U jednom momentu, poručnik Kostić se našao pod kraljevskom spavaćom sobom, baš kada se kraljica Draga pojavila na prozoru tražeći pomoć. Uzevši pušku od jednog vojnika, on je pucao u kraljicu i ranio je u desno rame… Kriknuvši, kraljica je svojim glasom odala oficirima u konaku mesto na kojem se bila prikrila zajedno sa kraljem…
Kralj Aleksandar nije imao oružje uza se. Goloruk, u crvenoj spavaćoj košulji, on je pokušao da zaustavi svoje ubice snažnom vikom i pretnjom da će ih sve dati povešati…
U susretu sa smrću, kralj Aleksandar poneo se hrabro (demosten: kasnije u tekstu kovore da je bio kukavica- ovnisno o izvoru). Isto tako hrabro se držeći poginuo je i njegov prvi ađutant, general Lazar Petrović (Lepi Laza), koji je bio oženjen jednom sestrom kraljice Drage. Na oficira, koji je prvi potegao revolver na kraljicu Dragu, general Petrović je ispalio više metaka, ranio ga i oteo mu oružje. Ali je ubrzo zatim bio i sam zasut pravom kišom kuršuma od ostalih oficira – zaverenika…
Kako je austro-ugarski poslanik izneo u svojim memoarima, na kraljicu Dragu ispaljeno je 16 hitaca. Pole toga njeno je telo „sasvim raskomadano“ bajonetima i sabljama. Na samog kralja Aleksandra, jedno kratko vreme, niko od zaverenika-jurišnika nije se usudio da puca. A onda je, odjednom i kao po komandi, u njega ispaljeno 20 metaka…
Bare je ipak napisao, da je kraljica Draga bila „bukvalno rasporena“ i da je oficir, koji je to učinio svojom sabljom, posle svega uzviknuo: „Eto ti, sad pokaži tvoje derište, tvog naslednika, kravo jedna!“ Suprotno izveštaju austro-ugarskog poslanika, u kojem se kaže da je kralj Aleksandar umro hrabro i dostojanstveno, i kraljica s njim, Bare tvrdi da je kralj Aleksandar, boreći se sa smrću, zavapio: „Milost, milost! Poštedite me…“Ali oficiri „nisu ništa čuli“. Njih su bile „opile jarost, osveta i opasnost“.
Zaverenicima nije bilo dosta što su izmasakrirali telo kralja Aleksandra, već su i jedan njegov portre, iz 1891. godine, izbušili kuršumima… Gola i unakažena, tela kralja Aleksandra i kraljice Drage su, na posletku, bačena kroz prozor u dvorski park, uz uzvike oficira – ubica: „Tiranin je mrtav!“ Tu su ona ležala satima…
Najzad su ubačena u metalne sanduke i, oko 11 časova uveče (po nekim tvrđenjima 30. maja) jednim običnim taljigama, u pratnji odreda žandarma, prevezena u crkvu Svetog Marka. Posle opela, posmrtni ostaci kraljevskog para spušteni su u grobnicu Ane Obrenović, a ne u grobnicu Sergija, mlađeg sina kralja Milana, kako su to neki listovi u Beogradu objavili. Grobnica je odmah zazidana i na nju postavljena dva metalna krsta s imenima pokopanih – „Aleksandar Obrenović“ i „Draga Obrenović“.
Komentari