Stalno zaposlenje nekada je značilo doživotnu sigurnost, a pre svega posao do penzije. Danas gotovo da nema osobe koja do 35. godine života nije promenila nekoliko radnih mesta tražeći bolje uslove rada i, naravno, veću platu. Ipak, mnogi u potrazi za novim poslom nisu svesni da adaptacija u novo radno okruženje nimalo nije laka, pa u taj proces uleću nepromišljeno i nespremno, a zatim se suočavaju sa različitim posledicama.
U uslovima poslovanja koji su prisutni kod nas, zaposleni često obavljaju poslove za koje se uopšte nisu školovali. Razlozi su različiti, jedan od njih je velika neusklađenost ponude i tražnje određenih zanimanja i neusklađenost školskih programa i profila zanimanja realnim potrebama tržišta rada. Takođe, nedostatak poslova i tehnološki viškovi u mnogim firmama prisiljavaju zaposlene da prihvataju poslove i rade ono o čemu nisu ni sanjali. Naše vreme zaposlenima nameće nove uloge i ponašanja. Pre svega, aktivan odnos prema tržištu rada, samostalno traženje i nalaženje poslova. I profesionalizam u smislu samopouzdanja da ono što znaju da rade mogu da rade u bilo kojoj firmi, u bilo kojoj sredini. Ovo je vreme kada čovek može i mora da izvrši radikalne promene u svom profesionalnom identitetu, da ne radi posao koji ga je godinama opterećivao a nije čak donosio ni zaradu, i da se okrene nečemu što je oduvek znao i voleo da radi.
Prema stanovištu američkih psihologa, upravo je prilagođavanje radnom mestu jedan od glavnih uzročnika stresa u savremenom svetu. Potrebno je najmanje nekoliko meseci da bi stvari “legle na svoje mesto”, često i nekoliko godina, ali pakleni ritam savremenog tržišta rada nameće stalne promene. Firme se osnivaju i gase, potreba za određenim kadrovima varira, globalna ekonomska kriza samo otežava već komplikovanu situaciju. Zaposleni su svesni da su “promenljiva roba” i da radna knjižica, pa čak i odlična plata, nije garancija uspeha. Već sutra može da dođe do preokreta. Primorani da tragaju za novim poslom, boljim uslovima, svojim mestom u surovom poslovnom svetu, kontinuirano su “zaglavljeni” u fazi poslovne adaptacije. Ponovo se suočavaju sa ulogom “novajlije” koja sa sobom neminovno nosi stres i neizvesnost…
- Radna adaptacija, odnosno prilagođavanje zaposlenog na sve elemente rada i radne situacije vrlo je kompleksna, baš kao i osoba koja se tome prilagođava. Nalik je matematičkoj jednačini sa više nepoznatih, gde može da dođe do različitog ishoda. Usklađivanje zaposlenog novoj sredini praktično znači privremeno ili trajno menjanje njegovih postojećih navika uz formiranje novih navika, osobina, znanja i veština koje su neophodne za uspešno obavljanje određenog posla. Paralelno sa tim odvija se prilagođavanje radnom okruženju. Poslovna adaptacija počinje već sa prvim zaposlenjem i traje tokom čitavog radnog veka zaposlenog. Ima različite oblike, procese, stanja i mehanizme koji deluju istovremeno, nekada se prepliću, nekada se odvijaju paralelno sa različitim intenzitetom. Prilagođavanje novom radnom mestu je uticajan izvor mnogih problema koje mogu da imaju zaposleni i u velikoj meri utiče na uspeh u poslu – naglašava Vera Kondić, iz udruženje “NO Mobing” u Beogradu.
* U razvijenim zemljama sa stabilnom ekonomijom poslovna adaptacija jedan je od glavnih uzročnika stresa kod zaposlenih, koliko je ona komplikovanija u državama u tranziciji?
KOLEGIJALNI ODNOSI Zaposleni u firmama provode veliki deo svog života i zbog toga imaju potrebu za normalnim, uobičajenim socijalnim kontaktima. Imaju potrebu da se tokom časova koje provode na poslu zadovolje i na socijalnom planu, a pri tom imaju različite motive, od toga da se druže sa kolegama i osete da pripadaju grupi, do želje za priznanjem, afirmacijom i ugledom u kolektivu. Ako je socijalna klima u preduzeću nepovoljna, proces radne adaptacije je otežan. Dobri i skladni socijalni odnosi, kao i vezanost za grupu, olakšavaju odvijanje procesa prilagođavanja, pa čak i kompenzuje nezadovoljstvo drugim aspektima iz radnog okruženja – pojašnjava Vera Kondić.
- U periodu tranzicije vrlo često se spominje reč promena, koja podrazumeva i prilagođavanje. Od nas se očekuje da navike, ponašanje i znanja uskladimo sa novim okolnostima i zahtevima koje oni nose. Poslovna adaptacija nije laka ni u razvijenim zemljama, ali posebno je komplikovana u tranziciji, jer je neizvesnost veća. Uvek kada se čovek nađe u novoj sredini mora da se osvrne oko sebe da vidi gde se nalazi. Ako u toj sredini želi da ostane, trebalo bi da pokuša da nađe svoje mesto, ne ugrožavajući druge. Radna adaptacija je samo jedan od mnogih vidova prilagođavanja, ali izuzetno značajna u vremenu u kojem živimo.
* Kako se najbrže prilagoditi zahtevima prvog radnog mesta, koje su najveće pepreke u ovom procesu?
- Kada je u pitanju prvo zaposlenje, pojedinac se suočava sa velikim problemom jer su znanja koja poseduje školska i neka mogu da se primene u izvornom obliku, pojedina tek pošto se modifikuju i prilagode poslu, dok su neka praktično neprimenjiva. Nije realno da se od početnika očekuje da radi kao neko ko ima pet i više godina radnog iskustva. Potrebno je da prođe kroz proces prilagođavanja s jedne strane, a s druge stekne određena znanja i poslovne sposobnosti. U svakoj novoj situaciji je tako, jer nove cipele retko kada ne žuljaju. U takvoj situaciji razočarenja su česta, a ako ih je mnogo, njihov efekat je kumulativan pa zaposleni postaje nesiguran u sebe. A to nipošto nije pogodno tle za izgradnju uspešne karijere. Uslovi rada su vrlo bitni jer u najširem smislu deluju pozitivno ili negativno na radnu adaptaciju. Tu pripada sve ono što nazivamo radni ambijent ali i radni ritam, na primer rad u smenama, zatim mikroklimatski i fizički uslovi, težina posla, rad pod specijalnim uslovima. Nepovoljni ili štetni uslovi rada ne uzrokuju automatski lošu adaptaciju. Postoje pojedinci sa visokom tolerancijom na takve uslova i vanredne situacije, odnosno postoje osobe koje imaju razumevanje za lošu situaciju i prihvataju je uz očekivanje da će se stanje jednom poboljšati.
* Koje su sve posledice neadekvatne radne adaptacije?
- Loša adapacija dovodi do niza posledica i konačno želje za begom iz te sredine. Ona se manifestuje kroz česta izostajanja sa posla i bolovanja, konstantno menjanje radnog mesta unutar firme i, kao konačna posledica, beg iz te sredine i od poslova koji ne prijaju pojedincu. Usavršavanje socijalnih veština prolazi, zapravo, kroz proces brušenja, tokom kojeg često dolazi do pada samopouzdanja. Zato loše adaptirani zaposleni lako postaje žrtva mobinga. S druge strane, problem su i poslodavci koji od početnika očekuju da budu iskusni i sposobni radnici i stavarju im veliki pritisak. Kao posledica nezadovoljstva nadređenih dešavaju se česte i brze promena kadrova, što za sobom povlači kako gubitke za firmu, tako i za samopouzdanje zaposlenih.
* Od čega zavisi da li će prilagođavanje biti uspešno ili ne?
- Pre svega od adaptibilnih sposobnosti pojedinca, njegove motivacije, kao i potrebe za profesionalnim i ličnim razvojem. Takođe i od njegove mogućnosti da u skladu sa svojim sposobnostima, iskustvom, potrebama i očekivanjima prilagodi svoje ponašanje realnoj situaciji. Pogrešno se pretpostavlja da je uspešna adaptacija na posao utapanje u postojeću konstelaciju bilo ljudi ili poslova. To nikako nije utapanje, već priliv novog kvaliteta koji će dorpineti razvoju postojećeg. Novi zaposleni bi trebalo da bude upravo ona karika koja nedostaje. Prilagođavanje zavisi od mnogobrojnih faktora. Važan je i izbor zanimanja, za koji je potrebna izvesna zrelost ličnosti, jer pogrešan izbor znači nerealan uvid u svoje mogućnosti ili neizgrađena interesovanja. Takođe, vrlo je bitan izbor posla, s bѕirom na to da ne moramo obavezno da radimo ono za šta smo se školovali, ali bi bilo poželjno da bude makar slično tome kako bi se isplatio naš prethodno uloženi trud, znanje i novac.
* Koliki je uticaj ljubavi prema poslu koji obavljamo?
- Posao u svetu savremenog poslovanja predstavlja samo instrument da se dođe do novca kojim će se pokriti troškovi života i obezbediti određena zadovoljstva. Sam rad najčešće ne zadovoljava i ne motiviše čoveka, a takođe može da uzrokuje i negativan odnos prema poslu, smanjenje tolerancije, pojavu različitih frustracija i čak dovede do različitih psihosomatskih i drugih problema. Ipak, radna adaptacija je mnogo brža i potpunija ukoliko postoji motivacija zaposlenog, odnosno ona unutrašnja pobuda da kroz posao ostvari svoje potencijale.
* Mnoge uspešne firme organizuju obuku novih, bez obzira na njihovo prethodno radno iskustvo, kako bi se brže prilagodili i poslu i radnom ambijentu?
- Sticanje profesionalnog identiteta nije nimalo jednostavna stvar, ni za zaposlene ni za preduzeće, to je proces prema kome svi treba da imaju aktivan odnos. Da bi se od početnika ili nedovoljno iskusnog radnika u nekoj oblasti dobio profesionalac, vrlo je važno da firma sprovodi programe organizovanog prihvatanja i uvođenja u posao. Cilj ovih programa je funkcionalna, kompletna i brza profesionalna, psihološka i socijalna adaptacija. To je odličan recept, jer se proces prilagođavanja ubrzava. Obuka ima cilj da novi zaposleni ovladavaju veštinama, metodama i tehnikama za obavljanje određenog posla. Takođe, kroz obuku se otkrivaju i potencijali zaposlenih za njihovo dalje napredovanje, selektiranje i razvoj. Obuku bi trebalo da vode instruktori koji imaju stručnu kompetentnost i osobine ličnosti neophodne za rad sa ljudima, kao što su taktičnost, strpljenje, komunikativnost, sistematičnost i motivacija da prenesu znanja koja poseduju.
Komentari