Tačno 65 godina nakon što je nacistički vođa Adolf Hitler poginuo u svom bunkeru u Berlinu, čovek za koga Moskva tvrdi da je uništio njegove kosti, odbija da otkrije tačnu lokaciju u Nemačkoj na kojoj je navodno kremirao firera, piše „Dejli mejl“.
Vladimir Gumenjuk (73), penzionisani oficir KGB, zakleo se da će tu tajnu odneti sa sobom u grob, kako lokacija u blizini grada Magdeburga ne bi postala mesto okupljanja neonacista.
Za Gumenjuka se navodi da je poslednji preživeli iz tročlanog tima kojima je 1970. godine tadašnji šef KGB-a Juri Andropov dao tajni zadatak da iskopaju kosti Hitlera, njegove ljubavnice Eve Braun i ostatke Jozefa Gebelsa i njegove porodice.
Veteran je za ruske novine izjavio da je njegov tim spalio kosti nacističkog lidera i njegovih pratioca i da su pepeo odneli „na vrh litice kod potoka“, nakon čega su ga bacili u vetar.
To se dogodilo na lokaciji koju je unapred odredila Moskva.
„Niko nije bio tamo“, rekao je Gumenjuk. „Dvadesetak sekundi, i posao je bio gotov. To je bio poslednji let firera“.
On je juče naveo nekoliko detalja, ali je odbio velike sume koje su mu nudili nemački mediji da identifikuje tačnu lokaciju na kojoj je bacio Hitlerov pepeo.
„Smatram da otkrivanje toga nije prikladno“, rekao je Gumenjuk, čiju je ulogu istakla Moskva u objavljivanjima aktivnosti tajnih službi 2001.
Ističući da će on otići u grob sa svojom tajnom, on je objasnio: „Svuda još uvek ima previše neonacista. Tamo bi išli na hodočašće. Čak bi tamo i podigli spomenik“.
„Ja i dvoje kolega smo dobili tajno naređenje da spalimo ostatke Hitlera i sve njegove pratnje i da ih bacimo u vetar“, naveo je Gumenjuk.
„Ostaci su sahranjeni nakon rata na tajnom mestu. Nama su rečene koordinate u takvoj tajnosti da čak i sada ne mogu ništa da vam kažem“, dodao je veteran.
On je takođe rekao da je mesto kod sovjetske vojne baze na kom su ostaci sahranjeni bilo okruženo zgradama.
Tročlana ekipa se pretvarala da su ribari i postavili su šator iznad mesta na kome su bile sahranjene kosti, metar i po ispod površine zemlje, u već raspadnutom drvenom sanduku.
„Poneo sam gumene rukavice, čizme i specijalno zaštitno odelo. Mislio sam da će miris (ostataka) biti nepodnošljiv, pa sam poneo čak i masku. Ali kada smo počeli da kopamo, ništa slično se nije dogodilo. Ponekad, kad se kopa u vrtu, nađe se kost, ovo je bilo baš kao to. Uzeli smo kosti i vratili zemlju“, naveo je Gumenjuk.
Naređenje je glasilo da se kosti spale, ali vatra, noću u Nemačkoj u to vreme, čak i pored obale reke, bila bi veoma neobičan događaj, dodao je on, objašnjavajući da su ljudi tamo bili disciplinovani i da paljenje vatre izvan Istočne Nemačke nije bilo dozvoljeno.
Tako je tim čekao do jutra, nakon čega su se odvezli u blizinu Magdeburga, proverili da li ih neko prati, otišli do rečice, i dalje se pretvarajući da su ribari.
Zapalili su vatru da naprave supu i još jednu, da spale Hitlerove ostatke.
„Potrošili smo na njega čitav karnister benzina“, istakao je Gumenjuk.
Veteran je potom sakupio pepeo u ranac i otišao na unapred određenu lokaciju kod litice, gde ga je bacio u vazduh.
„Bilo je gotovo za tren. Otvorio sam ranac, vetar je zahvatio pepeo, podigao se mali, smećkasti oblak i nestali su u sekundi“, ispričao je Gumenjuk, dodajući da je kasnije u izveštaju napisao da je zadatak obavljen i da o tome nikada nije pričao nikome, čak ni svojoj ženi.
Komentari