Demokratski senator države Massachusetts na smrt je bolestan i želi osigurati svoju stranku prije nego što ode.
Američki demokratski senator Edward Kennedy, koji ima uznapredovali rak mozga, rekao je čelnicima države Massachusetts da promijene zakon kako bi se nakon njegove smrti brzo popunilo njegovo mjesto.
Kennedy je poslao pismo u kojem navodi kako bi guverner trebao imenovati privremenog senatora, radije nego da se čeka pet mjeseci na specijalne izbore. Kennedyjevo mjesto ključno je u Senatu, jer s njime demokrati imaju 60 zastupničkih mjesta i većinu kojom mogu nadglasati republikance u bilo kojem donošenju zakona pa tako i trenutačno gorućem pitanju zdravstvene reforme u SAD-u. Republikanci iz Massachusettsa, iako su izrazili poštovanje prema Kennedyju, opisali su njegov prijedlog zakona kao licemjeran.
Prema zakonu države Massachusetts, jednom kad zastupničko mjesto u Senatu ostane prazno predstoji period između 145 do 160 dana prije nego što se održe specijalni izbori. Tako bi razdoblje od pet mjeseci otvorilo “rupu” u kojoj bi Massachusetts imao samo jednog senatora, a demokrati ostali bez dvotrećinske većine koja im olakšava donošenje zakona.
#1 by Knutt on avgust 27th, 2009
Smrt Edvarda Kenedija, „patrijarha” legendarne dinastije, simbola Demokratske partije, Senata, liberalističkih poduhvata i burnog života
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 27. avgusta – Amerika je od jutros potresena smrću senatora Edvarda Teda Kenedija, podleglog raku na mozgu, sa čijim životopisom je njena moderna istorija povezana više i duže nego sa bilo kojom drugom pojedinačnom sudbinom. Potres je, stoga, ne samo emotivan nego i sistemski.
Poslednji iz legendarnog bratskog trija bio je, naime, simbol vladajuće Demokratske partije, njene sadašnje apsolutne premoći u zakonodavstvu, liberalističkih poduhvata i važan oslonac Baraku Obami u ostvarivanju najaktuelnijeg predsedničkog projekta, zdravstvene reforme, oko koje je u toku žestoka politička bitka.
Na prisnu vezu s Tedom Kenedijem šef Bele kuće je danas još jednom ukazao. U poruci saučešća, zahvalio mu je na prelomnoj podršci u izbornoj kampanji kao i na „ohrabrenjima i vizijama” koje su mu pomogle u obavljanju predsedničke dužnosti. Obama je svojevremeno rekao i da je kao novajlija u Senatu „mnogo naučio od Teda”.
Među njima se ispostavila i zavetna politička saglasnost. Prilikom prihvatanja izborne podrške, Obama je Tedu javno obećao da će mu ostvariti životni san – reformu kojom će svi Amerikanci biti zdravstveno osigurani. Kenedi je umro u trenutku kada je realizacija tog njegovog glavnog političkog cilja bila bliža realizaciji nego ikada ali i kada je njegov glas za nju bio najpotrebniji.
Sada upražnjeno mesto u Senatu smanjilo je demokratsku većinu na ispod 60 glasova, neophodnu da se suzbije plan republikanske opozicije za blokadu odlučivanja o planiranoj reformi, pa i za osporavanje ukupnog Obaminog kursa.
Sudbina Kenedijevih obeležila je noviju američku povest i trijumfima i tragedijama. Sva četiri brata, Džozef, Džon, Robert i Edvard, gajila su, u porodici uspešnog biznismena i diplomate, potomka irske katoličke loze, predsedničke ambicije. Džon ih je ostvario ali mu je mandat prekraćen atentatom 1963. Robert je bio, takoreći, nadomak preuzimanja kormila u Beloj kući ali je 1968. i on ubijen. Porodica je prethodno planirala da ka čelu države usmeri najstarijeg Džozefa, ali je on poginuo u Drugom svetskom ratu.
Edvard se u predsedničku trku upustio 1980. neuspešno, uspevši, međutim, da najduže potraje u političkom životu (bezmalo je 47 godina bio predstavnik Masačusetsa u Senatu SAD) i da jedini od njih četvorice ne bude žrtva oružja. Dva puta su, međutim, bili njegovi saputnici. U malom avionu koji se srušio juna 1964. poginuli su mu saradnik i pilot, dok je on prošao s teškim povredama od kojih se lečio šest meseci. Na karijeru mu je bitnije uticao drugi udes, u julu 1969, kada se u jezeru udavila njegova mlada saputnica, posle survavanja automobila kojim je on upravljao. Od tog slučaja, koji još izaziva kontroverze, nikad se nije sasvim politički oporavio, bar ne toliko da bi postao predsednik SAD.
Stekao je, međutim, slavu „poslednjeg lava”, giganta, političke scene, gde je, kao vođa liberalnog krila demokrata, decenijama bio „trn u oku” konzervativnim krugovima a pogotovu članstvu rivalske Republikanske partije. Umeo je, pak, i da premošćava stranačke međe pa je čak u jednom obrazovnom projektu paktirao i s doskorašnjim predsednikom Džordžom Bušom.
Privatno je prekoračivao i granice „kojih je trebalo da se drži”, konstatovali su hroničari. Zavrteo se, kažu, bio u ličnom „bermudskom trouglu” – preterane telesne težine, konzumacije alkohola i ljubavnih avantura. Stabilizovao se 1992. kad se oženio, posle razvoda s prvom suprugom, vašingtonskom advokaticom, kada je učvrstio i status „patrijarha” porodice.
Sa svim svojim vrlinama i manama, bio je „pravi Kenedi”. Član „klana” koji je često bivao izuzetak od pravila. „većina ljudi odraste pa uđe u politiku a Kenedijevi su ušli u politiku pa tek onda odrasli”, kaže, uz podsećanje na porodičnu atmosferu, proučavalac fenomena, profesor Virdžinijskog univerziteta Džejms Sterling Jang.
Senatski staž Edvarda Kenedija je treći po dužini u istoriji tog kongresnog doma. A njegov zakonodavni učinak se procenjuje kao rekordan, naročito u oblasti zdravstva, prosvete, ljudskih prava, položaja imigranata.
S rakom na mozgu borio se od prošlog maja. Poživeo je duže od prognoza, kao i njegova karijera i priče o Kenedijevima koje su postale deo savremene američke mitologije pa i specifičnih merila za nacionalna kretanja. Tako da se sada merka: ko ide putem da postane sledeći „politički lav”.
Momčilo Pantelić
———————————————————–
Dinastijsko pitanje
Pred smrt je Edvard Kenedi javno apelovao da se ubrza procedura određivanja njegovog senatskog naslednika. Kao kandidati se, po „Njujork tajmsu”, pominju i članovi njegove porodice – sadašnja, druga, supruga Viktorija, poznata kao Viki, i stariji sin iz prvog braka Džozef, bivši kongresmen. Drugi sin Patrik je i sada kongresmen, a kćerka Kera je izvan političke scene.
Da li će se i politički nastaviti dinastija Kenedijevih pitanje je na koje zasad nema pouzdanog odgovora. Biološki i imovinski (među najimućnijima u SAD) vrlo je jaka: samo za Edvardom su, pored kćerke i dva sina, ostala četiri unuka i dva pastorka. Ostali izdanci razgranatog porodičnog stabla protežu se u više pravaca, pa je jedna od njih, Marija Šrajver kao supruga filmskog „terminatora” i guvernera Arnolda Švarcenegera „prva dama” Kalifornije…
———————————————————–
Prekretnička podrška
Šanse Baraka Obame da u izbornoj kampanji porazi favorizovanu rivalku Hilari Klinton, naglo su porasle, podseća se, kada ga je još u januaru 2008. javno podržao Edvard Kenedi. Takvim istupom je Edvard prevazišao dugu povezanost s Klintonovima i prednost dao kolegi u kome je video „ovaploćenje osvežavajućeg duha” koji je krasio i njegovog brata Džona Kenedija.
———————————————————–
Spoljni doprinos
Učinak Edvarda Kenedija u spoljnoj politici, ocenjuje se kao manji nego u unutrašnjoj, mada mu se ističu doprinosi zavođenju sankcija Južnoafričkoj Republici zbog ondašnjeg režima aparthejda, sporazumevanju o miru u Severnoj Irskoj, zabrani izvoza oružja nekadašnjoj diktaturi u Čileu. Sa izvesnom zadrškom usprotivio se i ratovima u Vijetnamu i u Iraku.