ZAGREB – Sredinom 2006., za posjeta američkom saveznom šerifu i sjedištu agencije FBI, najviši dužnosnici hrvatske policije i tužiteljstva prilično su se iznenadili saznavši da američke službe, osim redovitih ureda za Balkan, imaju i specijalne odjele za praćenje etničkih mafija s prostora bivše Jugoslavije; albanske, srpske itd.
Amerikanci su, dakako, bili upoznati i s ulogom hrvatskih kriminalaca u otvaranju novih transkontinentalnih puteva droge, od Južne Amerike, preko španjolskih, talijanskih, hrvatskih, crnogorskih i albanskih luka, ozloglašenom Balkanskom rutom do odredišta u zapadnoj Evropi. U CIA-inu “svjetskom notesu” država s povezanih s narkokriminalom Hrvatska se spominje kao “tranzitna točka Balkanske rute, kojom se heroin iz jugoistočne Azije i kokain iz Južne Amerike prebacuju u zapadnu Evropu”.
Gotovo ista kvalifikacija vrijedi i za Srbiju, uz dodatak da je tamošnja ekonomija “ranjiva na pranje novca”. U razgovorima s hrvatskom delegacijom predstavnici američkih sigurnosno-obavještajnih službi upozorili su na važnost borbe protiv pranja novca zarađenog drogom.
Oni su strategiju borbe protiv “prljavog novca” na najvišoj političkoj razini donijeli još sredinom 80-ih godina, a onda je s vremenom razvijali u sklopu prioriteta nacionalne sigurnosti, donoseći nove zakone vezane uz tu problematiku. Usprkos golemim kampanjama koje su rezultirale razbijanjem pojedinih južnoameričkih kartela (Medelin, Kali) i rekordnim zapljenama droge, američki establišment ne smatra tu bitku dobivenom.
Naprotiv, prije nekoliko godina na panelu prestižnog sveučilišta Stanford dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Milton Fridmann i bivši državni tajnik George Shultz složili su se da je narkorat izgubljen, među ostalim i zato što nije imao moralnu dimenziju – nije se, naime, uspio oduprijeti korupciji.
Draško Čubrilović, uhićen 2003.
Zagrebački jetseter pao s još četvoricom zbog šverca 336 kilograma južnoameričkog kokaina
Prnjat, uhićen 2007.
Stjepan Prnjat u grupi od 50 krijumčara iz Europe pao je nakon zapljene u Marbelli
Prema saznanjima sigurnosnih službi RH, hrvatski je kriminal u pravcu globalnih krijumčarskih ruta zaplovio tek u ovom desetljeću. Zamjetno je da najveći broj uhićenih Hrvata surađuje s kolumbijskim i ekvadorskim kartelima u pošiljkama kokaina koje posljednih desetak godina stižu prekooceanskim transportom.
Prema knjizi “McMafia – zločin bez granica” Mishe Glennyje, balkanski se kriminal s kolumbijskim kartelima povezao preko zloglasnog zemunskog klana, koji su predvodili Dušan Spasojević i Milorad Luković Legija. Spasojević je, tvrdi Glenny, bio produžena kolumbijska ruka na Balkanu, “kao i neki hrvatski paravojni generali, slovenski biznismeni i pola bugarskog podzemlja”.
Prema drugim izvorima, veze balkanske i kolumbijske narkomafije uspostavljene su još početkom rata, i to zahvaljujući kontaktima pojedinih hrvatskih časnika s IRA-om, koja je u Kolumbiji godinama podučavala gerilsku terorističku skupinu FARC i dio usluga naplaćivala u kokainu. Postoje i sasvim ozbiljne teorije koje upućuju na to da Balkansku rutu, sve njezine lokalne bossove, kao i veze s kolumbijskim i afganistanskim dobavljačima droge u konačnici nadzire možda najjača svjetska zločinačka organizacija – ruska mafija.
Hrvatske sigurnosne službe uvjerene su da dio kontakata s dobavljačima kokaina u Kolumbiji, Peruu i Ekvadoru organiziraju i dva Hrvata, Marko Nikolić Markoni i Slobodan Kašić. Prvi je 2002. godine osuđen zbog ubojstva Vjeke Sliška, jednog od hrvatskih narkobossova, a potom i nepravomoćno oslobođen odlukom Županijskog suda u Zagrebu. Vrhovni sud prihvatio je žalbu na tu presudu i Nikolića čeka novo suđenje. Prema podacima sigurnosnih službi RH, Nikolić je imao veze i sa zemunskim klanom, s kojim se povezuju i “naručitelji” Sliškova ubojstva u Zagrebu.
Prema svemu sudeći, on se na suđenju neće pojaviti jer od 2001. boravi u Kolumbiji. Slično je i sa Slobodanom Kašićem, predratnim vaterpolistom, koji je u Hrvatskoj osuđen zbog krijumčarenja 557 kilograma kokaina, a već više od 20 godina boravi u Venezueli, gdje je uspostavio dobre poslovne i političke veze, čak i s obitelji predsjednika Pereza. Osim ulaganja u infrastrukturne projekte u Venezueli, Kašić je posljednjih godina ulagao i u Srbiji i Švicarskoj, gdje je nekoliko puta privođen, a poznavatelji balkanskog kriminalnog miljea smatraju ga bliskim srbijanskom bossu Joci Amsterdamu.
Štifanić, uhićeni 2007.
Milan Štifanić u grupi od 50 krijumčara iz Europe pao je nakon zapljene u Marbelli
Pervan, Rijeka, 1997.
Mladen Pervan s Banovićem i Kašićem krijumčario je 557 kg kokaina, koji su zaplijenjeni u riječkoj luci
Banović, Rijeka, 1997.
Tomislav Banović s Pervanom i Kašićem krijumčario je 557 kg kokaina, koji su zaplijenjeni u riječkoj luci
Još jedna veza kolumbijskih kartela u Hrvatskoj je Stjepan Prnjat, kriminalac koji je zanat ispekao u frankfurtskom podzemlju, a sredinom 90-ih otputovao u Bogotu i povezao se s tamošnjim narkoklanovima. Uhićen je zbog transporta 100 kilograma kokainske otopine, zajedno sa skupinom od 50 kriminalaca iz cijele regije, a akciju su, uz suradnju američke DEA-e, vodile policije iz šest europskih država, uključujući i MUP RH i USKOK. Na računima Stjepana Prnjata i njegovih suradnika u austrijskim, slovenskim, švicarskim i hrvatskim bankama otkriveno je približno 7 milijuna eura.
Policijska istraga Prnjatovoj skupini bavi se ovih dana i njegovim vezama u Srbiji, za koje je, navodno, bio zadužen Milan Štifanić. Krijumčarski putevi Prnjata i Štifanića vodili su i preko sisačkog područja, na srbijanski teritorij, a pod sumjom su i neki pripadnici sisačkog podzemlja, poput Arse Harčevića, bivšeg pripadnika HOS-a, koji trenutno boravi u Crnoj Gori i Srbiji.
Harčević je, navodno, bio poslovno povezan i s jednim od bivših zapovjednika specijalne policije u Sisku, izvjesnim V. M. u čijem se kafiću svojedobno pojavljivao Zvezdan Jovanović, pripadnik zemunskog klana i atentator na Zorana Đinđića. Kafić je Siščanima dobro poznat i po tome što se u njemu prilično bučno proslavljalo oslobađanje tzv. knežijske skupine, a V. M. je neko vrijeme bio zaposlen i u Atlas osiguranju. Zvezdan Jovanović je u Glini, gdje je rođen, tijekom i nakon rata držao vlastiti kafić te zajedno s Miloradom Lukovićem Legijom nadzirao krijumčarenje nafte i droge preko granice.
Potražnja za kokainom u zapadnoj Europi i Rusiji izravno je povezana s padom prodaje te droge u Sjevernoj Americi. Najveće kokainsko tržište, SAD, zasićeno je “bijelim prahom” i okreće se kemijskim stimulansima poput ecstasyja. Narkokarteli su bili prisiljeni spustiti cijenu nekad luksuznog proizvoda, a zatim se i potpuno preorijentirati na nova tržišta, uz rizičan prekooceanski transport. U toj im je priči balkanska mafija prirodan saveznik. Biznis vrijedan desetak milijardi dolara godišnje usmjerio se Balkanskom rutom, preko Hrvatske, u EU.
Hoćemo li se znati oduprijeti bijelom tsunamiju boljim zakonima protiv korupcije, odlučnim progonom zločinačkih organizacija koje preuzimaju hrvatske gradove? Ili ćemo pasti na ispitu iz morala o kojem su govorili i nobelovac Fridmann i George Schultz?
Komentari