? Nasi rade za CIA-u, a za koga rade Vasi?

| zokomadi | 3.11.2008 14:18:40
Kolika je nagrada za njega?? trebalo bi se i nesto para doiti za covjeka TAKVOG KALIBRA??

Balkanska ruta | gOOgLer | 2.11.2008 23:26:38
Kriminalac koji kupuje zgradu MUP-a,živi na Dedinju i postaje ‘ugledni’ srpski businessman, hoće kupovati nekretnine u Hrvatskoj, “Prvo ću da ti ubijem decu i najbliže članove obitelji, a tebe ću ostaviti za kraj, kao poslasticu, da što duže patiš i gledaš svoju sahranu“, prijetnja koju navodno uputio Legiji, a koja je izgleda primjenjena kod Hodaka. Ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića naručena su s istog mjesta,a Jocić i Subotić su prst i nokat. Duhanska mafija ima svoju državu, a kokainska svoju i vrana vrani oči ne kopa. Hrvatska im je na putu na EU tržište i treba proširiti postojeću ‘infrastrukturu’…Balkanska ruta je funkcionirala i za vrijeme rata, pa zašto ne bi i dalje…Pravi test za našu pravnu državu…Granice su nam (p)ostale šuplje