Lov lukom i strelom u Hrvatskoj

U Delnicama od ove godine djeluje udruga lovaca lukom i strijelom koji slijede svjetski trend – povratak iskonskom lovu

DELNICE – Nekada sam lovio puškom, ali sam shvatio da životinja nema šanse kada se na nju nacilja s udaljenosti od 300 metara. Tada sam preko interneta vidio da u nekim zemljama lovci love lukom i strijelom. Otad sam lov počeo shvaćati na drukčiji način. Bit lova lukom i strijelom je kretanje po šumi, prikradanje divljači, odolijevanje hladnoći, vrućini, vjetru…

Lovac streličar je gerilac koji se oslanja na instinkt i vještinu, a ne na domet i snagu puške. Lovimo kao što su naši preci lovili 25.000 godina. Tako smo naučili više poštovati svoj plijen – priča tiho Dražen Vidmar, umirovljeni specijalac ATP-a Lučko, dok gotovo nečujno hoda kroz gustu šumu kraj Delnica poznatu po velikom broju jelena i medvjeda.

Iako nema stvarne potrebe za prikradanjem jer mu je danas u planu odstrel gumene divlje svinje, odnosno trodimenzionalne mete, Dražen kaže kako je redovita vježba u takvom načinu lova nužna.

U svijetu je lov lukom i strijelom jedini način odstrela divljači iz zabave koji podupiru zelene udruge i zaštitari životinja.

Razlog tome su brojna istraživanja napravljena u SAD-u, Južnoj Africi i nekim europskim državama, koja su potvrdila da divljač odstrijeljana strijelom osjeti minimalnu bol te izdahne brzo i bez šoka.

Iako je u Hrvatskoj takav lov zabranjen, u Hrvatskom lovačkom savezu zadnjih nekoliko mjeseci sve ozbiljnije razmišljaju o legalizaciji.

Nakon što je obišao neke europske zemlje gdje je taj način lova općeprihvaćen, Vidmar je ove godine odlučio osnovati udrugu lovaca streličara Bowhunter sa sjedištem u Delnicama (www.bowhunter.hr), koja danas ima pedesetak članova.

Mahom su to bivši lovci kojima je dosadilo iz udobnosti automobila ili ugrijane čeke gađati puškom bespomoćne životinje koje gotovo da nemaju šanse pobjeći. Od Hrvatskog lovačkog saveza nedavno su zatražili da prizna lov lukom i strijelom kao pošteniju, sportskiju i zabavniju disciplinu.

Današnji lovci zadovoljni su time da pucaju na životinje dalekometnim puškama s infracrvenim nišanima iz komfornih čeka s ugrađenim podnim grijanjem, WC-om i portabl televizorom. Otkad su prvi put napeli luk i nečujno se prišuljali životinji, članovi udruge Bowhunter više ne vide ništa sportskog i zabavnog u lovu vatrenim oružjem.

Njegov prijatelj i član udruge lovaca streličara Lehal Papp je 15 godina živio u Mađarskoj, gdje je lov lukom i strijelom dopušten, a u zadnjih tri godine se u toj zemlji broj lovaca streličara udeseterostručio i ima ih više od dvije tisuće. S ponosom kaže da nikada nije ustrijelio životinju s udaljenosti veće od 20 metara. Prosjek mu je odstrel sa 15 metara, a jednom je pogodio divlju svinju s udaljenosti od svega tri metra. No, ističe kako se do takve vještine dolazi konstantnom vježbom, koja lovcima s puškama nije potrebna.

- Prvih godinu dana nisam ulovio ništa. S vremenom sam se naučio strpljivosti i uslijedili su rezultati. Ova vještina mora se vježbati barem tri puta tjedno, što radimo na 3D metama ili idemo u lov u inozemstvo. Nije to kao kod običnih lovaca koji godinu dana ne rade ništa, pa uzmu pušku, upucaju životinju i odu sretni kući. S vremenom sam se naučio prikradati sve bliže, a jednom sam doslovno zamalo nagazio na svinju i odstrijelio je s udaljenosti od tri metra – priča Papp, koji je nekada također lovio puškom.

Danas ima svakakvih izuma koji lovcima olakšavaju lov, kao što su sprejevi s mirisima pojedinih životinja ili odjeća koja ne propušta ljudski miris. No, Papp danas s podsmijehom govori o takvom sofisticiranom lovstvu kojemu je isključivi cilj što lakše ubiti životinju. Kaže kako ti moderni lovci od deset pokušaja u barem osam slučajeva ubiju ili rane životinju, dok lovci streličari uspiju pogoditi metu u samo jednom od deset odapinjanja strijele.

Osim toga, statistike pokazuju i da lov lukom i strijelom traje i do četiri puta dulje od klasičnog lova puškom prilikom kojega lovac gotovo da i ne osjeti prirodu u kojoj se nalazi.

Zbog toga se u hrvatsku udrugu lovaca streličara sve češće javljaju zainteresirani iz svih krajeva Hrvatske. U Sloveniji lovaca streličara ima više nego u Hrvatskoj, iako takav lov ni tamo nije legaliziran. Zato svi idu na natjecanja u Francusku, Španjolsku, Portugal, Dansku, Italiju, Švedsku, Finsku i Rusiju gdje je lov lukom i strijelom zadnjih 10-ak godina dostigao neviđenu popularnost.

Organizacije iz europskih država koje se zauzimaju za legalizaciju lova lukom udružile su se u europski Savez za lov s lukom (European Bowhunting Assotiation), čiji je član i hrvatska udruga Bowhunting. Lov lukom podupire i međunarodni Savez za lovstvo (C.I.C.) te Savez europskih lovačkih organizacija (F.A.C.E.).�

Cijena pune opreme iznosi i do 2000 dolara

Lovci streličari najčešće love složenim lukom koji se sastoji od rukohvata, krakova, ekscentričnih kotača i tetiva. Takav luk ima nad ostalim lukovima prednost jer proizvodi veću brzinu strijele, precizniji je i ima veću probojnu moć. Cijena luka niže klase je od 200 do 500 dolara, dok kvalitetniji dostižu 500 do 1000 dolara. No, to je samo početna investicija, jer oprema koja se ugrađuje na luk košta još barem toliko. Riječ je o stabilizatoru, nišanu, nosaču strijela i okidaču. Ta dodatna oprema nije nužna za lov, ali olakšava lovcu da lakše i preciznije pogodi metu. Strijele stoje od 5 do 10 dolara, a kvalitetniji špicevi 18 dolara. Postoje tanki špicevi za sitniju divljač i veći špicevi s kracima oštrim poput žileta za krupnu. Luk i strijele su izrađeni od karbona ili aluminija jer su ti materijali otporni na savijanje i pritiske.

Facebook comments:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

six + 4 =

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>