Morgana Pendragon, 1. listopad
Svekolika crkva je zloupotreba vjere, i sa stvarnom vjerom nema baš nikakve veze. Crkvena hjerarhija nije ništa drugo nego stavljanje u podređen, skoro ropski položaj onoga tko je u crkvenoj hjerarhiji niže.
Pristupanje crkvenim redovima dolazi nakon dugotrajnog ispiranja mozga kojega obavljaju za taj posao jako dobro obučeni svećenici i opatice. Ti svećenici već u vjeronaućnim školama izdvajaju djecu imućnih obitelji po mogućnosti jedince ili jedinice i zapoćinju proces slatkorjećivog uvjravanja roditelja i budućeg člana ili ćlanice reda kojemu bi trebali pristupiti kako su kao obitelj bogomizabrani i kako je izbor njihovog djeteta za ulazak u red božja odluka.
Detaljne informacije o imovini obitelji i nasljednom nizu prema odabranom djetetu se saznaje kroz ispovjedi i neobavezne razgovore sa svećenikom koji je uvijek povjerljiva osoba i savjetnik. Proces uvjeravanja tim je rigorozniji i viši ćlan crkvene hjerarhije angažiran u nagovaranju čim je odabrano dijete i budući član ili članica reda iz imućnije obitelji i nasljednik većeg dijela pa u red i samim tim crkvi može više materijalnih dobara donijeti.
Nakon pristanka roditelja dijete je svakodnevno angažirano u crkvi najmanje nekoliko sati gdje prolzi indoktrinaciju i pripremu za ulazak u crkvenu gimnaziju i ostale crkvene škole. Postupak ulaska u crkveni red usavršavan preko tisuću godina gdje se vježba posluhu poštivanju hjerarhije i naj važnije šutnji o svemu ćim se upozna, a upozna se sa mnogoćim što sa vjerom nema nikakve veze.
Upoznavanje i ulazak u homoseksualne, heteroseksualne i ostale relacije među pripadnicima svećenstva, uvlačenje u njih i na kraju ucjenjivanje ućestvovanjem u njima su dio ulaska u red. Tako je uglavnom u svim crkvenim redovima. Opatice i svećenici koji su nasljednici svekolike ili dijela imovine vlastite obitelji se podstiću na strogo zabranjene, nedozvoljene i „grješne“ aktivnosti. Kasnije se spoznaje o tome ćesto potkrjepljene video zapisima i fotografijama koriste kao materijal ucjene pod prjetnjom izbacivanja iz reda i javnim sramoćenjem. ti se materijali koriste i kao sredstvo prisile da uzmu svoj zakonski nasljeđeni dio i prepišu ga redu ćime u samom redu dobivaju viši položaj u hjerarhiji reda i crkvene vlasti. Oni koje u red nisu donijeli ništa su sluge i sluškinje i najniži su u redu. Oni moraju obavljati naj ponižavajućije poslove koji su ćesto nepotrebni i izmišljeni samo radi ponižavanja koje se prezentira kao pročišćenje i trpljenje na ovom svijetu da bi se na onom imalo bolji položaj, a sve da bi se osigurala poslušnost jer se crkvena hjerarhija na nekakav izvrnut naćin preslikava u raj, tako da se oni naj ponižavaniji u redu tješe budućom većom blizinom bogu u nakonsmrtnom životu.
Naravno, neimućne se podređeni ćlanovi i ćlanice crkvenih redova koriste i u zadovoljavanje seksualnih, često nastranih i perverznih potreba crkvenih visokodostojnika koji imaju neosporan apetit prema svježim mladim tijelima mladjahnih opatica ili tek zaređeni svećenićića. Ne treba posebno naglašavati da su oni hjerarhijski niži obavezni bezpogovorno ispunjavati sve želje onih sa hjerarhijskog vrha. Diskreciju noćnih događanja u samostanima, župnim, biskupskim, nadbiskupskim i kardinalskim rezidencijama i dvorovima osiguravaju debele zidine hjerarhija i šutnja.
Sve ovo i mnogo više se ne događa u nekoj drugoj nama stranoj dalekoj i nećijoj drugoj crkvi. Ovo je stvarnost svake crkve ukljućujući i ovu među nama i mnogo je bliža nego li se misli. Ona se događa iza nama susjednih zidova najbližih crkvenih stanova i samostana, događa se našim rođacima i djeci koju smo u vjeri da su u dobrim rukama povjerili svećenicima i opaticama. Crkva je ustanova kontrole ljudi i ljudskog duha u svrhu zgrtanja bogatstva i vlasti ona s bogom i vjerom u boga nema nikakve veze bog je u onome tko vjeruje a ne u kamenim zidovima crkve.
Komentari