Globusov novinar posjetio je San Bruno, gradić u Kaliforniji, gdje se smjestio Googleov centar YouTubea koji je izazvao pravu revoluciju na tržištu medija, ali unatoč senzacionalnom uspjehu, tri godine nakon osnutka grca u dugovima.
„A što je za vas news?”, nevino priupita Fred Turner, profesor digitalnog novinarstva na sveučilištu Stanford.
Gošća ga pogleda. Davala je savršene odgovore na apsolutno sva pitanja – kako rješavate problem klipova neprimjerenog sadržaja? Koliko dnevno dobijete sadržaja od korisnika? Surađujete li s velikim kompanijama poput CNN-a? – ali ovog je trena iz očiju šefice news operacije YouTubea, vodećeg svjetskog videoservisa, virila nesigurnost.
“Znate, to je dobro pitanje”, nabaci Olivia Ma verbalni dribling, kojim si kupi nekoliko dodatnih sekundi za razmišljanje. Kao šefica newsa svaki se dan mora pobrinuti da YouTube ima videonews u suradnji s partnerima kao što su ABC i New York Times. Traži zanimljive klipove korisnika i stavlja ih na naslovnicu, organizira specijale, kao što je bila prošlogodišnja debata predsjedničkih kandidata u suradnji s CNN-om.
Dvadeset i sedam joj je godina. Otac Japanac, majka Amerikanka, a rezultat je predivna žena najekspresivnijih, najvećih očiju koje možete zamisliti, poput onih u heroina japanskoga stripa. Oči koje su trenutno zbunjene, nesigurne i lete po predavaonici.
Profesor Turner svojim je pitanjem spektakularno pogodio. YouTube je prošle godine odigrao ključnu rolu američkih izbora. Reklamne spotove, klipove govora i ostale videouratke Obamina propagandnog stroja pogledalo je preko 60 milijuna ljudi. Na YouTubeu su, također, izbili prvi klipovi prosvjeda u Iranu, tu su se u proteklih par mjeseci provalili brojni divni skandali – klip kongresmana koji vrijeđa razne manjine…
A ipak, najgledaniji su im klipovi zmija s Bruneja, soft erotike i prikazivanja duhova koji, kažu oni koji su ih uploadali, podsjećaju na Michaela Jacksona. Što za urednicu vijesti predstavlja izvjestan problem. Kako da YouTube postane relevantan i društveno odgovoran izvor vijesti, uz milijune zabavnih klipova koje ljudi, očito, ondje žele gledati?
Nikako. “Nama je news ono što je ljudima zabavno toga dana”, kaže konačno Olivia. Turner nešto promrmlja. On i ostali tradicionalisti u sobi problijede i počnu nalikovati na duhove iz YouTubeovih popularnih uradaka.
San Bruno je malen gradić, s možda 40.000 stanovnika, južno od San Francisca, odmah pored internacionalnog aerodroma. Svako selo u ovom dijelu sjeverne Kalifornije ima svoju mikroklimu. U samom je San Franciscu hladno i oblačno, Daly City uživa u vječnoj magli, a Stanford, na kojem je Olivia odgovarala na neugodna pitanja, ima sreću uživati u neprekidnom suncu. San Bruno dobio je olujna nevremena i grmljavinu.
Jedna je centralna ulica s nešto dućana i restorana. Puše strahovit vjetar. Dva Meksikanca sjede naslonjeni na ogradu ispred McDonald’sa. Osim ta dva zgubidana, niti jednog pješaka na vidiku. Prolazi Lexus, jedan od rijetkih auta tog popodneva. Vukojebina.
Tu se, dakle, smjestio YouTube, jedna od Googleovih najvećih investicija. Iskeširali su 1,5 milijardu dolara za njih prije tri godine. Te se pare još nisu isplatile: YouTube će ove godine izgubiti 174,2 milijuna dolara. Ali Google je dobio senzacionalnu količinu dnevnog sadržaja i publike. Korisnici otvaraju klipove više od milijardu puta svaki dan, brojka za koju bi NBC ili Fox News prodali majku. YouTube će kad-tad pronaći način da tu količinu klikova monetizira.
Ovogodišnji se gubici ne vide na zgradi iz koje djeluje YouTube – velika je to staklena tvorevina, pompoznog ulaza do kojeg se morate penjati brojim štengama, urednog zelenila s prednje strane i košarkaškog terena sa stražnje. Portom dominira šest velikih plazma televizora na kojima se vrte spotovi kompanije. Jedan je prekriven paučinom.
“Ma, to je ukras, ostao još od Halloweena”, kaže Olivia dok se penjemo na drugi kat. “Ili to, ili smo otpustili čištače.” Cijeli je taj prostor, zajedno sa stepeništem i crvenim hodnikom, osim ugodne recepcionarke, potpuno prazan. “Izgubili smo dosta ljudi prošlih par mjeseci”, objasni Olivia. Ozbiljno su se, što se broja zaposlenika tiče, udebljali u zadnjih par godina, kriza ih je natjerala na optimizacije. Gube zaposlenike, ali nalaze gledatelje.
Za sada im ta popularnost pomaže u borbama protiv raznih vlada, od kineske do turske, koje ih žele cenzurirati. Kao što je legendarni senzacionalist Pulitzer, po kojem se danas zove ugledna novinarska nagrada, govorio: Osnovna misija novina jest da se prodaju u što više primjeraka. Jedino im broj čitatelja daje društvenu važnost, te omogućuje zaraditi para i postati neovisnima.
Tako i YouTube, njegova je jedina snaga u broju klikova. I Googleovoj velikodušnoj pomoći.
Novac, naime, nije jedino što je Google upumpao u njih. Njegovi stručnjaci za oglašavanje razvili su agresivnu strategiju prodaje videooglasa, bannera unutar klipova, sponzoriranih kanala, zbog čega se prvotno previđeni gubitak od 450 milijuna dolara ove godine smanjio na 174. Usto, Googleovi programeri sudjeluju u razvoju novih divota za korisnike.
Olivia otvori vrata na kraju hodnika i – konačno akcija: stisnuti stolovi u nekoliko grupa, muzika, dovikivanje, puno išaranih ploča i lupanja po tastaturi. Ovdje caruju programeri, zaduženi za sve što, kad otvorite YouTube, gledate: player, mogućnost ocjenjivanja i stavljanja na Facebook, otvaranje vlastitog kanala. Oni su zaduženi, sudeći po bijeloj ploči na kojoj su flomasterima ispisani svi projekti, i za novi izgled glavnog playera.
“Ne znam ništa o novom playeru, ja sam fokusirana na sadržaj”, kaže Olivia. Gleda po odjelu gdje kolege progameri tipkaju. Tako izražajnim očima teško je sakriti muljažu. “Ali, načula sam da ćemo lansirati novu verziju.”
Na vratima sobe iz koje dopire Olivijin glas nalazi se pločica “Grand Theft Auto.” Svaka soba za sastanke u YouTubeu nazvana je po nekoj videoigrici. Videoigrice, žarke boje hodnike, košarkaški teren, umjetna paučina na televizoru – utjecaj Googlea je očit, i YouTube fura priču kako posao mora biti zabava, a ured izgledom bliži kampusu nego korporaciji.
Slatko zvuči, ali je istinito otprilike kao reklama u kojoj se mladi maneken tupasto smiješi dok drži vaš proizvod u rukama. Nitko ovdje ne igra košarku, nikome ne pada na pamet donijeti PlayStation na posao, i svi rade po 12 sati dnevno. I Google je morao zatvoriti velik broj svojih kantina za zaposlenike, a pokušava se riješiti i monstrouzno raskošnog golf terena.
Golf teren, ali minijaturni i od platične trave, nalazi se i pored sobe u kojoj Olivia lamentira o problemima YouTubea. Prostor izgleda kao onaj s programerima, jedino je, začudo, buka manja, a urednost veća. Nema velikih monitora i TV ekrana, svi sjede odvojeno i gledaju u kompjutore.
“Sada nam je ključno razviti dodatne news sadržaje – razmišljamo da više događaja pratimo uživo, i da napravimo vlastite emisije”, objašnjava Olivia u malenoj konferencijskoj sobi.
Nosi kariranu košulju i traperice, ima gumenu narukvicu na desnoj ruci, i izgleda kao sasvim solidna štreberica. Dobro se, kaže, nosi s bandom programera kojom vladaju muškarci. Takva, zgodna, u nerdovskom outfitu i sama u muškom uredu, neodoljivo me podsjeća na poznanicu sa zagrebačkog FER-a koja uvijek priča kako često sjedi na vježbama kao jedina žena. “Želimo razviti vlastitu news proizvodnju, ali YouTube je i dalje bazično razmjenjivačka platforma za klipove. Pa smo pokrenuli i program plaćanja korisnika.”
Dakle, ako stavite klip koji nakupi brdo klikova, dobit ćete postotak zarade od oglasa. Ali YouTubeova zarada od oglasa bijedna je u odnosu na volumen ljudi koji svakodnevno protrči njihovim stranicama. Malo firmi, za sada, želi svoje oglase uz klipove nečijeg cucka kako urinira po ukućanima, ili uz klince u plahtama koji skaču po tavanu i glume da su duhovi.
“Ona je totalni vanzemljac, radoholičar, genije”, kaže Zander Rafael. Olivia je završila Harvard prije četiri godine. Ondje je, s Rafelom i još nekoliko ljudi, pokrenula mjesečnik, Current. Ubrzo su dobili poziv iz Newsweeka. Izdavač se htio s njima sastati. Olivijin se tim na sastanak uputio naivno, uzbuđen što je u prilici s njime pričati, ne imajući pojma što će se za nekoliko sati dogoditi.
Newsweek ih je na tom sastanku akvizirao, i odlučio od Currenta napraviti nacionalni mjesečnik koji će biti prisutan na svakom američkom kampusu. Olivia je uzela godinu dana pauze od faksa, imenovana je šefom projekta i pablišerom Currenta, i vodila je cijelu stvar tih prvih mjeseci.
“S Olivijom nema baš kompromisa, ide naprijed, uvijek izuzetno fokusirana. Ne bi inače deal s velikim Newsweekom bio moguć, ona je sve iznijela”, kaže Matt Stern, također jedan od prvih currentovaca.
Olivia je, dakle, ozbiljan kadar. Ali YouTube, osim nje, nema jak produkcijski tim. Ne postoji pravi news desk – ne prate se druge televizije i portali, nema urgentnosti koja vlada televizijskom redakcijom, slabo se proizvodi originalni sadržaj, bilo da je riječ o vijestima ili zabavi. A potencijal je morbidno velik.
Sjede na golemoj količini dnevno produciranog entertainmenta – koji korisnici za njih proizvode besplatno. Imaju gigantsku publiku. Nemaju fizičkih barijera kao tradicionalne televizije u smislu satnice, pa bi mogli uživo prenositi koncerte, utakmice, presice, debate predsjedničkih kandidata – sve u isto vrijeme, na istome mjestu. Nedavno su u punoj high-definition kvaliteti prenosili dva sata koncerta U2. Koja bi druga televizija uspjela dobiti prava na to, ili uopće mogla žrtvovati nekoliko sati svog prime-timea da rokne rock koncert u 8 navečer?
Nedostatak vlastitog sadržaja znači i manje atraktivnih formata za oglašavanje. S druge strane, YouTube je liberalizirao pojam televizije i videosadržaja, što je, dakako, zgrozilo profesore za vrijeme Olivijina izlaganja. Pojavile su se tu nove produkcijske kompanije koje odjednom mogu do velikog broja gledatelja. Izmiješale su se granice između newsa i zabave, s puno satire, parodija, humora na temu dnevnih vijesti.
YouTube je apsolutni vrhunac koncepta reality showa. OK, ima tu i imbecilnog vrijeđanja, prepotentnih idiota koji medij koriste za uvrede i osobnu propagandu, ali takvi bi to činili neovisno ima li YouTubea ili ne. Manijaci, na koncu, desetljećima nazivaju radioemisije i šalju pisma mržnje novinama. Ovdje se radi o globalnoj zabavnoj mreži u kojoj svi sudjelujemo objavljujući dijelove svojih života i gledajući tuđe. I uživamo u tome. “Za nas je news sve što je ljudima toga dana zanimljivo”, ponavlja Olivia. Ali smatra kako bi to valjalo nadograditi s nešto vlastite proizvodnje, kako bi ponudili još neočekivanih zanimljivosti. Nekih dana klipovi korisnika naprosto nisu zabavni.
I veliki Wall Street Journal svakoga dana na svojoj podstranici o tehnologiji stavlja šaljiv klip s YouTubea. Kaže čovjek koji uređuje stranicu kako im većina čitatelja članke preskoči i ode pogledati klip.
Miran Pavić
Komentari