Polako ali sigurno, dokazi o ljudskoj umešanosti u proces globalnog zagrevanja planete tokom poslednjeg veka se gomilaju. Najveća briga čovečanstva je kako će povećanje temperature uticati na staništa mnogih vrsta, uključujući i ljudska bića. I Međunarodni panel vlada o klimatskim promenama (IPCC) i Američka nacionalna akademija nauka tvrde da previše načnika ili ignoriše ili ne razume činjenicu da se klima Zemlje rapidno menjala u prošlosti i da se isto tako može menjati i u budućnosti – u bilo kom pravcu.
Dokazi o naglim klimatskim promenama se neprestano nalaze u uzorcima leda uzetim iz dubine Grenlanda i Antarktika. Jedan od najpoznatijih primera takvih događaja je Janger Drijes hlađenje od pre oko 12 000 godina, nazvano tako po arktičkom divljem cvetu otkrivenom u sedimentima severne Evrope. Taj je događaj započeo i okončao se neverovatno brzo. Tokom čitavih 1000 godina njegovog trajanja, severnoatlantski region je bio hladniji za oko 5 stepeni. Može li se tako nešto ponovo dogoditi? Sasvim sigurno može, a pošto su se promene dogodile u okviru jedne dekade, moguće da ćemo veoma brzo postati svedoci ovakvog događaja.
Janger Drijes se događa u vreme kada orbitalna sila navodi klmu do sadašnjeg toplog statusa. Ovaj neobjašnjeni fenomen je bio predmet mnogih žučnih naučnih rasprava, baš kao i drugi događaji sa milenijumska skale.
Sada je stagnacija u jedanaestogodišnjoj aktivnosti sunčevih pega podstakla strah nekih naučnika da će se umesto da se zagreva, Zemlja možda okrenuti suprotnom periodu hlađenja. Ideja je posebno intrigantna ako se uzme u obzir da se veći deo sveta priprema za globalno otopljenje. Da li treba da se spremimo za gori scenario?
Sunčeva pega je region na Suncu koji je hladniji od okoline i zbog toga izgleda tamnije. Po jednoj teoriji, jako magnetno polje koje izaziva većinu aktivnosti sunčevih pega štiti Zemlju od kosmičkih zraka. Kada je polje slabo – tokom smanjenih aktivnosti sunčevih pega kako je to trenutni slučaj – kosmički zraci prodiru do nižih delova atmosfere i povećava se oblačnost, koja zatim dovodi do hlađenja površine.
Geofizičar Fil Čepmen, prvi Australijanac koji je postao astronaut NASA, primetio je da slike sa američke Solarne i heliosferske opservatorije pokazuju da trenutno na Suncu nema pega. On veruje da se upravo zbog toga svet rapidno hladio u periodu između januara prošle godine i januara ove godine za otprilike 0,7 stepeni Celzijusa.
„To je najbrža temperaturna promena otkako se uopšte vrše merenja, a vraća nas tamo gde smo bili 1930. godine“, izjavio je dr Čepmen Australijskim novinama. „Ako se temperatura uskoro ne oporavi, moraćemo da zaključimo da je globalno zagrevanje gotovo.“
Međutim, naučnici iz američkog Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja su 2006. objavili izveštaj u kome se tvrdi da Sunce ima neznatan uticaj na klimatske promene. Po jednoj drugoj studiji nedavno objavljenoj u Pismima Instituta za proučavanje fizičke okoline, ne postoji jaka korelacija između kosmičkih zraka i stvaranja prekrivača niske oblačnosti. Ako je to tačno, značilo bi da izostanak sunčevih pega nije neophodno indikator veće oblačnosti i kasnijeg hlađenja.
I dok je istina da su u nekim regionima sveta zabeležene rekordno niske temperature, izgleda da se drugi regioni zagrevaju. Australijski Biro za meteorologiju tvrdi da su od kraja sedamdesetih godina tamošnje temperature daleko više nego u periodu 1960-1990. Iako je u Australiji zaista bilo nekoliko hladnijih godina, temperatura je globalno povećana za 0,3 stepena Celzijusa u odnosu na dugogodišnji prosek. I druge zemlje su suočene sa potpuno istim kretanjima. Međutim, pošto globalno beleženje temperaturnih podataka traje relativno kratko u odnosu na istoriju Zemlje, teško je tačno znati šta ovo povećanje znači za dugoročnu perspektivu.
Hlađenje ili mini ledeno doba je teorija za koju se zalaže Čepmen, ali kaže da još uvek ima vremena da se budući događaj okrene i na drugu stranu. On predlaže preventivne mere kako bi se usporilo potencijalno hlađenje, na primer, da se buldožerima preoru sibirski i kanadski sneg kako bi postali prljavi i manje reflektivni. „Mislim da su šanse sada 50:50 da će u decenijama koje slede doći do značajnijeg hlađenja umesto zagrevanja.“
Kanadski naučnik Kenet Teping iz Nacionalnog istraživačkog saveta je takođe primetio da je solarna aktivnost trenutno u posebno neaktivnoj fazi, ali šta to znači – ukoliko uopšte nešto znači – još uvek je velika misterija. Njegov kolega Oleg Soroktin sa ruske Akademije za prirodne nauke se slaže sa Čepmenom. Soroktin veruje da, uprkos rezultatima nekih nedavnih studija, odsustvo sunčevih pega ukazuje na dolazeći period hlađenja. U stvari, on smatra da su klimatske promene nastale uticajem ljudi samo kap u moru, u poređenju sa hladnoćom koju donose neaktivne solarne faze.
I dok Soroktin savetuje ljudima da spremaju veću količinu tople odeće, većina istaknutih naučnika veruje da obilje dokaza ukazuje na globalni trend zagrevanja i da anomalije i izuzeci od pravila ne predstavljaju značajniji udar na ovaj konsenzus.
„Ne postoji apsolutno nikakva sumnja da se svet nalazi u fazi zagrevanja“, tvrdi klimatolog Tomas Rajhler. „Takav zaključak podržava 99 procenata ozbiljnih svetskih naučnika, tako da ovo nije moja proizvoljna tvrdnja“, zaključuje on.
Rajhler je verovatno u pravu, ali ne bi bilo prvi put da se opšte očekivanje pretvori u potpunu suprotnost. Iz šire perspektive, da li je zaista bitno ko je u pravu, sve dok pripreme traju? Bez obzira da li klima postaje hladnija ili toplija ili ni jedno od toga, ljudima će biti potrebne ogromne količine energije. Čak i ako prihvatimo obrnuti pristup i namerno povećamo ispuštanje gasova u atmosferu kako bismo zaustavili hlađenje, teško da bi to imalo većeg efekta od daljeg zagađivanja okoline standardnom potrošnjom energije i stvaranjem brojnih toksičnih nusprodukata.
Da li su ljudi glavni faktor trenutnog trenda zagrevanja planete? Možda, a možda ne. Ali ono što se ne može osporiti jeste da ljudi definitivno zagađuju planetu. Trenutni i budući vremenski uslovi neće promeniti činjenicu da korišćenje uglja i nafte kao energenata nije dobra ideja na duge staze. Potreba za čistom energijom, čistijim vazduhom i čistijom vodom nikada nije bila veća.
U svetu su ljudi okrenuti sve više zaštiti vodosistema i ekoloških okruženja, dok se u Srbiji vodotokovi, šume i polja i dalje koriste kao besplatna đubrišta koja se svakodnevno truju plastikom, pesticidima i drugim toksičnim otpacima. Oni koji izjednačavaju skepticizam u pogledu globalnog zagrevanja sa izjavama „baš me briga“ ili „sve to dođe i prođe“, svesno ugrožavaju zdravlje planete, svoje zemlje i svoje sopstveno. Ako se pripremimo za globalno otopljenjena na način koji će pomoći zašiti okoline, biće nam daleko bolje čak i ako se zaista dogodi da nam umesto visokih temperatura stigne mini ledeno doba.
Komentari